Preporod.com

 I lozovača se drži za ne daj Bože ili za gosta s kojim i domaćin sjedne, adet je i to u nas, i jednu ili dvije popije. Znaju Bošnjaci muslimani, nauče to u mektebu, da je haram, da je strogo zabranjeno i šljive brati za rakiju, a kamoli je praviti, prodavati ili piti. Zaibretiti sam se znala, ne jednom, kad bih na šejtansku sofru nabasala u kućama u kojima se i klanja, i posti, i Kur’an uči!?
Poseban smo mi Bošnjaci narod. I trpljiv, i tvrdoglav, i merhametli. I odvažni znamo biti, i jaki kada zatreba. Prepoznatljivi smo među desetinama drugih naroda.
Ne treba generalizirati, ali svako od nas u sebi nosi ponešto od ovog zajedničkog. Ili merhamet, ili trpljivost, ili odvažnost, ili tvrdoglavost.
Svakakvih nas ima. Ima nas dobrih i boljih, ali i loših i gorih od drugih naroda u našem šarolikom okruženju. I slični smo našim susjedima i komšijama. Ostala je ta sličnost iz vakta kad su Turci ovdje stolovali, nije šala, pet stoljeća. Naučili smo od njih, prisvojili i prihvatili neprebrojive adete. I mi, Bošnjaci muslimani, i oni, inovjerci - kršćani, Jevreji i ostali. Bukadar nam je alaturka adeta, lijepih, vrijednih i korisnih, ostalo od Turaka. Čovjekoljublje, plemenitost, poštovanje drugoga kao samoga sebe, spremnost na pomoć nevoljniku i putniku-namjerniku. Adeti su to utemeljeni na islamskim principima.
I poneki ružan adeta, nama neprihvatljiv, ostavili su nam Turci. (Ne znam jesu li Turci pili rakiju iz findžana, ali nam findžan jesu donijeli da iz njega kahvu merakli pijemo.)
Čuvaju Bošnjaci adete svojih predaka. I ponose se tim adetima. I starijih i mlađih ima među tim čuvarima odvažnim. Ali podosta je među Bošnjacima onih koji bi da se stope, da ne budu prepoznatljivi i svoji na svome, da budu što sličniji drugim i drugačijim.
Široka tema, teško uhvatljiva, ali aktuelna, jako aktuelna u ovim vrelim danima. Doticala sam je i ranije, doticat ću je opet, inšallah, jer bodu mi i oči i srce adeti nemuslimanski i džahilski. Golotinja, samoljublje, drvensuzluk. Nikako ne mogu prešutjeti, osaburiti - ako uopće treba osaburiti - gole trbuhe, prsa, noge Bošnjakinja koje se muslimankama deklariraju. Ni razuzdanost, ni neosjetljivost pred tuđom patnjom ili nevoljom ne mogu odšutjeti i saburom se zaštititi od njihove sveprisutnosti.
Kome se pokazuju muslimanke? Kome svoju golotinju iznose? Zar ne vide da ih muškarci ne gledaju, da se čak od njihove golotinje zaziru i od nje se sklanjaju. U osamu, u nesigurnost, u ravnodušnost se sklanjaju i bježe, čak! Desetine mladića poznajem koji samuju, suzdržavaju se s naporom od bludnih misli, zatvaraju se u svijet svojih snova. Djevojke preuzimaju inicijativu - čujem to od svojih sinova i od njihovih vršnjaka. One prve prilaze. Pojedine se same nameću muškarcima. Ali tek rijetke takve bivaju prihvaćene.
Nije adet u nas u Bosni i Hercegovini da cure prve prilaze momcima. Ni u jednom bosanskohercegovačkom narodu to nije adet! Ali, vremena se mijenjaju - spočitat će mi mnogi. Staromodna da sam - i to će mi prigovoriti mladi, ali i starijih će se naći koji se s mojim zapažanjima i razmišljanjima neće složiti. A ja samo slijedim i branim univerzalne istine, principe i vrijednosti. A ljubav, ljepota, čestitost i moral su univerzalne, neprolazne vrijednosti. Bez ljubavi, ljepote i morala ljudski život ne bi imao smisla. Bez ljubavi, ljepote i morala ne bi bilo ni umjetnosti, ni filozofije. Bez ljubavi, ljepote i morala ne može ni vjernik vjernikom biti! Ni musliman, ni kršćanin, ni jevrej.
Slabim, izgubljenim, dunjalukom okupiranim nameću lahko svoje adete i svoju izopačenost protivnici i neprijatelji morala, ljubavi i iskonske ljepote. Nameću se oni, dušmani, i kao uzori mladima. Bjelodano je, odavno, da modni kreatori - kreature, perverznjaci i ublehaši - kreiraju nastranost, anoreksičnost, razuzdanost. A na te perverznjake i ublehaše iz svijeta mode ugledaju se naši evladi, naše sestre, čak majke i nane, pa svoj džan muče dijetama, stid svoj pod noge bacaju i porocima se, gluho bilo, odaju.

Pitam se, svakodnevno se pitam: Zašto energičnije sebe i svoje evlade ne zaštitimo od onih koji univerzalne principe morala i ljepote gaze? Pitam se i: Zašto tako lahko muslimani i muslimanke pod njihovim utjecajem principe svoje vjere i tradicije gaze? Ima li nam lijeka i spasa? Ima, hoću vjerovati da ima! Sebe i svoje evlade možemo, i moramo, zaštititi od harama i poroka - obaveza nam je to, emanet nam je to Božiji i Poslanikov. A zaštita su nam, sigurna i djelotvorna, dobra djela naša, tevbe i dove naše i evlada naših kojima ćemo se braniti i, inšallah, odbraniti od onoga što nije naše, od onoga što nam hoće nametnuti din-dušmani da bi nas zatrovali i slijepim kod očiju učinili.

Aida Krzić

Komentari (0)

RSS feed Comments