Srebrenica i Južnoafrička Republika (JAR) imaju neke svoje zajedničke elemente. Njihov historijski put bio je sličan. I jedna i druga sredina zbog svojih prirodnih bogatstava (Srebrenica zbog srebra, po čemu je i dobila ime, a JAR zbog zlata i dijamanata) bile su predmetom raznih međunarodnih aspiracija i eksploatatora.

Ovaj tekst pokušava odgovoriti na tri pitanja koja se ovih dana često postavljaju u našoj javnosti: Ko su ljudi koji su počinili teroristički akt u Bugojnu? Ko je odgovoran za njihovo zaustavljanje? Je li Islamska zajednica učinila dovoljno? On se svojim prvim dijelom obraća prije svega muslimanskoj javnosti u nas a drugim  i trećim našoj široj javnosti. Njegov cilj nije da dekonstruira ni ekstremistički diskurs ni politizaciju bugojanskog slučaja, mada i za tim ima potrebe.

Upis djeteta u školu kod Bošnjaka oduvijek je predstavljalo posebno značajan događaj, pogotovo kada se radi o srednjoj školi i fakultetu, među kojima su medrese i islamski fakulteti stoljećima uživali posebno mjesto i ulogu.  

Korupcija, nesposobnost i neodgovornost nadležnih, uz svakodnevni pad standarda građana, proizvode sve veće nezadovoljstvo u BiH. Radnici ostaju bez plata, radnih mjesta, uplaćenih doprinosa, država bez naplaćenih poreza i koncesija, zbog čega ima sve manje sredstava za penzionere, školstvo, zdravstvo, kulturu, mlade... Svi državni organi šute, proglašavaju se nenadležnim i pitanje je kada i ko će zaustaviti očigledno propadanje BiH, tj. anarhiju. «Granit» kao jedan primjer.