Hoće li pohlepa nadjačati interese budućih generacija?
Konferencija je nazvana “historijskom” i “sudbonosnom”, a o njenoj važnosti najbolje govori podatak da će u Kopenhagen doći lideri 40 zemalja, uključujući američkog predsjednika Obamu, britanskog premijera Browna, francuskog predsjednika Sarkozyja i njemačku kancelarku Merkel. Na klimatskoj konferenciji sudjelovat će i veliki broj predstavnika nevladinih organizacija, te niz uglednih osoba i javnih ličnosti koji su aktivni u borbi protiv globalnog zagrijavanja i snažno se zalažu za uspjeh klimatske konferencije u Kopenhagenu.
Jedan od glavnih razloga zašto su se vlade 192 zemlje prije dvije godine u Baliju dogovorile za održavanje konferencije u Kopenhagenu bio je alarmantni izvještaj UN-ovog Međudržavnog panela za klimatske promjene (IPCC). 3000 klimatskih naučnika došlo je do zaključka da je vjerovatnost da je sadašnje globalno zagrijavanje izazvano ljudskom aktivnošću veća od 90 posto i da hitno treba donijeti novi međunarodni sporazum kako bi se zaustavilo dalje pogoršavanje klime na Zemlji.
Koliko vremena nam je ostalo?
Novi sporazum trebao bi nadomjestiti Protokol iz Kyota koji istječe 2012. godine, a pokazao se vrlo slabim, skupim i neučinkovitim mehanizmom, prvenstveno zato što su ga Sjedinjene Države, najveći emiter stakleničkih plinova među razvijenim zemljama, odbacile. Protokol ne obvezuje ni zemlje u razvoju poput Kine, Indije i Brazila koje sada doživljavaju snažan privredni rast, te su postale veliki zagađivači atmosfere.
Na dan početka UN-ovog samita u Kopenhagenu, a na inicijativu britanskog lista The Guardian 56 novina iz 45 zemlaja su objavile zajednički uvodnik koji poziva svjetske lidere da učine sve kako bi se postigao dogovor o sprječavanju daljnjeg pogoršavanja klimatske situacije na planeti u interesu svih ljudi i budućih generacija.
«Ukoliko zajednički ne poduzmemo odlučnu akciju, klimatske promjene će razoriti našu planetu, a s tim i naš prosperitet i sigurnost. Opasnosti su postale očigledne već jednu generaciju. Sada su činjenice te koje govore: 11 od proteklih 14 godina bile su najtoplije godine od kako traje bilježenje, Arktikčka ledena kapa se topi, a prošlogodišnje rasplamsale cijene nafte i hrane daju jednu vrstu naznake kakva katastrofa predstoji u budućnosti. U naučnim žurnalima više se ne postavlja pitanje da li su ljudi ti koje treba okrivljavati, već, koliko još vremena nam je ostalo da štetu ograničimo. Ipak, do sada, odgovor svijeta je bio slab i bezvoljan. Klimatske promjene su stoljećima uzrokovane, imaju posljedice koje će trajno ostati, a naši izgledi da ih ukrotimo biće određeni u narednih 14 dana. Pozivamo predstavnike 192 zemlje okupljene u Kopenhagenu da ne oklijevaju, da ne zapadaju u prepirke, da ne okrivljuju jedni druge, već da iskoriste priliku i izbjegnu najveći moderni promašaj politike. Ovo ne treba biti neka bitka između bogatog i siromašnog svijeta, ili između istoka i zapada. Klimatske promjene pogađaju sve i svi se moraju uključiti u rješavanje ovog problema. Nauka je kompleksna, ali su činjenice jasne. Svijet treba poduzeti korake da ograniči poraste temperatura od 2 stepena C, što je cilj koji će zahtjevati da globalno emitiranje (štetnih gasova) ovim dosegne vrhunac i počne padati u narednih 5 do 10 godina. Ukoliko bi ostao veći porast od 3-4 stepena – što je najmanji porast koji možemo očekivati ukoliko se ne učini ništa – to će isušiti kontinente, pretvarajući obradivu zemlju u pustinju. Polovica svih vrsta bi mogla izumrijeti, nepredvidiv broj miliona ljudi će biti pomjereni, cijele nacije potopljene morem,» stoji u apelu 56 uvodnika u najtiražnijim novinama 45 zemalja svijeta.
U zajedničkom uvodniku koji je izašao prvog dana Samita u Kopenhagenu već je izražena sumnja da će ovaj skup polučiti dobro usaglašeni i obavezujući ugovor. Ipak, nade su položene u dolazak vodećih lidera svijeta i postizanje jednog fer i efikasnog dogovora koji bi već slijedećeg juna u Bonnu (na narednom UN-ovom sastanku o klimi) dosegao status obavezujućeg međunarodnog ugovora. Međutim, niko nije u stanju predvidjeti da li će pohlepa i prepirke između bogatih i siromašnih zemalja oko načina i modusa smanjenja emitiranja štetnih gasova u atmosferu nadjačati interese budućih generacija, i jednih i drugih?
«Društvena pravda nalaže da industrijalizirani svijet zavuče duboko ruke u džepove i obaveže se na pomoć siromašnijim zemljama kako bi se adaptrale na klimatske promjene i čiste tehnologije kako bi im se omogućilo da ekonomski rastu bez podizanja svojih emisija štetnih plinova u atmosferu,» stoji u yajedničkom uvodniku 56 svjetskih novina.
Moralni izazov našeg vremena?
Ipak, izgleda da će u Kopenhagenu najmanje biti onoga čega bi trebalo biti najviše – morala i pravednosti! Jer, današnji svijet u kome dominantnu riječ imaju globalne korporacije (vođene vrhovnim postulatom neo-liberalne ideologije: ostavriti što više profita za što manje vremena) teško da će se moći dogovoriti u razumnim koordinatama morala i pravednosti. Koncept razvoja koji je zasnovan na pohlepi i interesu koji je ponajviše i doveo do ovako kritične situacije kojoj i egzaktna nauka danas predviđa iste one biblijske, kur’anske ili druge apokaliptičke razmjere, mora doživiti korijenite rezove, a najdublji rezovi će se, sviđalo se to kome ili ne, upravo morati praviti tamo gdje je nivo industrijskog razvoja najdeblji. Teško, međutim, da će eventualni dogovor svjetskih lidera biti u okvirima onoga čemu pozivaju Svete riječi. Već treći dan samita u medije je «procurio» nacrt dogovora tzv. «Danski tekst» na koji su oštro reagovale siromašne zemlje, jer nacrt pokušava jednako tretirati bogate i siromašne u njihovim odgovornostima i obavezama u zaustavljanju onoga što prijeti svima, što bi realno bilo gore i od (već upitnog) Kyota.
Na tragu ovog razvoja događaja je i konstatacija Jamesa Hansena, vodećeg svjetskog klimatologa koji je svijet ubijedio da primjeti nadolazeću opasnost od klimatskih promjena još 1989. godine svojim izlaganjima pred Kongresom SAD-a, koji je ustvrdio da je bolje po buduće generacije da samit u Kopenhagenu doživi kolaps. «Cjelokupni pristup je tako temeljno pogrješan da je bolje da situaciju preispitamo. Ako će to biti stvar poput Kyota, onda će ljudima trebati godine da utvrde šta to ustvari znači!” Hansen se u svojim dosadašnjim javnim istupima i protestima ponajviše usprotivio pristupu po kojem bi se ograničenje emitiranja karbon-dioksida rješilo putem karbon market shema. Ovim konceptom bi se zagađivanje u budućnosti (kao i sve u neo-liberalnoj ideologiji) podvelo pod komercijalni šablon – tako da bi se dozvole za zagađivanje kupovale i prodavale (što vlade EU zemalja i neke druge vide kao najefikasniji metod). Cjelokupan problem bi se tako po uhodanom obrascu pretvorio u ekonomiju zdrave energije pri čemu bi ekonomija (čitaj: zarada, pohlepa) opet uzela primat nad ekologijom! Hansen je žestok kritičar i političara koje optužuje da se nisu uspjeli «suočiti sa moralnim izazovom našeg vremena!» «Nemamo lidere koji su u stanju sagledati problem i kazati šta je to što je uistinu potrebno uraditi. Umjesto toga nastavljamo posao kao i uobičajeno!» zaključuje ovaj vodeći naučni ekspert koji ključ za rješenje nastale situacije upravo vidi u koordinatama morala i pravednosti koje su danas bačene ustranu, a toliko životno su potrebne.
