Preporod.com

Proljeće je, pored ostalog, neka vrsta simbola života - rađanja, cvjetanja, bujanja, uzdizanja, konačno – ljubavi, ljepote, smisla. No, neka prošla proljeća pamtit ćemo, nažalost, po sasvim suprotnoj odrednici – kao dane rušenja, ubijanja, urbicida, kulturocida, dane besmisla, zločina. Jedno od njih je svakako i teško i sumorno proljeće 1993. godine kada su ubijene sve banjalučke džamije, a među njima ljepotice svjetskog glasa – Ferhadija i Arnaudija. Ne kažem ni srušene, ni uništene, već jednostavno – ubijene. Jer ako ima građevina, ako ima predmeta koje je čovjek svojom rukom napravio i izgradio, a koje su, vjerom, nadahnućem i ljepotom umjetničke ruke neimara jednostavno „oživjele", postale „bića", nerazdvojini pratilac čovjekova bitisanja, onda su to svakako džamije. Sa džamijama i kroz džamije naš čovjek je živio, disao, patio, molio, volio...i zato su one njegov nerazdvojni dio, neka vrsta njegovih produženih udova. A Uzvišeni Kur‘an, a.š., kaže:

„Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na pravom putu".(9:18)

„Dan džamija", kojeg je Rijaset proglasio u znak sjećanja na dan rušenja Ferhadije, džamije u Banjoj Luci, jeste izraz našega bola što smo ga doživjeli i što ga još doživljavamo zbog djela zlotvora, ali ovo je i dan u kojem iskazujemo svoje zadovoljstvo što smo živi i što imamo, hvala Bogu, snage da ustrajemo u našoj namjeri da obnovimo i Ferhadiju i Aladžu i se druge porušene džamije, kazao je, pored ostalog reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić, u povodu 7. maja, 1999. godine.

Dvije godine kasnije, obilježavajući isti datum, reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je u svojoj hutbi u Begovoj džamiji kazao :

„Jer džamija nije samo kamen i munara nije samo graditeljska vještina. Džamija je odraz naše duše i izraz našeg islamskog duha. Zato rušenje džamije nije puko unštavanje kamena, već je to udar na našu dušu i nasrtaj na našu slobodu. Na isti način, podizanje džamije i uspravljanje munare nije puki čin stavljanja kamena na kamen, već je to bitna oznaka naše slobode bez koje naš život ne bi imao nikakvog smisla. Upravo zbog toga, pozivam vas da danas, prema svojim mogućnostima, sudjelujete u vraćanju i očuvanju vaše slobode koja se najjasnije očituje u obnovi porušenih džamija, te uspravljanju polomljenih minareta koje simboliziraju naše kako pojedinačno tako i skupno uspravljanje pred zulumom i zulumćarima."

U feljtonu koji je naš list objavio (2003.g) u povodu desetogodišnjice rušenja svih banjalučkih džamija, autori Bekir Bešić i Bedrudin Gušić su, pored ostalog, zapisali : „Niko od nas nekolicine, koji smo sa muftijom Halilovićem klanjali akšam namaz u Ferhadiji u četvrtak, 6. maja 1933., nije mogao ni slutiti da će nam to biti i posljednji namaz u životu kojeg klanjasmo u zdanju Ferhad.paše Sokolovića. Jedan od autora ovog kazivanja (B.G.) je tu noć spavao kod svoje majke, u naselju Borik. Sutradan ujutro, 7.maja, oko 5:30 h zazvonio je u majkinom stanu telefon. Probudio me je. Međutim, majka je bila brža i podigla slušalicu. Ona je govorila: Dragi moj Ibrahim efendija, je li moguće?! Je li do temelja...? Onda se meni obratila jecajući: Sine, srušena je Ferhadija...Uzeo sam slušalicu i čuo muftijine riječi: Jeste, Bedro, srušena je do temelja! Ostala je samo munara! Jesi li bio tamo – upitao sam. Jesam, iako su me htjeli spriječiti njihovi policajci, ali sam ipak prošao – uzvratio je muftija. Svaki daljnji razgovor u tom bolnom i šokantnom trenutku bio je suvišan i praktično nemoguć. Eto me odmah tamo – prekinuo sam obostrano očajavanje putem telefona. Pošao sam biciklom. Kao i obično, išao sam prečicom, ulicom Save Kovačevića, uzvodno, lijevom obalom Vrbasa, te kroz staro gradsko naselje Dolac. Odatle se uvijek vidjela Ferhadija. Ovaj put sam vidio samo njen vitki minaret. Kada sam prišao blizu lokaliteta džamije, već je bilo mnogo svijeta u njegovom okolišu. I oni i ja smo mogli samo sa distance da gledamo zastrašujući prizor. Mnogobrojni policajci su obezbjeđivali čitavu četvrt, a zatvorene za saobraćaj su bile ulice sa sjeverne, zapadne i južne strane kompleksa srušene džamije. Nisam mogao dugo gledati taj bolni prizor, niti slušati jecaje okupljenih Banjalučana, već sam brzo produžio kući u kojoj je stanovao muftija a koja je bila u blizini same džamije (Zagrebačka ul. br. 4., danas je zovu ulica Meše Selimovića). Kada sam se popeo na sprat vakufske kuće, na kojem je stanovao muftija sa familjom, vrata od hodnika su bila otvorena. Unutra su već bile mnoge naše džematlije. Muftija me je dočekao u hodniku. Čvrsto smo se zagrlili i obojica zaplakali."

Dan džamija je i dan ovakvih i sličnih tužnih i dramatičnih sjećanja, dan koji moramo nositi i pronositi kako sadašnjošću tako i budućnošću, učiniti ih trajnim nezaboravom i ostavljati djeci i unucima da i oni mogu pričati o našoj ljubavi prema džamijama, o našoj borbi za slobodu. No, to je i dan u kojem smo se zarekli da dok je živa na ovim prostorima Islamska zajednica i muslimani neće nikada prestati čekati neka nova proljeća i obnavljati ono što im je zločinac nastojao odnijeti, otrgnuti iz duše, iz njihove utrobe. Svjedoci bilježe da je sutradan nakon rušenja Ferhadije, pročitana poruka muftije Halilovića u kojoj on ističe da je svaki imam, bez obzira na rušenje naših džamija, zapravo pokretna džamija, a svaki musliman pokretni šehadet...pozivajući pritom na razum, dostojanstvo i sabur. (Neka mu Milostivi podari najljepše džennetske perivoje!)

Svjedoka rušenja Aladže nažalost nemamo, jer su muslimani Foče tada što protjerani, što zaklani i u Drinu bačeni, što na druge načine pobijeni.

Obilježavajući ovogodišnji Dan džamija, može se slobodno kazati da je izvojevana velika, povijesna pobjeda GRADITELJA nad RUŠITELJIMA – prva faza obnove i rekonstrukcije Ferhadije počela je prošle godine, a, kao što smo pisali u prošlom broju, svi su izgledi da i radovi na obnovi Aladže džamije u Foči krenu u toku ove godine. Naravno, to su samo one krucijalne tačke, najviši dometi arhitektonske ljepote i značaja kad se o džamijama radi, no između njih za ovo vrijeme slobode izgrađeno je, zapravo obnovljeno, nekoliko stotina džamija, otprilike jedna trećina srušenih, za koje su zločinci mislili da ako ih uklone i njihove temelje u prah pretvore, da će ih tako ukloniti iz povijesti, iz sjećanja, iz pamćenja. Također, jedna trećina džamija se nalazi u izgradnji i, ako Bog da, i ove godine biće sličan broj svečanosti otvorenja kao i prošle godine, kada ih je bilo više od pedeset.Uz njih, izgrađene su i mnogobrojne nove džamije, sa svim pogodnostima koje su potrebne za njihovo uspješno funkcioniranje, kao što su izgrađene, zapravo adaptirane i mnoge džamije ili mesdžidi u dijaspori, širom svijeta, tamo gdje niko nikada nije očekivao da će se naći Bošnjak, a pogotovo da će u tamošnjoj svojoj džamiji zahvaljivati Allahu dž.š.

Kako se uz Dan džamija svake godine prikupljaju sredstva za pomoć jednoj od džamija koja se gradi ili koja se treba početi graditi, to je ove godine odlučeno da to bude džamija na čijem trijemu je čuveni putopisac Evlija Čelebija zapisao ove riječi : „Putovao sam i u mnoge gradove dohodio ali ovako mjesto još nisam vidio." Pogađate – radi se o Aladži (Šarenoj) džamiji u Foči, koju je davne 1550. godine, iz ljubavi i poštovanja prema svome Stvoritelju, podigao Hasan, sin Jusufov, a koju je gradio arhitekta Ramadan, učenik velikog arhitekte Sinana, i koju su mnogi znalci kroz stoljeća njenog postojanja nazivali najskladnijom građevinom svoje vrste na Balkanu.

Stoga ću, u završetku ovoga teksta, ponoviti riječi reisu-l-uleme Cerića izgovorene u povodu Dana džamija 1999. godine, koji je, ustvari, trajni poziv za sve nas koji želimo živjeti islam na ovim prostorima koji su toliko puta našom krvi zaliveni, našom krvi natopljeni:

Upravo zbog toga, pozivam vas da danas, prema svojim mogućnostima, sudjelujete u vraćanju i očuvanju vaše slobode koja se najjasnije očituje u obnovi porušenih džamija, te uspravljanju polomljenih minareta koje simboliziraju naše kako pojedinačno tako i skupno uspravljanje pred zulumom i zulumćarima

Komentari (0)

RSS feed Comments