|
Razgovaramo. Mirno i argumentirano iznosimo svoje i slušamo tuđe mišljenje. I razgovor privedemo kraju, izvučemo zaključke, dođemo do dogovora, otvorimo nove mogućnosti saradnje. Bajkoliko zvuči, zar ne?! Koliko nas uspijeva ovako razgovarati? O kojim smo temama spremni ovako razgovarati? S kakvim sagovornicima?
Ako se presaberemo, ako pokušamo nabrojati prilike i ljude s kojima možemo na ovaj način razgovarati, jedva ćemo ih uspjeti nanizati na prste jedne ruke. Zapitamo li se zašto nemamo prilike mirno i argumentirano razgovarati o nečemu važnom, lijepom, korisnom. Ili se i ne pitamo i prihvaćamo - po inerciji, po navici ili iz nekog drugog razloga - razgovor radi razgovora. Plaho bi bilo da u tome razgovoru nema više površnosti, licemjerja, zavisti, nastojanja da nekoga unizimo, potvorimo ili nablatimo, nego ljudske želje i potrebe da s nekim razmijenimo mišljenje, podijelimo radost ili tugu i jedni drugima tako razgalu donesemo.
Umni insani ne pričaju puno. Mudraci ne vole pričalice. Muškarci manje pričaju od žena, jer su mudriji. Ženama je umanjivana vrijednost, počesto nepravedno, zato što više pričaju od muškaraca. Kad se osvrnem oko sebe, fama o ženama pričalicama i muškarcima mudracima postaje upitnom. Pa, oko mene je muški svijet pričljiviji i neodmjereniji od ženskoga. Ne generaliziram. Ni sama nisam od tih suzdržanih i odmjerenih žena, ali svjedokom sam upitnosti teorije - u nas muslimana dobrodržeće - o muškarcima ovdašnjim mudrijim i sposobnijim od žena.
Svepravedni i Svemoćni tvorac stvorio je muškarca i ženu. Obdario ih je razumom i dušom. Pred Gospodarom svojim odgovorni su za svoja djela i za svoje grijehe. Nagrade za dobra djela i kazne za grijehe i muškarcima i ženama su iste, u principu. Finese određuje Milostivi i Pravedni. I muškarcu i ženi odredio je Gospodar posebne uloge. Razlikuju se ponajviše po tim ulogama.
Ali, vratimo se razgovoru. Kad žene priča, ona koja ima šta kazati i umije to što ima kazati na zanimljiv i originalan način, onda je njena priča baš priča, nikako razgovor radi razgovora. Ona osjeća tanahnije, vidi dublje i dalje od muškarca, posebice ako je majka, ako je muminka, prosvijećena i odvažna. Nikako ne umanjujem vrijednost i mudrost muške priče, Bože sačuvaj, nije mi to nakana, ali osjećam potrebu da kažem nešto o daru mudre i smjerne muminke koja pričom i djelima koja priču prate uspijava prosvijetliti, osmisliti ili uljepšati svijet.
Pričom se razvedri i mrko nebo - kaže kineska poslovica. Ne kaže poslovica ženskom pričom, ali ja pokušavam dokučiti moć, važnost, vrijednost i djelotvornost baš ženske priče.
Pratim istupe javnih ličnosti, posebice onih koji nam kroje sudbinu. Omjer među tim krojačima je, otprilike, jedan naprema tri u korist muškaraca. U politici, u vlasti općenito, muškarci su brojčano još dominantniji. Žene, i kad doguraju do ministarskih ili direktorskih fotelja, zasjednu u njih i vladaju po muškim principima. Malo je vladarica koje svojom ženskom senzibilnošću oboje svoju vlast. Još kada bi ta senzibilnost bila i vjernička, rezultati bi bili zadivljujući, sigurna sam. Ali, malo koja od aktuelnih vladarica ima dara i znanja da svojom pričom nadgovori i nadjača muškarce u odsudnim prilikama i svojim djelovanjem prosvijetli, osmisli i uljepša svijet.
Primjeri su brojni. Izdvojih ću istupe parlamentarki na izvanrednoj sjednici Kantonalne vlade na dan kada se u Sarajevu, ispred zgrade Kantona, dogodio narod. Dvije poslanice, iz različith, žestoko suprotstavljenih političkih stranka, iznesoše svoje mišljenje o nemilim i tragičnim događajima. Izniješe, uglavnom, stavove svojih partija. Progovori iz njih i njihova očekivana majčinska solidarnost i saosjećanje s majkom brutalno ubijenog dječaka, ali se utopi u bujici riječi kojima iskazaže svoje stavove. Esedeaovka iskaza ljutnju zbog ogromne materijalne štete koju su razulareni protestanti načinili na zgradi Kantona. Esdepeovka i dženderka, pride, razmotri uzroke i posljedice tragičnih događaja - vulgarnog ubistva šesnaestogodišnjeg dječaka u sarajevskom tramvaju - i općenito iznese svoju zabrinutost pred porastom maloljetničke delikvencije. Nije spomenula - a i kako bi - da je imala priliku tretirati efikasnije uzroke maljoljetničke delikvencije dok je obnašala ministarsku funkciju.
Satima su parlamentarci raspravljali u sali bez prozora, zaštićeni od kamenja kojima su protestanti razbijali prozore i inventar u prostorijama s pogledom na ulicu. I opet ostali miljama daleko i od zahtjeva onih vani, i od naslaganih problema od kojih okreću glave ili ih nisu kadri sagledati.
Za pretrpljeni strah - pročitah u dnevnim novinama - poslanici su dobili besplatan fitnes i plivanje u termalnim bazenima?! Ote mi se kletva kad to pročitah - prisjelo im - pa ustuknuh, nije moje, elhamdulillah, da sudim. Ipak, i moje je, i svakog savjesnog insana da iskaže svoje neslaganje s onima koji vladaju, koji imaju moć, novac i privilegije, a ne umiju vladati, ne umiju osigurati - u okviru svojih ovlasti i odgovornosti - siguran i dostojanstven život građanima Sarajeva.
Na moju, insansku pamet, i žensku pride, može drukčije. Mogu se spriječiti i sankcionirati zločini i kriminal. Ne miješam s ovim Božije određenje. Vjerujem da je svakome čovjeku Stvoritelj i Opskrbitelj njegov propisao čas rođenja i smrti. I nafaku je On svakome osigurao. Jake je zadužio da se brinu o slabijim. Po volji i procjeni Svojoj i vlast On daje kome hoće. I svakome pojedinačno dao je mogućnost izbora. I nama Bošnjacima dao je Gospodar naš mogućnost izbora. Ali, kada vlast biramo imamo mogućnost da biramo između loših i manje loših, uglavnom. Tek urijetko imamo priliku birati između dobrih i loših momaka i pokoje cure.
Aida Krzić
|