Preporod.com

Nisam ga stigao upitati na koje divljake je u konkretnoj situaciji mislio, ali pretpostavljam da nije mislio na evropske nego na divljake iz Amazonije ili Afrike, koji još uvijek svečane ručkove pripremaju od dinstanih pripadnika susjednog plemena a svakodnevne međusobne ratove vode lukom i strijelom.
Odmah sam znao da u njegovoj demografskoj elaboraciji nije riječ čak ni o divljacima sa Balkana, jer naši divljaci, kada odluče da iskopaju ratne sjekire odnosno svojim komšijama oči, više ni svadbu ili proslavu djetinjeg rođendana organizirati neće ako u domaćinovoj avliji u neko doba neće zašenlučiti ve-be-er. Ja zapravo ne razumijem zašto taj ufurani nadridemograf i nadrisociolog, misleći na zemlje bivše SFRJ, stalno govori o divljem «zapadu», kada svaka divanija u Evropi zna da se Zapadni Balkan ne nalazi na zapadu Evrope nego na njenom krajnjem jugoistoku. A osim toga, kako ćeš o bivšoj Jugi govoriti kao o «divljem Zapadu» kada od bogzna koliko genocida koji su se dogodili na ovom prostoru, ako me moje skromno znanje iz povijesti ne vara, ni jedan nije izvršen nad Astecima, Inkama, Irokezima, Sijuksima, Apačima...?! Sada se stvarno ne mogu sjetiti kako se zove balkanski narod koji je, napokon, nakon niza genocidnih poduhvata svojih susjeda, život u državi zamijenio životom u rezervatu, ali oni rijetki koje to eventualno zanima više informacija mogu dobiti u obrazloženju jedne nedavno izrečene presude Tribunala za ratne zločine u Haagu. U toj presudi jasno piše da se ubistvo desetak hiljada ljudi u Srebenici zove genocid, dok se ubistvo ostalih par stotina hiljada na ostatku bh. teritorije zove nekako drugačije, ali niko ne zna kako.
Ima, doduše, na našem geopolitičkom prostoru i takvih pojava koje po nekim svojim karakteristikama sugeriraju da ovo više nije divlji istok nego divlji zapad, ali njih je još uvijek relativno malehan broj. Jedna od takvih pojava su svakako takozvane koride, koje se, naročito tokom ljetnih mjeseci, održavaju i unutar i izvan naše jedine, u ratu i u miru napaćene BiH. Na tim koridama se, po pravilu, okupi veliki broj posjetilaca, ali i veliko krdo goveda, od kojih neka hodaju na četiri a neka na dvije noge, i onda se, uz janjce sa ražnja, pivu ohlađenu u potoku i pevaljke (mahom iz susjedne nam i prijateljske Srbije), organiziraju razna tradicionalna narodna takmičenja, među kojima posebno mjesto i pažnju zaslužuje bodnjava volova, kulturna manifestacija koja u našem narodu postaje sve poznatija i popularnija pod imenom «korida». Suština balkanskih «korida» nije u kroćenju neukrotivih volova, kao što je nekada bio običaj na divljem Zapadu, nego u njihovom navođenju da, ako treba, izginu dokazujući junicama i juncima iz publike ko je na dotičnom teferiču najveća kabadahija, to jest najbolji muškarac.

U takvim situacijama, oko jednog malo ravnijeg, često slabo ograđenog ledinjka okupi se velika grupa goveda, a onda dvojicu dobro uhranjenih volova uguraju u središte kruga i natjeraju ih da se pobodu. Kako im pođe za rukom da ih zavade – ne znam. Neki kažu da za to postoji provjeren recept koji se može dobiti u mnogim institucijama takozvane međunarodne zajednice, koja je, po mišljenju loših i zlonamjernih poznavalaca društvenih prilika u svijetu, u stanju zavaditi ne samo dva vola na bosanskoj ledini nego, ako treba, i dva oka u glavi. Poznat je slučaj «dva oka u glavi», od kojih se jedno zvalo Srbija a drugo Crna Gora, koje je, navodno, međunarodna zajednica uspjela da bez većih trzavica zavadi, a (opet navodno!) nije bila (i ostala) zanemarljiva uloga međunarodne zajednice ni kada je riječ o zavađanju naroda u BiH.
Oni koji su ovdje proveli rat i preživjeli embargo na kupovinu naoružanja dobro znaju da naprijed spomenute opservacije o ulozi međunarodne zajednice u izgradnji svjetskoga mira uopće nisu tačne. Pripadnicima balkanskih naroda se samo čini da ih međunarodna zajednica zavađa. Ona ih, otkako se pokojna Jugoslavija rastala s dušom, svim silama pokušava pomiriti, ito ne samo međusobno nego i sa tužnom historijskom sudbinom. Problem, po svemu sudeći, ne počiva u međunarodnoj zajednici nego u narodima koji žive na zapadnom Balkanu, a koji, što ih jadna međunarodna zajednica više miri, izgledaju sve zavađeniji...

Čitam prethodne redove i tresem se od smijeha. Čovjek počne o koridi, završi o društvenoj situaciji na Balkanu, i, za divno čudo, uopće ne primijeti kad je i gdje sa jednog terena prešao na drugi!

Nedžib Smajlović 

Komentari (0)

RSS feed Comments