Preporod.com

Početna

Kolumne

Mirnes Kovač

Borba za dušu Turske

17.05.2007

Posljednja politička kriza u Turskoj odaje obrise dugotrajne borbe o tome kakva Turska treba biti. Po onome što se moglo vidjeti posljednjih par sedmica, oči su uprte u dešavanja koja, kolikogod praksom opovrgavaju širokoprisutne predrasude o nekompatibilnosti islama i demokratije, izgleda, veću poruku šalju o nespojivosti uštogljenog sekularizma sa osnovnim zahtjevima funkcioniranja liberalne demokratije, poglavito njene najveće svetinje – slobodne tržišne ekonomije – s kojom je sadašnja vladajuća politika, uveliko sumnjičena za islamsku tendenciju, pronašla zajedničku nit.

Turska jeste interesantna zemlja iz mnogo razloga. To je velika i strateški veoma važna zemlja, posjeduje najveću armiju u NATO-u nakon američke, ključna je energetska ruta prema Evropi koja zaobilazi Rusiju i izvorište je većeg dijela vode kojom se napaja Bliski Istok.
Međutim, pored ove zabrinutosti uočljivo je i drugo lice Zapada – osim zabrinutosti, i dakako, primjetnih osuda koje je kemalistički militarizam pobrao od gotovo svih zapadnih medija, (osim, naravno, onih ultra-islamofobičnih) konkretna je politička podrška borbi za demokratske ideale izostala sa obje strane Atlantika, i iz EU i SAD-a.

Metkom u demokratiju

Zadnja epizoda krize je izrazito dramatična: nikada ranije u povjesti Turske Ustavni sud nije poništio izbor predsjednika, ali dakako, ni premijer nije optužio vodeće sudije da “ispaljuju metak u demokratiju.”
Da podsjetimo, politička kriza nastala je oko izbora predsjednika koji polovinom maja treba zamijeniti odlazećeg Ahmeta Nedžeta Sezera. Zadnjih pedesetak godina turska demokratija se pokazala veoma fragilnom jer ustavni sistem snažno potresaju česte intervencije vojnog establišmenta koji sebe smatra idejnim (i praktičnim, dakako) čuvarom posebne vrste sekularizma – onog kemalističkog. Prije deset godina vojska je zbacila tadašnju vladu Erbakana, umjereno islamski orijentiranu ali sa stanovitim socijalističkim tendencijama. Ovaj put 27. aprila armijski generalski zbor objavio je deklaraciju na svom internet portalu u kojoj se napada imenovanje Abdullaha Gula kao predsjedničkog kandidata AK partije (Adalet ve Kalkınma Partisi), aktuelnog ministra vanjskih poslova. Ovom pritisku podlegao je i Ustavni sud 1. maja poništavajući prvu rundu parlamentarnog glasanja, obrazloživši svoju odluku pravdanjem da nije dovoljno članova parlamenta bilo prisutno.

Reforme izbornog zakona: Direktni izbor predsjednika?

U međuvremenu u nedjelju, 6. maja desio se i drugi neuspjeh u parlamentarnom izboru jedinog kandidata Gula, jer je opozicija ponovno izostala i sprječila kvorum. Vlada je potom najavila prijevremene izbore u pokušaju da se problem riješi prije raspuštanja parlamenta. Po prvi put nakon 80 godina Turski parlament je donio odluku da predsjednika države biraju direktno građani. Odluka je u ponedjeljak (7. maja) podržana sa 365 glasova u prvom glasanju, te u drugom krugu u četvrtak (10. maja) sa 376. Da bi postao pravosnažan, ustavni amandman o izbornim promjenama treba potpisati predsjednik Sezer koji je signalizirao da bi mogao uložiti veto, čak i nakon isteka njegovog predsjedničkog mandata 16. maja, jer je ustavom predviđeno da ovlasti predsjednika ostaju do reizbora novog. Pored promijena koje uključuju direktni izbor predsjednika predviđena je i promjena dužine njegovog mandata, kao i mandata poslanicima u parlamentu. Ukoliko uloži veto na odluku da se izbori za predsjednika održe nakon općih izbora 22. jula, o samom pitanju načina izbora predsjenika AK partija najavljuje raspisivanje referenduma.

Historijske traume

Po svemu sudeći tenzije su da se problem Turske ne rješava, već odgađa. I jedna i druga strana polažu nade u razvoj događaja koje očekuju da će ići njima u korist. AK partija je uvjerena da će u svakom slučaju, ako se demokratskih principa bude držalo, izaći kao krajnji pobjednik jer računa na podršku turskog naroda. Sekularisti se međutim nadaju da će vladajuća proislamska struja već u narednim kriznim situacijama “odati svoje pravo lice,” za što se oni trude da sav svijet “na vrijeme” alarmiraju. Međutim nije isključen ni scenario koji će definitvno odati veliku boljku ove mnogoljudne, resursima jake, i dakako, historijskim traumama pogođene zemlje. On podjednako leži u nedovršenim unutarnjim i nepogodnim vanjskim političkim faktorima. Nepobitno je Turska doživjela najveći uspjeh u posljednjih pola stoljeća sa vladom koju vodi Erdoganom. Na pitanje jednog uglednog američkog magazina da li AK partija ima skrivenu islamsku agendu. Gul odlučno kaže “Ne!”, i nastavlja: “Ali zašto da slušate ovo što ja govorim sada? Pa pogledajte šta smo u radili za ove četiri i pol godine vlasti! Učinili smo više nego i jedna stranka u truskoj historiji da ova zemlja postane članica EU, donijeli stotine zakona koji oslobađaju ekonomiju i jačaju ljudska prava.” I zaista, nakon godina makroekonomske nestabilnsti, rast je ustabiljen i ojačan, inflacija je stavljena pod kontrolu, a strane investicije su prosto buknule. Ne treba zaboraviti i znatne reforme u oblasti sudstva i ustava. Naravno, ostaje još mnogo toga da se uradi, a poglavito je tu borba protiv korupcije koja još uvijek kvari imidž Turskoj. Jedna od bitnih odlika sadašnjeg političkog vođstva, koje se neumorno optužuje za “skrivenu islamsku agendu”, jeste njena liberalno-demokratska slobodno-tržišna orijentacija, kojom je i pobrala simpatije Zapada, ali ne i adekvatnu i konkretnu podršku. Unatoč napretcima trenutna kriza pokazuje da još mnogo treba biti urađeno, prije svega, obuzdavanje velike moći koju ima vojni establišment što ne trpe osnovni zakoni liberalne demokratije i slobodne tržišne ekonomije – gdje je na koncu i žarište problema. Vanjski faktori su dakako još mnogostrukiji. Erdoganu se kao najveći uspjeh pripisuje ubjeđivanje Evropske unije da Turskoj otvori pregovore o članstvu, postignuto nakon više od 40 godina kada je Turska prvi puta izrazila želju za pridruženjem.

Šutnja Zapada

Međutim, iz Evrope umjesto pozitvinih signala stižu opsežni zahtjevi i postavljaju se dodatni uslovi, što naravno potkopava domaće evropski orijentirane političke snage. Uz ovo posebno treba imati u vidu negativne stavove kako nekih vodećih politčara tako i drugih utjecajnih instanci u Evropi protiv ove opcije. Najsvježiji primjer razvoja ove tendencije je netom izabrani predsjednik Francuske, Nocolas Sarkozy, koji je u ranijim istupima iznio svoje kategoričko protivljenje bilo kakvom pomenu pridruženja Turske EU. No i najrealnije procjene budućnosti Turske po pitanju pridruženja EU su veoma pesimistične. Bila bi to, (do predviđenog vremena priključenja, koje bi se po najoptimističnijim procjenama moglo desiti tek za najmanje deset godina), po broju stanovnika najveća zemlja Evropske unije, a s druge strane nerealno je, geostrateški gledano, očekivati da će EU dozvoliti neograničeno širenje i, primanjem Turske, sa svojim granicama završiti u susjedstvu Azerbejdžana, Irana, Iraka, i Sirije. Što se pak tiče stava tradicionalnog turskog vojnog saveznika Sjedinjenih Država, osim formalnog pritiska na EU da intenziviraju proces oko priključenja, njihovu šutnju najbolje objašnjava činjenica da bi puškaranje sa turskim vojnim trupama u Iraku bilo posljednja stvar koja trenutno treba Americi na Bliskom Istoku.

Bijeli Turci: “NE ŠERIJATU!”

Konačno, izgleda da je alarmantnu situaciju ponajviše podgrijala decenijama prisutna predrasuda o samoj ulozi islama u javnom životu. To se vidi u skoro svim manifestacijama trenutne turske političke krize, što uveliko otvora sumnje da se radi o jednom “debelom” političkom paravanu. S druge strane, na situaciju u Turskoj treba ipak gledati iz pozitivnijeg ugla: turski sekularizam ma koliko u očajnom stanju danas bio (i konkretno u ovom slučaju u direktnoj koliziji sa demokratijom), i koliko puta i s koliko žestine se u svom historijskom razvoju sukobio sa religijom, poglavito islamom, ima svoju neporecivu važnost zbog unutarnje kohezivnosti turske nacije, kao što, na kraju krajeva, Ataturk ima svoje mjesto jer je tu naciju “spasio” od bukvalnog raspada i nestanka. Zaliječenje tadašnjeg “bolesnika na Bosforu”i njegove ideale sekularnog uređenja mu (uz uslov da je zdravo), na kraju krajeva, ni AK partija, ne spori.
Ipak, gotovo milioni vatrenih sekularista okupili su se nakon Ankare i Istanbula, i u Izmiru, 13. maja na trećem masovnom protestu kako bi, po ko zna koji put, demonstrirali svoju historijsku traumu – strah od islama. Pored skandiranja protiv vojnih udara mogli su se čuti i povici “NE ŠERIJATU.” Negodovali su zbog prijetnje njihovim slobodarskim životnim stilovima nastavili se ovakav trend u Turskoj, a najviše je bilo žena koje su iskazivale svoju zabrinutost jer su one, čulo se na demonstracijama, u tom slučaju najranjivije. Ovi sekularni tzv. “bijeli Turci” ne mogu podnijeti sve manifestnije prisustvo islama u javnom životu, posebice pokrivene žene kojih je sve više na ulicama turskih gradova. Ne treba onda ni zamišljati kakvo razočarenje takve čeka ako na poziciju koju je nekada obavljao Ataturk dođe osoba svojevremeno školovana za imama, a zemlja osvane sa prvom damom Turske u hidžabu. Neobična kombinacija, zar ne? Ali sve ovo stoji kao test za demokratiju. “Je li sve ovo zbog mene!?” zbunjeno i ozlojađeno se neki dan upitala potencijalna prva dama Turske, Hajrunisa Gul, zatraživši od svojih sugrađana da prestanu prosuđivati nju i njenog muža na osnovu njenog izgleda. “Moja marama pokriva moju glavu, a ne moj mozak!” ljutito je odgovorila novinarima. Pred Turcima su, već sada se vidi, vreli ljetnji izbori gdje će se morati odlučiti između demokratije, sa svim onim što nosi, ili uštogljenog sekularizma, koji im do sada očuva samo jedno - naciju.

Mirnes Kovač

Set as favorite

Bookmark

Email This

Učitavanja: 786

Komentari (5) add comment

RSS feed Comments

Amila said:

	Esselamu Alejkum! Mahrama je trn u oku "moderne demokracije" u u citavom svijetu.Tako je i u Turskoj. Da se Allah dz.s. smiluje narodu Turske i uputi na pravi put Amin!
	prijavi zloupotrebu glas za glas protiv

May 17, 2007
Glasovi: +0

Dervo said:

	Amin! Da se Allah dz.s. smiluje svima nama!
	prijavi zloupotrebu glas za glas protiv

May 18, 2007
Glasovi: +0

Hadžija Nesib said:

Selam alejkum,
U Turskoj mora doći- kad- tad, do islamske revolucije. Tu je većina naroda koji srcem žele ISLAMSKU DRŽAVU, ali nažalost je armija programirana da uz pomoć CIA-e na spriječi silom oružja, odluku većine birača. Ista stvar je i u Bosni i Hercegovini.
Već na više navrata je narod Turske dao do znanja, da ne želi uključivanje Turske u Evropsku Uniju, međutim oni koji drže novac u rukama teže po svaku cijenu da se Turska uključi među te evropske kjafire. Dakle i po cijenu smanjivanja vjerskih farzova i islamskih tradicija.
Moje mišljenje je: Turska bi trebala da okrene leđa Evropskoj Uniji. Oni bi trebali da sjednu za sto sa svim islamskim zemljama, i pokušaju da tu naprave jednu snažnu Islamsku Uniju. Izrael bi takođe trebalo tu uključiti. Prekid konfrontacije sa Izraelom, bi za sve bio bolji od nastavka neprijateljstava. Granice bi trebalo brisat, isto kao što su to napravili u Evropi.
Ako ostanu ovako razjedinjeni i u konfrontaciji sa Izraelom (što zapadu i rusima jako godi), doći će do totalnog slabljenja Islamskih zemalja, i rezultat je: OSTAJEMO VJEČITE SLUGE I ROBOVI ZAPADA.

Molim Allaha dž.š. da uputi sve vođe islamskih zemalja i ujedini ih.

prijavi zloupotrebu

glas za

glas protiv

May 19, 2007
Glasovi: +0

Edin said:

Pogledaj samo koliko se svijet boji islama! Samo neka nešto, pa i malo miriše na islam,odmah je hajka. Kao da su sljedbenici islama kroz istoriju označeni kao zločinci, a ne sljedbenici onih koji sada zagovaraju tobožu pravdu, mir, ljubav i ostale "demokratske" vrijednosti! E jadni oni i njihova prava. Hvala Allahu koji nas je počastio islamom, a oni neka derneče, vidjeće kad se njima bude igranka pravila ako Bog da.

prijavi zloupotrebu

glas za

glas protiv

May 19, 2007
Glasovi: +0

esad said:

	neboje se oni bosnjaka vec bijele EL-KAIDE jer bosnjo je osto i dalje vijeran TITI.
	prijavi zloupotrebu glas za glas protiv

October 18, 2007
Glasovi: +0

Napišite komentar

« Prethodna		Sljedeća »

Preporod - Forum

Odg: Vitamini , minerali i ostalo
Odg: Vitamini , minerali i ostalo
Odg: Odbor za zastitu lika i djela Dragana Dabica
Odbor za zastitu lika i djela Dragana Dabica
Odg: Stanje muslimana
O odjeci
Slike

Novo iz El-Kalema

RAZUMIJEVANJE ISLAMA - Frithjof Schuon je na našim prostorima već afirmiran autor, ponajviše zahvaljujući prijevodu na naš jezik njegove knjige „Dimenzije islama“. Detaljnije >>>