Preporod.com

Saudijci su sponzorirali i izgradili više od hiljadu novih džamija,” u muslimanskim područjima,” kazao je Dodik dodavši kako “ove džamije služe kao baze za obuku muslimanskih ekstremista,”

“Ako se desi ukidanje ili ograničavanje entitetskog glasanja, kao i ukidanje policije RS-a, plan koji reis Cerić jasno iznosi, izjavama da je Bosna i Hercegovina matična domovina Bošnjaka i da oni koji time nisu zadovoljni mogu ići, biće realizovan,” jedan je od zaključaka kojeg je Milorad Dodik prenio svojim sugovornicima u američkoj administraciji tokom nedavne posjete Washingtonu i pregovora koji su ovom prilikom organizirani od strane domaćina između njega i bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića.

Nisu ovo jedine političke fantazme koje je osioni Dodik iznio tokom svog boravka u Washingtonu. Valjda je svakom zapadnom diplomati sada već postalo jasno kakvog političkog neotesanca i izrazitog šovinistu imaju pred sobom koji je izronio kao puka replika onih ranijih “otesanijih” koji su svo vrijeme dok su njihove horde palile i klale Bosnom i Hercegovinom ponavljali svojim Zapadnim sugovornicima kako oni ustvari tu istu Evropu i Zapad samo štite od “islamske” prijetnje. Njih danas međunarodni sudovi “gone”, a na njihovom mjestu su sada političke figure poput Dodika zadužene da njihovu politiku i stavove utvrde, te da dovedu do realnosti ono što je postignuto međunarodno priznatim genocidom i “strašnim zločinima.”

Srpski strah od dominacije, koju su raspadom bivše zajedničke države neupitno uživali, a kojeg je još davnih 1980-tih godina CIA-in izvještaj o Bosni i Hercegovini registrirao u svojim političkim analizama, po nekima bio je razlog zbog kojeg im se u Dejtonu dalo ono što danas Richard Holbrooke proglašava “pogrješnim riječima” – a što je evidentna kočnica svakoj, iole prosperitetnijoj budućnosti.  Dodiku je dobro znano da jedino ustrajavanjem na statusu quo može održati ono što niti jedna politička realnost postavljena pred “integracije” i “pridruživanja” ne može izvjesno podnijeti. Zašto? Zato što “integracije”, “pridruživanja”, “asocijacije”, preovlađavajući termini i, dakako, izrečena politička opredjeljenja gotovo svih političkih opcija regiona, koja oblikuju političke kurente Zapadnog Balkana ne mogu trpiti “izolacionizam” “utvrđivanje granica” i svaki drugi oblik reduciranja političkih uređenja.

“Sjedinjene Države nas pokušavaju asimilirati u Bosnu i Hercegovinu, koja je muslimanski entitet!” – a upitan zašto je onda dolazio u Washington, Dodik je kazao da je teško odbiti kada budete pozvani. On je također naglasio veliku bojazan zbog koje se valjda toliko boji ukidanja entitetskog glasanja: “Ako SAD predviđaju pretvaranje BiH u jedinstvenu vlast koja će biti kontrolirana po principu jedan čovjek – jedan glas, za deset godina, u tom području Srba neće biti. Sve što hoću jeste da nas SAD ostave na miru!” Najblaže rečeno, zagovaranje ovakvih stavova i protivljenje osnovnom demokratskom pravilu znači zagovaranje tiranije manjine.

Za opravdanje odbijanja policijskih reformi koje bi uključivale ukidanje entitetskih MUP-ova, Dodik je našao djelotvorni lijek koji sve više otkriva svoje pravo porijeklo – strah od islama, priču o vehabizmu i dakako terorizmu – a o kojem smo imali priliku slušati i gledati dosta toga na našim medijima u posljednje vrijeme.

Stapanje nezavisne policije bosanskih srba u jednu federalnu policijsku strukturu bi “značilo da mi moramo prihvatiti teroriste koji su regrutovani u policiju od strane bosanskih muslimana,” rekli su Timmermanu Dodik i njegovi savjetnici koji su uzgred upozorili da je muslimanska Bosna postala “platforma za napade na Sjedinjene Države i Evropu koristeći se ‘bijelim’ el-Kaida članovima koji izgledaju poput Evropljana.” Isti sugovornici su ovom novinaru zagovorniku konzervativnih republikanskih ideja i novoprofiliranom sturčnjaku za islamski terorizma kazali “kako su još prije Dejtonskog mirovnog sporazuma bosanski muslimani ostvarili bliske veze sa Osamom bin Ladenom, čak mu obezbjedivši i diplomatski pasoš nakon što mu je Saudijski povučen od strane saudijske vlade.” Timmermanu je rečeno kako su “petorica od devetnaest 9/11 otmičara aviona obučavali u bosanskim muslimanskim kampovima el-Kaide.” Dodik je također podsjetio kako su “za vrijeme Clintona Sjedinjene Države dale blagoslov za 4.400 džihadista koji su u Bosnu došli iz Afganistana… te kako je samo jedna šaćica džihadista koji su 90-tih došli u Bosnu izručena SAD-u i zatvorena u Guantanamu. Više od njih sedam stotina je dobilo bosanske pasoše,” dodao je Dodik precizno dajući podatke o njihovom porijeklu po zemljama. Dodik je kazao kako je “rat između muslimana, srba i hrvata odnio mnogo života – ali cifra koju vi uvijek čujete – da je 300,000 bosanskih muslimana ubijeno – jednostavno nije istinita – unatoč svemu, prigovorio je sugovorniku, “to je uvijek osnova za politiku State Departmenta!”

Po Dodiku stvarne cifre stradalih su oko 56,000 bosanskih muslimana i 35,000 bosanskih Srba. On nije smetnuo napomenuti o uključenosti Saudijske Arabije, Pakistana i Irana u Bosni: “Saudijci su sponzorirali i izgradili više od hiljadu novih džamija,” u muslimanskim područjima,” kazao je Dodik dodavši kako “ove džamije služe kao baze za obuku muslimanskih ekstremista,” Naravno, on nije našao za shodno da napomene svog sugovornika da je otprilike toliki broj objekata i stradao od strane vojske entiteta čiju vladu Dodik danas predvodi. Ali, dakako, Dodik je ukazao na veliku opasnost vehabijskog džihadskog pokreta iznijevši nadasve INTERESANTNE podatke kako “trideset procenata bosanskih muslimana podržavaju ili su direktno uključeni u vehabijski pokret.”