Preporod.com

Na dvodnevnoj naučnoj konferenciji u Sarajevu 19. i 20. novembra, 2007. godine: “Islam u Bosni i Hercegovini i Njemačkoj: razmjena iskustava i mogućnosti saradnje u oblasti obrazovanja imama”, o kojoj je naš list pisao u prošlom broju, zabilježen je i razgovor zamjenika reisu-l-uleme hfz. Ismeta ef. Spahića i njemačkog ambasadora u BiH Michaela Schmunka. Tom prilikom hfz. Spahić je izrekao i nekoliko kritičkih riječi na račun Evropske unije i njenog odnosa prema Bošnjacima: “Treba BiH uvesti u EU i onda je tesati, a ne tesati sada. I koga tešete sada? Samo mene kao Bošnjaka. Ovdje samo Bošnjaci izvlače deblji kraj. To je ono što osjećam i vidim.”
Naš narod ima lijepu uzrečicu kad hoće da označi nešto što je dobro, što je povoljno, sa čim je saglasan, što prihvata, za šta bi želio da bude realizirano, koja kaže: “Iz tvojih usta u Božije uši”! Ne znam da li je takvo nešto neko tom prilikom rekao ili poželio, tek hafizova želja kao da je uslišana: gotovo preko noći desio se iznenadni obrat, zemlja kojoj su neki zloguki i grobarski raspoloženi (intelektualci) brojali posljednje dane, a neki (još morbidnije) konstatirali kako je već mrtva i kako joj, kao i svakom mrtvacu, rastu još samo nokti, najednom kao da je dobila krila i vinula se (živa da ne može “življa” biti!) u prostore nade, u prostore optimizma, u prostore gotovo iskonske radosti zahvaljujući samo jednom PARAFU, samo jednom (polu)potpisu: u Sarajevu su, kao što je valjda svima (baš svima) poznato, u utorak, 4. decembra 2007. godine Bosna i Hercegovina i Evropska unija parafirale Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SAA), čime  je uspostavljen proces ugovornog odnosa između EU i BiH, što je veliki korak na putu ka punopravnom članstvu u EU! I kao kad Bog da pa usred zime puhne iznenadni jugo i učas istopi tone snijega ili leda kojim smo bili okovani, tako se nekako u trenu ojužila  (prilično smrznuta, da ne kažem zaleđena) duša i otkravilo srce zahvaljujući čudesnom eliksiru koji je izašao iz pera predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Nikole Špirića i evropskog komesara za proširenje Ollija Rehna. Toliko i tako otkravilo da je čak i prilično omrznuto Špirićevo lisičje lice dobilo obrise neke dobroćudne životinje, da ne kažem kućnog ljubimca!
Naravno, parafiranje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Evropskoj uniji je prvi korak; zapravo, to još nije ni pravi korak, to je tek podignuta noga u zamahu onoga što će tek postati prvi korak. Slikovito rečeno, naša je pozicija pozicija mrava koji je pošao “na Ćabu”: kada su ga upitali kako će prevaliti toliko dug put sa malim mravljim koracima, on je odgovorio: važno je biti na putu! Ali količina energije, pozitivne energije, koju isijava ovaj početni čin jasan je pokazatelj koliko nam malo treba DOBROG da nas, sve zajedno, ujedini i okrene tamo odakle će nas, nakon svih muka, boli i patnji, konačno sunce ogrijati, i to je ono što ulijeva nadu da ćemo istrajati na tome putu. A put je, što bi se reklo, preko sedam mora i sedam gora: puna saradnja sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, restrukturiranje policije, reforma javne uprave i javnog radio-televizijskog sistema... No, bitno je da prestanu sukobi, gloženja, netrpeljivosti, antagonizmi svake vrste, sve ono što je inače tešku ekonomsku i uopće društvenu situaciju činilo još težom i neizvjesnijom, što je dovodilo do daljnih naprslina i pucanja psihičkog, socijalnog i uopće ljudskog integriteta, integriteta kojeg je inače agresija na Bosnu i Hercegovinu već dobrano bila načela i oštetila. I što je, da budem pomalo banalan, dovelo da još uvijek imamo tužan pogled na rafe i police naših samoposluga i prodavnica gdje su nekada stajale flaše “Bimalovog”, “Zvijezdinog”, “Floriolovog” ili nekog drugog ulja!
S druge strane, buduće integriranje Bosne i Hercegovine, osim vlastite stabilnosti i sigurnosti, donosi i veću stabilnost  i sigurnost Evrope, a zatim ili uporedo s tim i: ekonomsku korist za obje strane, otvorene granice, slobodni protok radne snage, robe i kapitala, porast stranih investicija, smanjenje “sive ekonomije”, pristup evropskim fondovima, lakše kreditiranje, potpuno ukidanje viznog režima... itd. itd.
A za sve to će trebati - ono što hafiz Ismet lapidarno narodski kaza - tesanje! Ne zato što kod nas ima mnogo toga neotesanog i još više neotesanih, dakle sirovine i bukvalno i metaforički, a toga ima na pasja preskakala, već zato što jedan ovakav put podrazumijeva da se moraju priteći i obojci i opanci, hoću reći i čizmice i lakovane cipelice. No, ono što je tu posebno važno jeste da se zna da tesanja više neće biti kako kome padne na pamet i za kakve (političke) potrebe (a zna se ko je najviše bio tesan - vidi početak teksta!), već će se, ako Bog da, tesati “materijal” za gradnju evropske kuće, kuće sa široko otvorenim vratima i velikim prozorima!

No, ono što je tu posebno važno jeste da se zna da tesanja više neće biti kako kome padne na pamet i za kakve (političke) potrebe (a zna se ko je najviše bio tesan - vidi početak teksta!), već će se, ako Bog da, tesati “materijal” za gradnju evropske kuće, kuće sa široko otvorenim vratima i velikim prozorima!  

Uostalom zna se, i to ne treba posebno ponavljati, koliko je međunarodna zajednica griješila prema Bosni i Hercegovini, odnosno posebno prema Bošnjacima kao najvećoj žrtvi agresije na našu zemlju. Da nije ničeg drugog osim Srebrenice, međunarodna zajednica se ne može oprati za vjeke vjekova, pa ako u ovom PARAFU ima ikolikog kajanja, to bi trebalo pozdraviti kao neku vrstu minornog moralnog ozdravljenja, a nikako satisfakcije za ono što (ni)je učinjeno. No, kako su i Crna Gora a prije izvjesnog vremena i Srbija stavile paraf na Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, a zna se da su bili agresori, kao što se zna da Srbija već godinama cirkuzira sa hapšenjem zločinaca Mladića i Karadžića, to bi zaista bila neka vrsta produžene agresije kada se ne bi i Bosni i Hercegovini pružila ta šansa. Naravno, uz svakovrsno tesanje, koje se naprosto podrazumijeva.
Koliko do jučer na ovim prostorima, čak i kad je rat prestao, uglavnom je djelovala, kako u svijesti tako i na terenu, što bi se reklo u praktičnoj izvedbi, ideološko-šovinističko- pjesnička maksima ili krilatica “Ćeraćemo se još”, a sada bi se komotno moglo reći kako će njeno mjesto početi zauzimati maksima ili izreka “Tesaćemo se još!” Naravno, ta prva neće tek tako sama od sebe iščeznuti, ali će “ćeranciju” biti mnogo teže provoditi u velikoj evropskoj kući nego po palanačkim gudurama i perivojima naših susjeda! S tim da uvijek moramo imati na umu: Bošnjaci (muslimani) od Evrope ništa neće dobiti na pladnju: biće potrebno još mnogo znoja i suza. A što se krvi tiče, nadam se da smo iskrvarili u dovoljnim količinama!
I dok sa različitih strana dolaze pozdravi, čestitke i drugi izrazi radosti, mi na ovom mjestu prenosimo dio saopćenja za javnost Savjeta reisu-l-uleme u kojem se izražava zadovoljstvo što je došlo do parafiranja Sporazuma i, te pridružuje inicijativi istaknutih bh. reditelja da se BiH po hitnom postupku primi u EU. U saopćenju se pored ostalog, kaže:
- Tim činom država BiH ulijeva vjeru ljudima i narodima u njoj da trajni mir nije ničim uvjetovan, da pravo na slobodu nije posljedica nasilja i da sigurnost nije ovisna o strahu.
Također, Europska unija osnažila je nadu bh. društvu da je BiH poželjna u velikoj europskoj  familijidruštava i država koje su predane zaštiti visokih vrijednosti kao što su pravo na život, pravo na vjeru, pravo na slobodu, pravo na imetak i pravo na čast.
Stoga Savjet reisu-l-uleme IZ BiH iskazuje zahvalnost svim domaćim i europskim dužnosnicima koji su na bilo koji način pridonijeli da se danas osjećamo sigurnijim u našim domovima i našoj domovini nego jučer i da naša djeca mogu sanjati o svojoj boljoj budućnosti, kaže se u saopćenju.
Za muslimane ovaj čin se našao na obzoru radosti Karban bajrama, u trenucima dok ispraćamo naše hadžije na put u Mekku i dok se spremamo da klanjem kurbana, u znak naše velike zahvalnosti,  prinesemo žrtvu Allahu Milostivom i Samilosnom. Treba li kazati da su ovi predbajramski a svakako i bajramski mubarek dani posebno ozračeni i označeni i malim-VELIKIM parafom iz Sarajeva.
Bajram mubarek olsun, braćo i prijatelji!

Aziz Kadribegović 

Komentari (0)

RSS feed Comments