Preporod.com

Posljednji popis stanovništva u Bosni i Hercegovini izvršen je 1991. godine, kada se pokazalo da u ovoj bivšoj jugoslovenskoj republici živi najviše Bošnjaka, drugo mjesto po brojnojnosti zauzimali su Srbi, treće Hrvati, četvrto ostali... Od popisa stanovništva nije prošla ni godina dana a Bosna i Hercegovina je postala poprište krvavih ratnih dešavanja, koja su rezultirala krupnim promjenama na izgledu i na obrazu ove suverene i međunarodno tek priznate države. Najvažnije od tih promjena bile su geografske i demografske. Državna teritorija je nakon rata, u Daytonu, podijeljena na dva takozvana entiteta, pošto su prethodno njeni veliki dijelovi, uz nesebičnu upotrebu JNA-ovskog ognja i mača, etnički temeljito ošmirglani. Nekadašnja demografska leopardova koža, koja je kroz cijelu svoju povijest butum dunjaluku mogla služiti kao primjer dobrih međunacionalnih odnosa, tokom nekoliko ratnih (i poratnih) godina je pretvorna u izmasakriranu leopardovu mješinu, koja teško da je danas, u predsoblju svjetskih i evropskih integracija, upotrebljiva i za brisanje obuće.
Početkom marta ove godine, nekolicina srpskih zastupnika u institucijama države BiH (ne)očekivano je pokrenula inicijativu za provođenje popisa stanovništva, koji, ako bi bio proveden, ne bi mogao proći bez ozbiljnih političkih i drugih posljedica. Inicijativa za popis stanovništva pokrenuta je u vrijeme kada je Srbiji, nakon Crne Gore, alahimanet reklo i Kosovo, odnosno u vrijeme kada iz banjalučkih političkih megafona počinje da se sve glasnije ori priča o otcjepljenju Republike Srpske od BiH. Pokretači ove inicijative, svjesni da je Anex 7 Daytonskog mirovnog ugovora, uprkos činjenici da su skoro sve poratne godine u BiH sa visokih međunarodnih i domaćih adresa proglašavane za godine povratka, ostao mrtvo slovo na papiru, žure da faktičku, vještački stvorenu demografsku situaciju predstave kao pravnu. Jasno je da bi u tom slučaju odnos snaga u mnogim institucijama bio kudikamo drugačiji nego što je sada, mada ni sada on nije ni približan zadovoljavajućoj razini koju diktiraju ustavne odredbe o konstitutivnosti naroda. Ukoliko bi se uvažilo trenutno demografsko stanje na terenu, dozvoljeni broj Bošnjaka i Hrvata u institucijama Republike Srpske bio bi neuporedivo manji nego što je trenutno slučaj, isto kao što bi poražavajuće mali bio broj Srba u institucijama Federacije BiH. Uvažiti faktičko stanje, odnosno ponašati se kao da je riječ o nečem sasvim normalnom, značilo bi zadati težak udarac Bosni i Hercegovini kao hiljadu godina staroj multietničkoj, multikonfesionalnoj i multikulturnoj zajednici. Konstatirati da je sadašnja demografska slika ove države nešto sa čim valja ozbiljno računati prilikom pravljenja budućih projekcija bh. društva značilo bi bespogovorno se složiti sa posljedicama vrhunski osmišljenog etničkog čišćenja, koje je, prema nalazu Međunarodnog suda pravde u Haagu, na nekim područjima imalo sva obilježja genocida.
Pokretačima ove inicijative ide naruku činjenica da je popis stanovništva u nekim krajevima, poput Srebrenice i njene okoline, još malo pa okončan, s tim da se imena stanovnika ovih naselja poodavno ne uvode u spiskove živih nego u matične knjige mrtvih. Oni koji su ikada bili u Potočarima mogli su se bjelodano uvjeriti da je, nadomak Memorijalnog centra Potočari, na bijelim blokovima kamena, bezmalo izvršen popis kompletnog prijeratnog stanovništva ove općine. Potočari su, nažalost, u našoj zemlji samo dio takozvane faktičke situacije, koju bi, po mišljenju zagovornika teorije o otcjepljenju Republike Srpske od BiH, trebalo pretvoriti u pravnu. Svak dobronamjeran bi, držeći da ono što je u skladu sa pravom nije uvijek u skladu i sa moralom, prije nego što počne prebrojavati Bosance i Hercegovce koji nisu ubijeni ili protjerani, prvo pustio da svoj popis stanovništva Bosne i Hercegovine okonča Komisija za traženje nestalih.
Nekako skoro u isto vrijeme kada se pojavila inicijativa za novi popis bh. stanovništva, postavilo se i pitanje statusa nekoliko stotina hiljda građana Bosne i Hercegovine u inostranstvu, mahom onih koji su brutalno protjerani sa svojih ognjišta i koji bi, zahvaljujući problematičnim zakonskim rješenjima, na kojima naročito insistiraju parlamentarci iz Republike Srpske, trebali biti lišeni bosanskohercegovačkog državljanstva. Niko od onih koji se u BiH osjećaju kao kod svoje kuće ne može dokučiti šta bi ovim manevrom naša država mogla dobiti. Ali zato oni koji se u BiH ne osjećaju kao kod svoje kuće nego kao pod vodeničkim žrvnjem dobro znaju šta bi ovim pravnim manevrom naša država mogla izgubiti. Nadati se da će pamet i ovaj put prevagnuti, to jest da će svima koji odlučuju postati jasno kako su demografija i demonografija dva sasvim različita pojma.

Nadžib Smajlović 

Komentari (1)

RSS feed Comments

AS said:

	Citiram: ".. značilo bi zadati težak udarac Bosni i Hercegovini kao hiljadu godina staroj multietničkoj, multikonfesionalnoj i multikulturnoj zajednici. " Ovo je ogavna LAZ, koju gosp. Smajlovic nesvjesno siri. Bosna je od 850 pa sve do 1878 bilo izrazito mononacionalna i monovjerska drzava. To je drzava JEDNOG naroda Bosnjaka (bogumila a kasnije muslimana) a ne multi-kulti fenomen!!!
	prijavi zloupotrebu glas za glas protiv

March 19, 2008
Glasovi: +2