Preporod.com

Tokom oktobra i novembra zdravstveno stanje bolesnika zvanog Bosna i Hercegovina drastično se pogoršalo. Karcinom zvani Republika Srpska zaprijetio je serijom metastaza, što ozbiljne ljude navodi na zaključak da bi bh. zemljište zahvaćeno opakom bolešću uskoro moglo opet biti upućeno na NATO-zračenje, dakako osiromašenim uranom. Uporedo sa rasplamsavanjem političke krize u BiH, počelo je divljanje cijena prehrambenih artikala, kome odgovorni za njegov nastanak tepaju nazivajući ga “ekonomska kriza”.
Dok se multinacionalna bosanska fukara lupa po čelu, odgonetajući ko je kriv za njen sve jadniji životni standard – Srbi, Hrvati, Bošnjaci ili ostali (uključujući i marsovce), političari koji, umjesto u krizu, sve dublje tonu u fotelje, iz sata u sat, na bh. vatru dolijevaju sve veće količine ulja. Nije ih briga što se cijena ulja, u međuvremenu, udvostručila u odnosu na prethodni mjesec i što je prvobitna vatra na putu da, raspirivana povjetarcem što dolazi preko Drine, preraste u erupciju vulkana. Na čijoj lavi bi se tokom narednih nekoliko mjeseci moglo ispeći dobro parče Balkana, nauljeno najskupljim zejtinom u Evropi.
Val poskupljenja prehrambenih artikala, po običaju, neće nasikirati nikoga od izabranih narodnih i nenarodnih vođa. Koliko košta potrošačka korpa, to, otkako je svijeta i vijeka, nije problem političara nego njihovih birača. Zašto bi se zbog cijene “potrošačke korpe” brinuli najbolji sinovi svaki svog naroda, kad i vrapci u granju znaju da njihove kućne pomoćnice i ostala služinčad skoro nikada u kupovinu ne odlaze sa potrošačkom korpom, nego, po pravilu, sa potrošačkim sepetom. A nerijetko im priteknu u pomoć i lični vozači voždova odnosno vođa, čije se limuzine (crne poput nekih vrlo uglednih glatko izbrijanih obraza) često daju vidjeti parkirane ispred samoposluga i robnih kuća, ša široko razjapljenim potrošačkim “gepekom”.
Koliko god u eventualnoj budućnosti (koju je u bosanskim prilikama često nemoguće razlikovati od prošlosti) bude koštao hljeb, litar ulja, litar mlijeka itd., liderske trbušine će vazda, po službenoj dužnosti, biti krcate. Kvalitetna ishana političara najvažniji je uvjet za funkcioniranje političkog sistema u BiH, jer zna se da na maratonskim sjednicama skupštine, vlade i drugih državnih i antidržavnih organa, ni jedan lider praznog trbuha (makar ga natjerali da, dok se rješava o državnom “biti ili ne biti”, umjesto novina, čita Hegela) ne bi mogao serbez zaspati. Dok sve mršaviji birači, naročito oni koji, u nedostatku Radovana Karadžića, glasaju za Milorada Dodika, ubrzano “provjetravaju memoriju”, pokušavajući da se prisjete kako se puni puška i druga sredstva za svođenje broja konstitutivnih komšija na “razuman” procenat, lideri svih iole relevantnih političkih partija revnosno “provjetravaju” državni budžet i grozničavo smišljaju kako da broj članova svoje obitelji, koji još uvijek nisu otvorili privatno preduzeće i račun na švajcarskoj banci, takođe svedu na razuman procenat.
Ako se divljanje Beograda po Bosni i Hercegovini, isprovocirano sve izvjesnijim otcjepljenjem Kosova, nastavi, generirajući divljanje cijena, ubrzo će se na press-konferencijama u Federalnom zavodu za statistiku, umjesto o “potrošačkoj korpi”, početi govoriti o potrošačkom kontejneru za smeće. Na sreću sve većeg broja Bosanaca i Hercegovaca koji nisu u prilici na uobičajen način zarađivati sredstva za život, naša zemlja je jedna od rijetkih zemalja u kojima se kontejneri za smeće koriste suprotno svojoj prvobitnoj namjeni. U kontejnerima za smeće još uvijek se može naći dosta hljeba i drugih kaloričnih zalogaja, koji našoj državi, tradicionalno nespremnoj a se suoči sa poremećajima na tržištu, služe kao svojevrsne robne rezerve. Strah me je i pomisliti kakva bi tragedija zadesila bh. penzionere i armiju drugih socijalnih slučajeva kada bi jednoga jutra u kontejnerima, umjesto ostataka hrane, osvanulo istinsko smeće, uključujući i dobar broj aktuelnih bh. i evropskih političara. Mogu zamisliti kako bi moralo izgledati lice nekog dobroćudnog umirovljenika, koji bi, nestrpljiv da utoli glad, iz kontejnera, umjesto komada hljeba, izvukao sirovinu poput Vojislava Koštnice!
Najnovije poskupljenje hrane pokazuje da svako zlo, makar se to zlo zvalo strah od novih ratnih požara na Balkanu, osim uobičajenih, ima i svojih dobrih strana. Narod koji se ne može, ne umije ili ne želi osloboditi suvišnih političara u prilici je da se ovih dana, bez džogiranja i dijeta, oslobodi holesterola i suvišnih kilograma. Neugojen narod je, zna se, mnogo zdraviji nego ugojen narod, što za budućnost BiH predstavlja činjenicu od prvorazrednog značaja. Ne zato što je, navodno, u zdravom tijelu zdrav duh, nego zato što je samo zdrav narod sposoban za vojnu službu.

Nedžib Smajlović 

Komentari (0)

RSS feed Comments