Preporod.com

Najbolji odgovor na pitanje o vjeronauci  u našim školama, obdaništima i uopće odgojnim ustanovama, ovim našim uvijek zapitanima, kojima kada je vjera u pitanju nikada ništa nije jasno i uvijek ih je bezrazložno nečega strah, dao je Savez logoraša R S, na čelu sa predsjednikom Branislavom Dukićem, koji je rekao da bi u aprilu trebala početi izgradnja spomenika na Zlatištu iznad Sarajeva, kao znak sjećanja na poginule srpske borce i civile u ovom gradu. A riječ je o betonskom krstu koji bi od 2009. godine trebao dominirati nad Sarajevom, bio bi visok dvadesetšest, a širok osamnaest metara i po dimenzijama bi bio tek nešto manji od onog na mostarskom brdu Hum. Također, veliki krst bio bi osvijetljen reflektorima i savršeno bi se vidio i u noćnim satima, a kompletan projekat bi koštao oko sto dvadeset hiljada eura.
Bravo! Dobro zamišljen posao, dobro isplaniran projekat kao sublimat svih mogućih provokacija! No, na stranu to što od toga jamačno neće biti ništa, ovdje je bitna jedna druga stvar: Dok ljudi i organizacije u manjem BH entitetu rade i maksimalno se zalažu za svoje interesne projekte, dotle naši ublehaši svih mogućih vrsta i profila muku muče i snagu troše kako savladati tu “opasnu vjeronauku” i kako je protjerati zauvijek iz duša, tijela i gradova. I, ne lezi vraže, potrudili su se ljudi iz RS-a da nam svima daju dobar čas i lekciju upravo iz vjeronauke – čas koji bi trajao mnogo duže od tih skromnih 45 minuta.
Također, nije mi jasno ni kako bi ovi “komunistički repovi”, koji još uvijek aktivno egzistiraju po crti regeneracije, znali svojoj malodobnoj djeci objasniti šta su to naše komšije htjele sa onim velikim “plusom” iznad grada, jer očito da u školi i u obdaništu će učiti samo matematiku, biologiju i tome slično, tako da nesvjesna djeca neće znati šta je to uopće – veliki krst iznad Sarajeva. I zašto je on tu?! Zapravo, trebalo bi proći vremena i vremena da bi to sami skontali ili, pak, naučili, a vrijeme skupo, da skuplje ne može biti. A na Balkanu cijene se kreću otprilike ovako: kila vremena – litar krvi. A mušterija (bošnjačkih), opet, na pasja preskakala!
No, vratimo se zamišljenom i halucinirajućem projektu – velikom krstu. On bi trebao biti, po posljednjim najavama, donacija Grčke vlade. Ta spremnost Grčke i njena sklonost ka pravoslavnom šovinizmu uopće ne treba čuditi, jer tačno prije dva mjeseca imali smo već provokaciju od pravoslavne Grčke, kada nam je jedna hadžinica u povratku sa hadža imala moždani udar, pa je avion sa hadžijama morao sletjeti u Atinu. Hadžinica je u Grčkoj “preselila” u državnoj bolnici, i odozdo su je u bolnici spremili u sanduku, a u njemu joj državni liječnici, naravno, znajući o kome se radi – o hadžinici iz Bosne, na prsa stavili veliki krst. U Bakijama su se žene koje gasule naprosto šokirale! Naravno, nije isto gledati krst na brdu iznad grada, a niti nad tijelom mrtve majke. Ali u svakom slučaju, bolno je oboje, da bolnije ne može biti. Samo u ovom slučaju krsta iznad Sarajeva – toga ako Bog da neće biti!
A Grci su nam dobro znani, ti volšebni ljudi, i kao vikendaši. Ali, njih najbolje detektira Kanađanin Eric S. Margolis u svojoj knjizi “Rat na krovu svijeta” kada kaže da je uzrok i razlog svakog međuetničkog i međunacionalnog sukoba mržnja; i vidio je on tu mržnju širom svijeta na raznim žarištima, ali nije vidio takav intenzitet i kapacitet mržnje kao kod balkanskih pravoslavaca koju osjećaju spram balkanskih muslimana. Ovdje je to kod nas konkretno pretočeno u formu četništva, a četnici su, kako ih ispravno dijagnosticira u jednom od posljednjih brojeva magazina Dani (br. 560.) Marko Vešović – “pravoslavni maloumnici”!
Ovdje se u ovom slučaju radi o klasičnoj provokaciji, a takve provokacije nerijetko izazivaju konflikte, sukobe i izravne obračune. Nemam ništa protiv vjerskog obilježja, dapače, meni osobno godi oku i novo osvjetljenje sarajevske Saborne crkve, ona naprosto izgleda i blješti kao Kremlj, ali, pak, godi oku, jer to je bogomolja i to nije provokacija. I čestitam na takvom projektu. Mislim da je to jedan od najbolje osvijetljenih objekata u Sarajevu.
Također, ne smeta mi ni kada vidim krstove u autima po Sarajevu, ni male ni velike, niti kada ih vidim istaknute ljudima na vratovima, to su njihovi vratovi, ali Trebević je vrat ovog grada i na vratu ovog grada zasigurno je da ga ne želim vidjeti i da ga tu neće i ne treba biti, ali neka ga oni nose na vratovima svojim i na kuće stavljaju, to, pak, ne smeta. U ovoj provokacije provlači se i još jedna, između mnogih drugih, skrivena podlost, a koja kazuje da sve ono što ne može izravno uraditi vladika Grigorije ili vladika Kačavenda, naravno, da se to može uraditi preko Branislava Dukića i svih drugih udruženja i saveza. Ne može SPC izravno tražiti podizanje krsta na tom mjestu, ali može Branislav Dukić, “starac” koji “bazdi” nepristojnim insinuacijama, podlostima i vulgarnim lažima! On bukvalno svojim rigidnim četničkim stavovima i arogantnim nastupima potpiruje mržnju i izaziva sukobe.
I na koncu, dok se naše snage troše na uglavnom nebitna pitanja, dok se ovdje kod nas “maloumno” huli na Boga, dok naši prosvjetni i intelektualni radnici raspravljaju o “zloglasnoj” vjeronauci, treba li ili ne treba, dok naša omladina zviždi danima tobože u znak protesta ispred sarajevske Katedrale, naravno, trebaju organizatori primljene novce i sredstva opravdati (ovih dana je i Rektor sarajevske Katedrale putem medija zamolio tu nekolicinu besposličara da negdje drugo zvižde i pište, jer ometaju ljude u crkvi na molitvi), i dok odveć postajemo krpe istrošene, naše komšije su spremne dati nam odgovor i riješiti aktualne dileme: osvijetljeni krst iznad naših glava – kao odgovor na sve moguće zapitanosti.

Muhamed Velić 

Komentari (0)

RSS feed Comments