Gdje nam je moral?Mr. Džemaludin Šestić
Pred akšam na sofama jedne mahalske džamije sjedi šaroliko društvance džematlija, uživajući u povjetarcu, koji prijatno osvježava nakon cjelodnevne sparine. Prepričavaju se, kao i obično, dnevne novosti, pa započe i rasprava o učestalim pljačkama banaka i sigurnosnoj situaciji kod nas. Jedan sredovječan čovjek, koji je iz ideoloških motiva i kao mu‘min bio izrazito antikomunističke orijentacije (zbog čega je u bivšem režimu imao neprilika), kaže da su ljudi i društvo u cjelini u prošlom društvenom uređenju bili daleko bezbjedniji, da su im fizički integritet i imovinska sigurnost bili neuporedivo bolji nego danas, što potvrđuje svakodnevno bogata crna hronika.
A onda se drugi džematlija osvrće na predstojeće državne izbore i već započetu predizbornu kampanju. On napominje, da što koji izbori dolaze i prolaze, da se sve više razočarava u političke stranke, jer je naivno vjerovao da će višestranački sistem podstaknuti natjecanje stranaka na vlasti u realizaciji svojih programa na privrednom i materijalnom polju; razočaran je njihovom nebrigom o preživljavanju običnog čovjeka; o nerealizaciji cjelovitog povratka izbjeglica na njihova ognjišta; razočaran je neizvršavanjem denacionalizacije, koja je obećavana još na prvim višestranačkim izborima; razočaran je nebrigom države na zaštiti naše mladeži od mnogih socijalnih zala, koja su u stalnom porastu i koja su prodrla u sve socijalne kategorije našega društva. A zatim dodaje, da su nam državni predstavnici vlasti loš uzor, jer svojim ponašanjem, prohtjevima, prinadležnostima, provodima na račun budžetskih sredstava (izuzimajući časne, ali veoma rijetke iznimke), zbog čega izazivaju u narodu - inače siromašnom - razočarenje, iznevjerenost, nepovjerenje.
 Ispred emevijske džamije u Halebu Po izlasku iz džamije i dolasku kući, razmišljao sam o onim trezvenim i racionalnim rasuđivanjima, rečenim na džamijskim sofama. Ove džematlije, koje naizgled djeluju nezapaženo i povučeno, prate, uočavaju i rezoniraju potpuno realno o sadašnjim prilikama. Očito je da se naše društvo, njegove psihološke i etičke karakteristike u posljednje doba iz temelja mijenjaju, nažalost, u negativnom smjeru! Svaki rat, pa i ovaj posljednji, neminovno ostavlja određene posljedice po društvenu zajednicu, počevši od promjena političke strukture vlasti, od destrukcije porodice, od promjene demografske slike uže i šire sredine, do spoznaje očigledne činjenice da ništa više nije kao što je bilo!
Ono što je snašlo naše društvo u postratnom periodu, a što je zaista tragično, jeste drastičan moralni pad našeg čovjeka, čovjeka svih naših socijalnih slojeva, počevši od službenika, zanatlija, trgovaca, ugostitelja, pa do intelektualaca. Jer danas je stekla „pravo“ građanstva svakodnevna praksa da se čovjek krivo zakune Bogom, da obeća, a ne ispuni obavezu, da posudi, a ne vrati, da prevari, slaže, ukrade!
Hvala dragom Bogu da nisu svi takvi, jer još ih dosta ima koji se boje Boga i koji se čuvaju tuđega hakka! Danas kod mnogih individua, osobito mlađih, ništa više nije sveto. Takvi će iskoristiti momenat kada se za imamom zanijjeti, da uđu u džamiju i uzmu kaput, torbu, cipele, kišobran i sl. što je doskora bilo nezamislivo!Još jedno zlo našega čovjeka, ali i našega društva u cjelini, je sve raširenija pojava korupcije. Istina je da to nije nikakva nova društvena karakteristika. Ona je već bila udomaćena, kako kod nas tako i u svim nerazvijenim zemljama, čiji su narodi ne samo siromašniji, nego većinom i neobrazovani, te kao takvi podložni korupcijskoj eksploataciji. U našim postratnim prilikama, u okolnostima poharane zemlje, čija je privreda pretrpjela teške gubitke, zbog čega su na desetine i desetine hiljada radnika ostali bez posla, nastala je masovna nezaposlenost, koja je izazvala procvat korupcije. Ovom konstatacijom ne želi se generalizacija svih subjekata, jer svugdje ima, i bit će ih, časnih i čestitih osoba, čiji karakter ne dopušta takvu društvenu prljavšitnu. Postoji, naravno, zakonska zaštita od ovakvih pojava, koja nikada, nažalost, nije predstavljala djelotvoran lijek!
Ukratko, naše društvo sa svim navedenim porocima ne samo da posrće, ono već tone u moralni i beskrupulozni glib, iz kojeg se teško nazire spas. Nameće se logično pitanje: zašto smo svakim danom „bogatiji“ nepravdom, brutalnošću, nasiljem, agresivnošću, bezosjećajnošću, suicidom i svim formama kriminala? Ukratko, zato što nam je moralni i duhovni život sve siromašniji. Moglo bi se čak reći da se nalazimo u moralnoj i duhovnoj bijedi! Pojedinci, čiji je moralni sklop zdrav, koji su se uspjeli ophrvati raznim društvenim bolestima, djeluju na okolinu kao bijele vrane, djeluju anahrono, jer naprosto strše! Ovakve čestite osobe morale su imati čvrst iman, bojale su se Boga, dž.š., svoje životne postupke temeljile su na vjerskim načelima pravičnosti. Samo oni mogu da se odupru svim negativnim društvenim iskušenjima.
Prema tome, spas od navedenih poroka leži u čvrstom imanu, u saznanju da za svaki naš postupak Svevišnji zna, i da će svaki pojedinac za svoje dunjalučko ponašanje na Ahiretu odgovarati!
Neka nam je dragi Bog, dž.š. na pomoći!
 |
Rubrike 
RSS feed Comments
RAZUMIJEVANJE ISLAMA -
Frithjof Schuon je na našim prostorima već afirmiran autor, ponajviše
zahvaljujući prijevodu na naš jezik njegove knjige „Dimenzije islama“. Detaljnije >>>
