Preporod.com

Haqiqa

09.03.2007

Poslije vremena socijalizma, koji je sam sebe kao hibridnu tvorevinu spotakao, narušio i lišio postojanja, najviše je u Sandžaku za svoj narod učinila IZ Sandžaka. Mnogi su dokazi tome, koji su znani onim što imaju čistu svijest i um, te oči koje vide i uši koje čuju eha ezana sa munara utrostručenog broja džamija, što nije učinjeno za tako kratko vrije ni u minulih pet ipo vijekova na ovim zlovjetrim prostorima. I, k tome, ono još značajnije od pomenutog; izučena je i iškolovana ulema počevši od mekteba, medresa do islamskih studija, i to ovdje i dijelom u arapskom svijetu. Ta mlađahna ulema je, pak, emanetom, dušom i namom opredijeljena da prenosi i uliva u svijest naroda izvorne ajete Kur’ana i Poslanikove hadise. Te štampajući svoje glasilo i brojne kitabe u cilju duhovnog osvježenja i prosvjetljenja našeg, umalo potrtog i asimiliranog naroda, mnogo doprinijela, bez ustezanja ću reći, renesansi islama u nas. Ima li, i trebaju li bolji dokazi tome, svakom iole visprenom insanu je to dovoljno jasno.
Napravimo li, pak, malu digresiju da bismo potkrijepili rečeno, jer je očigledno uznesenje islama u Sandažku velika opasnost za kršćanski svijet na Balkanu, u vječitoj borbi za primat križa i mjeseca; moramo se osvrnuti na uzroke koji tome streme.Ti uzroci su ustvari prastara šema, čije su strijele i džiliti ubojiti tamo, gdje narod, vjerujem zbog svoje dobrote, naivnosti, zaboravljanja na hilu drugih te ne prepoznavanja strijelca nije na dovoljnoj oprezi.Da bi se to postiglo strijelcu nije bilo teško da, među nekim neukim Bošnjacima, nađe izvršioce, koji ni sami nisu svjesni za čije ciljeve rade. U ovom slučaju je najbolji udar iznutra. Počevši od vrbovanja pojedinaca, neformalnih grupa, članova nekih neosviješćenih porodica, pa i cijelih bratstava do dđemata u džamijama - vehabije, koji nikada nijesu imali korijena ni uporišta u našem ummetu, a naročito politike. A ona je vazda bila i ostala način za smutnju i manipulisanje nedovoljno svjesnim masama, na bazi boš obećanja o zlatnim kašikama preko javnih medija. Pored toga, pomoću organizovanih grupa, koje raznovrsnim metodama pa i direktnim ucjenama, naročito onih koji su materijalno nezbrinuti i muftačni, ali i onih labilnog karaktera, a danas je takvih veliki broj, postižu svoj politički cilj.
Dokazi za ovakvo mišljenja su svakom, osim slijepcu i što Pazarci kažu hadalju nije jasno, ako postavimo pitanja. Koja je to od mnogih, propalih društvenih fabrika u Sandžaku osvježena, tehnološki osavremenjena i pokrenuta? Koje su to nove društvene fabrike projektovane, izgrađenje i pokrenute? Kakva je, i koja je to strategija razvoja Sandžaka, i ima li je? Šta je na kraju, sa našom čuvenom tekstilnom industrijom, koja je u privatnim rukama i neka je, i koja je mogla biti, da je imalo društvene potpore, mudrih privrednika, inženjera i kreatora da postane evropski centar džinsa. A ona je, nažalost, pala na niske grane, a zna se i zašto, da ne proširujemo temu.
Da li je svijetu prezentirano naše multikulturalno turističko blago, koje bi moglo u aktivnom stanju da bude stalni izvor sredstava za dalji razvoj? Kad se zna da između Zlatibora i Kopaonika, Golije i Rogozne, Pešterske visoravni nalaze mnogi histirijski objekti iz naše bogate prošlosti: između kojih tvrđava Ras, manastir Sopoćani i Đurđevi stupovi, stari Isa-begov hamam, Amir-agin han, Altun-alem džamija, gradski bedemi, stare banje i mnogo drugoga. Pored toga, nekoliko naših starih kuća sa originalnim enterijerima, naše raznovrsno i bogato kulinarstvo i mnogo drugoga.
Nažalost, svijet ništa od ovoga ne zna. A nije tajna, jer to zna svaki iole dobar ekonomist, da se višak vrijednosti, koji obezbijeđuje razvoj i masovna zaposljenja radnika, a time i direktno poboljšanje životnog standarda stanovništva, stvara jedino tamo gdje se stvara proizvod ili usluga.
U ovom trenutku se Bošnjacima Sandžaka, a naročito Novog Pazara zamazuju oči “velikim uspjesima”, pokojim prokopanim seoskim putem i pokojim zakrpljenim sokakom u gradu, izgrađenom ili obnovljenom školom, sportskim objektom te sličnim stvarima. To je, pak, svakome jasno da, mi sada u XXI vijeku gradimo ono što su drugi gradili prije jednog vijeka. A to, osim što građanima omogućuje da mogu doći do svojih kuća, ili da se bave sportom i rekreiraju, ne doprinosi ni zaposljenju velikog broja ljudi koji čekaju posao, ni stvaranju novih sredstava, ni poboljšanju očajnog standarda građanstva, a to je prima prioritet, gdje ima pameti.
Kome onda to nije jasno, kako to i na koji način nastaju bratska trvenja, lišavanja života, nasrtanje na imovinu i sigurnost građana u Novom Pazaru? I šta su to, u podijeljenom Sandžaku prvi put u njegovoj historiji značajno učinile vlade Srbije i Crne Gore, da tako ne bude? Na to pitanje neću odgovoriti, jer je ono postavljeno onima koji izlažu svoje obraze javnosti.
To je, jednim dijelom haqiqa - istina bošnjačke stvarnosti u Sandžaku. A iza ove, kad bi se izvršile temeljne pretrage, pod uslovom da to bude javno i otvoreno, saznali bi se pravi izvorni uzroci, koji ne potiču od juče već odavno i nikada, amena, neće splasnuti niti se promijeniti. Da je to tako, a jeste, očigledan dokaz je javno izglasani novi Ustav Srbije, u kom se ni jednom jedinom riječju ne pomije ime Bošnak. A neće biti pomenuto ni u novom crnogorskom ustavu u to sam siguran. I još da dodam, da je u toku mjeseca oktobra u srpskoj štampi u sedamnaest napisa izrečeno decidirano i direktno protivljenje znanstvenika, književnika, novinara “pojavi izmišljenog” bosanskog jezika u Sandžaku. Kome onda to nije jasno, šta misli i kako Bošnjake tretira srpska i crnogorska učena javnost, a njeno mišljenje je i mišljenje vlasti i naroda. Pa, je li to uput, preporuka i poriv za bolji suživot ili je nešto sasvim drugo, zaključite sami?

Omer Turković

Set as favorite

Bookmark

Email This

Učitavanja: 2292

Komentari (1) add comment

RSS feed Comments

Edin said:

Selam. Mi Bošnjaci u Bosni bi mogli puno toga naučiti od Bošnjaka u Sandžaku. Nedavno sam boravio u njihovom društvu, dok sam sjedio sa njima imao sam osjećaj da sjedim sa našim dedama i nanama, jer su pričali stari bosanski jezik u kojem sam doista uživao.( Dok smo mi apsolutno pročišćeni od tih starih bosanskih riječi.)A takođe im zavidim na njihovom jedinstvu koje iskazuju , mislim da je to prava odlika muslimana. Kamo sreće da smo mi kao oni jedinstveni, situacija u BiH bi bila dosta bolja.

prijavi zloupotrebu

glas za

glas protiv

May 07, 2007
Glasovi: -1

Napišite komentar

« Prethodna		Sljedeća »

Preporod - Forum

Novo iz El-Kalema

RAZUMIJEVANJE ISLAMA - Frithjof Schuon je na našim prostorima već afirmiran autor, ponajviše zahvaljujući prijevodu na naš jezik njegove knjige „Dimenzije islama“. Detaljnije >>>