Kolumne
Aida Krzić
I djeca umiru | I djeca umiru |
|
|
| 28.05.2007 | |||||||||||||||||
U samo nekoliko proljetnih dana dva pomora beba dešavaju se u Sarajevu - na Pedijatrijskoj klinici i u Domu za nezbrinutu djecu Bjelave. Jedva čekane, a prije vremena rođene bebe, u odjelu za intenzivnu njegu, nisu dočekale svoj život izvan inkubatora. Zdrave, a neželjene, ostavljene, odbačene bebe izgorjele su u krevetićima u koje su ih položile ruke medicinske sestre ili odgajateljice - nemarno ili brižno, po dužnosti ili s ljubavlju - ostat će nepoznanicom. I poslije okončanja istrage, životi i umiranje ovih maksuma, nedonoščadi i siročadi, ostat će prekriveni velom tajne. Hiljade djece na planeti Zemlji svakodnevno umire u mukama, u ratnim sukobima, od gladi, od zaraznih bolesti, od nemara i terora moćnika, ali i od nebrige njihovih najbližih. Stotine novorođenčadi biva ostavljeno, svakodnevno, na trotoarima, po parkovima, na smetljištima. Stradanje djece spomene se tek nekoliko puta godišnje. Umiranje djece evidentiraju statističari, humanitarne organizacije, pojedinci - stručnjaci ili humanisti. Tuga, neprihvatanje, burno reagiranje na stradanje djece dese se i prođu - do narednog stradanja ili prigodnog sjećanja. Malo kojem roditelju naumpadnu ta stradanja, ti mali i nedužni stradalnici, kad svome djetetu kupuje novu igračku, najbolju čokoladu, markirane farmerice, novi računar. Vijest o umiranju djece u glavnome gradu međunarodno priznate države zvuči šokantno. Traje u medijima kao top-vijest nekoliko dana. Reakcije moćnih i odgovornih pratim. Studen na licu i u riječima direktorica Pedijatrijske klinike umjesto majčinske i liječničke brižnosti i odgovornosti. Direktor Doma Bjelave vidno je uzbuđen, potresen, ali je nespreman da prihvati svoju odgovornost. Tvrdi da je jedna dežurna sestra dovoljna na odjelu na trećem katu na kojem je u stravičnoj noći požara bilo 25 beba, on kaže - zdravih. Jednu bebu paze i podižu otac i majka, ponekad pomažu i nane i dede, i jedva stižu pružiti maksumu ono što mu treba. A o dvadeset pet jetima i nahočadi brigu preuzima - po dobro uređenoj organizaciji - kako tvrdi direktor - jedna pedesetsedmogodišnjakinja! Grijalicom, s otvorenim usijanim šipkama, zagrijavala se prostorija u instituciji kojoj - opet po riječima direktora - nadležne institucije posvećuju dovoljno, čak i više nego dovoljno pažnje?! Bebe su se ugušile - kažu istražitelji slučaja. Bebama s muslimanskim imenima i prezimenima klanjana je dženaza. Peta beba ukopana je kao bezimena. Na dan ukopa, izvještavaju mediji, javio se otac, prezimenom je oslovio umrloga maksuma - ukopanog bez imena i prezimena - kao svoje dijete. Tuga pregolema! Ili ironija! Ili hajvanluk?! Analizom će se utvrditi očinstvo. Možda će se javiti i majka-nemajka. Ili nevoljnica?! Kantonalni moćnici proglasili su u Kantonu Sarajevo dan žalosti. Listajući radiostanice prepoznajem zvuke Ode radosti. Otkud Oda radosti na dan žalosti?! Pa po izboru muzičkoga urednika jedne od lokalnih radiostanica. Baš se razumije u muziku taj, bezbeli priučeni, muzički urednik. Ko su djeca u domovima za nezbrinutu djecu? Ostavljena, odbačena ili ona koje socijalne ustanove smjeste u dom pošto roditeljima oduzmu pravo da se o njima staraju. Brigu o njima preuzimaju profesionalci - plaćeni za brigu o nezbrinutim. Priključuju im se i aktivisti brojnih humanitarnih i nevladinih organizacija. Iz literature i iz proživljenog nevakta agresije prema profesionalcima i aktivistima organizacija koji se brinu o nevoljnicima imam debelu rezervu. Ne generaliziram, ali podosta među njima ima dušebrižnika i prevaranata koji na tuđoj muci beru dobre honorare i privilegije. Nikako nije lahko brinuti se o ostavljenim, ugroženim, siromašnim, bolesnim. Zahtjevan i osjetljiv je to posao. Očekivati srčanost, emotivnu vezanost za svakog ko je u nevolji nema smisla, nije pošteno, ali i raditi bez emocija, raditi iz interesa posao za kojeg se mora imati i srca, i vjere, i strpljenja, još manje ima smisla, i nepošteno je. Zapisujem misli, ne da mi srce da ne zapišem šta čujem, šta vidim, šta osjećam. Jesam li pozvana, jesam li dužna davati svoje komentare?! Šta mogu kazati smisleno, korisno, novo? Ima smisla, treba kazivati savjesnim, moralnim, plemenitim. Nema smisla držati se po strani ni kada se ne može mijenjati sistem. Uključiti bi se morali, pojedinačno, srčano, svi savjesni i moralni u brigu o nezbrinutim i nemoćnim. Brojni, gorući problemi i pitanja mogli bi se, i morali, aktualizirati i razmatrati poslije tragičnih događaja. Rađanje djeteta je težnja i san svake žene. Stvoritelj, Pravedni i Milostivi, daje djecu kome On hoće. I uzima Sebi djecu po odluci neprikosnovenoj i pravednoj. Vjernik zna da Gospodar njegov nad svim bdije i da čini samo ono što je dobro. Bolest je kušnja i dar Božiji. Svakoj bolesti Stvoritelj je dao i lijek, samo ga valja tražiti. I naći. Vjera, strpljivost, upornost i stručnost treba za to nalaženje. Ne žale se, počesto i ne biraju sredstva da se začne dijete. Veliki se trud ulaže da se spasi bolesno. Visokosofisticiranim metodama stručnjaci vrše vještačku oplodnju. Operacije se izvode na fetusu, u urtobama majki, da bi se otklonili nedostaci ili spriječile bolesti maksuma koji se tek trebaju roditi. Prije vremena rođena djeca se danima, ponekad i heftama, drže u inkubatorima, pod stručnim nadzorom. Prežive ona kojima je suđeno da prežive - zdrava ili s mahanama i bolestima s kojima se i njima i roditeljima valja nositi. Ima smisla, treba se pitati - ne samo kad se desi greška ili nesreća - da li se vještačka oplodnja vrši stručno i odgovorno na našim klinikama. Treba se, također, pitati da li se buduće majke upoznaju s rizicima i postojećim, stvarnim mogućnostima da prijevremeno rođeno dijete preživi u inkubatorima na našim klinikama. Pitati bi se trebalo i o zaprekama koje se postavljaju pred one koji odluče usvojiti dijete - po važećim zakonima. Dijete se ne može - po islamskom učenju - usvojiti tako da mu se zaniječu biološki roditelji, ali se o siročetu ili o napuštenom djetetu musliman može, i treba, brinuti kao o svome rođenome. Mogućnost skrbništva je dopuštena, poželjna, svakako i humana. Zar ne bi trebalo tu plemenitu mogućnost iz Božije svemudrosti primijeniti?! Sigurno ima porodica koje bi mogle preuzeti skrbništvo nad odbačenom ili privremeno ostavljenom djecom kojoj bi - po pojednostavljenoj proceduri skrbništva ili posvojenja - mogli pružiti toplinu i sigurnost doma bolju od one koju im pružaju sirotišta ili domovi za nezbrinutu djecu. Aida Krzić Set as favorite Bookmark
Email This
Učitavanja: 629 Komentari (4)
![]()
Lejla
said:
|
|||||||||||||||||
| selam...jako je tuzno sta se desavo sa tom djecicom...nek him dragi allah dz. podari ljep dzenet...allahimanet.. | |
|
prijavi zloupotrebu
glas za
glas protiv
|
| Amir Zelic je dobar covjek i vjernik. A cime bi se grijala prostorija ako ne grijalicom? Zasto ljudi ne vide da je neko pokusao obezbijediti djeci da prespavaju noc u toplom, za razliku od onih koji su ih rodili i ostavili. Allahovom odredbom desilo se sta se desilo, kao sto se svaki dan desava desetine stvari, i trebamo gledati da toj djeci napravimo bolje okruzenje a ne da lincujemo ljude,koje uzgred mozete vidjeti u dzamiji. | |
|
prijavi zloupotrebu
glas za
glas protiv
|
| To je zalasno.Ja sam prija 2go.u B-H kao samica pokusala usvojiti jedno dijete.Nalazim se u Njemackoj imam 45go.Dobila sam odbijenicu po zakonu posto sam samica.Zar nije bolje da ima i taj zakon za samice? TO bi bio veliki spas za nasu dijecu i veliki sevap.Zalosno ovo sto sam procitala to me jako boli.Zasto Zasto Zasto......???? | |
|
prijavi zloupotrebu
glas za
glas protiv
|
| Amira Zelica poznajem licno iz clanstva stranke SDA.Iskreni vjernik i covjek koji je postavljen na pravo mjesto.Brinuti se o djeci koja su ostavljena na milost i nemilost od strane bezdusnih majki je velika odgovornost.Nekoliko puta sam posjecivala Djeciji dom na Bjelavama i imala sam priliku da vidim odnos svog osoblja prema djeci.Pitam se dali treba pokretat krivicnu odgovornost prema dezurnoj sestri Gospodzi Cengic (izvinjavam se ako sam posefila prezime)zar nije dovoljno to sto ce u svojoj savjesti pratiti do kraja zivota tragedija te djece.Molimo Allaha dz.s da im da lijepi Dzennet a nesavjesnim majkama ako vec radzaju tu djecu da se onda zamisle dali da ih ubijaju ili ostavljaju po parkovima i kontejnerima.Kada bi imala mogucnosti izgradila bi kucu u koju bi zbrinula svu djecu cija je sudbina da zavrse kao nepozeljene osobe svojih majki jer sam i sama majka desetero djece.Maksuz selam Amiru Zelicu | |
|
prijavi zloupotrebu
glas za
glas protiv
|
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
RAZUMIJEVANJE ISLAMA -
Frithjof Schuon je na našim prostorima već afirmiran autor, ponajviše
zahvaljujući prijevodu na naš jezik njegove knjige „Dimenzije islama“. Detaljnije >>>





Get the Flash Player to see this player.
Flash Image Rotator Module by Joomlashack.
Muqaddima
Ibn Haldun
Kur'an u islamu
Image 4 Title
Image 5 Title