Poslanik, a.s. uzor u komunikaciji s ljudima

Tradicija
Typography

Poslanikove komunikacijske vještine u svjetlu komunikologije i komunikacijskih terorija.

Oni koji su imali priliku proučavati komunikaciju na akademskom nivou, znaju koliko teorija, knjiga, studija postoji o zamršenom procesu ljudske komunikacije. Prvobitni zapadni modeli komunikacije - verbalni, grafički, ili matematički - tvrde da opisuju strukturne, tehničke ili funkcionalne aspekte ovog fenomena. Međutim, najbolji primjer čina komunikacije, odnosa s ljudima može biti deduciran iz života Poslanika s.a.v.s. Doista, iz životne prakse Poslanika s.a.v.s., vidimo da je on bio izvrstan u odnosu sa ljudima. Sa neponovljivim komunikacijskim vještinama i očaravajućim manirima – uvijek blag i nasmijan – Poslanik s.a.v.s., je uspijevao da pridobije srca onih oko njega i svih koji su dolazili u dodir sa njim. Jevreji su običavali da vrijeđaju i provociraju Poslanika s.a.v.s., pozdravljajući ga riječima: “Es-samu’alejkum - Smrt tebi!”, našto bi on blagim tonom odgovarao: “We’alejkum - I vama to isto”. Njegova supruga, Aiša, ne mogavši da podnese uvrede na račun Poslanika s.a.v.s., jednom prilikom otpozdravi: “I vama smrt!” Allahov Poslanik, s.a.v.s., tada reče: “Aiša, Allah, uistinu, ne voli neuljudnost i bestidnost.” “Zar ih nisi čuo, govore: Smrt tebi!” “Zar ti nisi čula da sam rekao: I vama!” pa je Allah, dž.š., objavio: “A kada ti dolaze, pozdravljaju te onako kako te Allah nikad nije pozdravio...’” U sahih hadisu u drugom predanju kaže se: “...da je ona njima rekla: “I vama smrt i poniženje i prokletstvo’”, te da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ono što reknemo za njih nama se uslišava. A njima se ne uslišava ono što reknu za nas!” Ovo je sjajan primjer kako Poslanik s.a.v.s., izbjegava da na uvredu odgovori uvredom, pa makar se radilo i o nevjernicima.

To je bio Poslanika s.a.v.s., koji je hodao zemljom prije više od 1400 godina. U skorijoj prošlosti, jedan od najutjecajnijih modela u povijesti komunikacijskih istraživanja je Shannon i Weaverov model komunikacije (1949). Shannon opisuje komunikaciju kao linearan, jednosmjeran proces koji se sastoji od pet nužnih funkcija koje moraju postojati, kako bi komunikacija bila uspješna: izvor informacija, pošiljalac, kanal (medij), primalac i odredišta te jedan disfunkcionalan faktor, buka. Osgood i Schrammov model komunikacije je cirkularan i fokusira se na ponašanje glavnih aktera u procesu komunikacije, često ih opisujući kao jednake s identičnim funkcijama kodiranja, dekodiranja i tumačenja komunikacijske poruke. Međutim, naprotiv, komunikacija je često prilično neuravnotežen proces u kome dominiraju pojedinci.

Summa summarum, većina zapadnih komunikacijskih teorija i modela su uglavnom unilinearane, pogrešno postavljajući mehanički pojam komunikacije kao prenos informacija iz aktivnog izvora ka pasivnom primaocu. Nadalje, pretpostavljaju da je komunikacija čin, statički fenomen privilegovanja izvora, a ne dinamičan proces koji uključuje sve elemente u društvenom odnosu. Poslanik s.a.v.s., nas je podučio da kada neko razgovara s nekim, treba da govori o stvarima koje su prikladne i u domenu interesa sagovornika, kako se razgovor ne bi pretvorio u jednosmjernu komunikaciju. Poslanikov s.a.v.s., govor bi bio drugačiji u komunikaciji sa starijima, djecom i ženama pokazujući da je svoje sagovornike cijenio i tertirao pojedinačno. Na primjer, sa Ebu Bekrom bi pričao o ratu i oružju, dok bi sa svojom suprugom, Aišom dijelio šale i veseo razgovor. Tek sredinom 90-tih socijolozi su počeli proučavati komunikaciju iz psihološke perspektive i fokusirati se na faktore kao što su percepcija, stav i zadržavanje primaoca/publike uključenih u proces komunikacije.

Mnogi ljudi vide komunikacijske vještine u komercijalnom svjetlu i obično oni koji su najbolji u njima u poslovnom svijetu, kod svoje kuće su loši i mrzovoljni. Imajmo na umu da je Poslanik s.a.v.s., rekao: “Najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim porodicama. A ja sam najbolji od vas prema svojoj porodici.” (Tirmizi i Ibn Madže u Sahihu)

Poslanikovo s.a.v.s., lijepo ponašanje je bilo usmjereno ka svima, svim društevnim slojevima i kategorijama ljudi. Kada god bi prolazio pored djece, pozdravljao bi ih, milujući ih po glavama kao znak samilosti. Uvijek je nastojao da obveseli ljude svojim govorom. Prenosi Enes: “Poslanik je imao najbolji karakter od svih ljudi. Imao sam brata koji se zvao Ebu Umejr, koji je, mislim, bio tek prestao da doji. Kad god bi bio donesen Poslaniku s.a.v.s., on bi govorio: O Ebu Umejr! Što je al-nughair (slavuj) učinio? To je slavuj s kojima se on igrao. Kada bi nastupilo namasko vrijeme a Poslanik s.a.v.s., se zadesio u našoj kući, naredio bi da se poprska vodom hasura ispod njega, a zatim ustao na namaz, a mi bi se poredali iza njega.» (Buharija) Poslanik s.a.v.s., najbolje pokazuje kako biti uspješan u komunikaciji s ljudima, na individualnom i društvenom nivou. Kada je pričao, to je radio glasno i jasno, dok su slušaoci postavljali pitanja na taj način otklanjajući bilo kakve nejasnoće. Kada bi Poslanik s.a.v.s., primjetio da neko čini grešku, nikada ne bi tu osobu upozorio na grešku pred drugim ljudima, kako se ne bi osjetila poniženom. Umjesto toga, imao je jednu krajnje mudru i pedagoški do savršenstva dovedenu rečenicu: “Šta je sa ljudima koji čine to i to?” Poslanik s.a.v.s., nikada nije uputio ružnu riječ Enesu koji ga je služio devet godina.

Ovo ne znači da on nije savjetovao ljude oko sebe. Savjetujući ih Poslanik s.a.v.s., je izbjegavao suvišan govor, čineći to sa jednom ili dvije rečenice. Umijeće slušanja je sastavni dio svakog uspješnog komunikacijskog procesa. Ne treba se zapitkivati o svemu što se čuje, konstatntno prekidajući govornika. Poslanik s.a.v.s., bi pažljivo slušao sve one koji su mu izlagali svoje žalbe, rasprave ili misli – bili to njegovi ashabi, supruge ili nevjernici koji su mu dolazili. Poslanik s.a.v.s., je rekao: „Ko voli da bude udaljen od Vatre i uveden u Džennet, neka vjeruje u Allaha i Sudnji dan kada ga pogodi iskušenje i neka dolazi ljudima s onim s čime voli da i drugi ljudi dolaze njemu.» (Muslim) Značenje ovog hadisa upućuje na to da se čovjek ponaša prema ljudima kako bi volio da se ljudi prema njemu ponašaju. Naša sposobnost da pridobijemo ljudska srca i njihovu ljubav donijet će nam veliku sreću u život. Trebamo se truditi da popravimo svoj govor i odnose s ljudima stalno učeći dovu koju je Musa a.s., učio kada ga je Uzvišeni Allah posalo faraonu: “Gospodaru moj,» - reče Musa - «učini prostranim prsa moja i olakšaj zadatak moj: odriješi uzao sa jezika mog da bi razumjeli govor moj.” (Ta-Ha, 25-28)

 

Prijevod: Mahir Kevrić