Allah Uzvišeni podario je čovjeku neizbrojne i raznovrsne blagodati. Ako budemo brojali Allahove blagodati, nećemo ih nabrojati. Gospodar svjetova opominje svoja nezahvalna i malodušna stvorenja koja koriste, kušaju i uživaju različite blagodati u svakom trenutku svog života, ali prečesto zaboravljaju Onoga ko je te blagodati stvorio i omogućio. U kur΄anskom poglavlju El-Beled ljudska nezahvalnost predstavljena je kao krhka strana ljudske prirode, koja se jedino može nadići i izliječiti iskrenom vjerom, dobrim djelima i čvrstim karakterom. „Zar mu nismo dali oka dva, i jezik i usne dvije, i dobro i zlo mu objasnili? Pa zašto on na blagodatima zahvalan bio nije? A, šta ti misliš: kako se može na blagodatima zahvalan biti? Roba ropstva osloboditi ili, kad glad hara, nahraniti siroče bliska roda ili uboga nevoljnika. A, uz to da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima izdržljivost preporučuju i koji jedni drugima milosrđe preporučuju.“

Ljepotu i veličinu mnogih Božijih blagodati čovjek naprosto ne vidi i ne priznaje njihovu istinsku vrijednost. Uvučen u vrtlog i kolotečinu svakodnevice i životnih navika običan čovjek ovosvjetske blagodati počinje primjećivati i cijeniti tek onda kada mu neke od njih privremeno ili trajno postanu uskraćene. To naročito vrijedi za krunsku blagodat Božiju - blagodat života. Kada ugrozimo svoj život tek tada postanemo svjesni njegovog značaja i ljepote. Izrekom Zdrav čovjek ima hiljadu želja, a bolestan čovjek samo jednu, narodni um je u jednoj misli sažeo neizbježni iskustveni raspon od zahvalnosti do nezahvalnosti.

Zabrana samoubistva

Po učenju islama, ljudski život je svet i on predstavlja osnovnu vrijednost cjelokupne egzistencije onako kako ju je propisao Bog, stvorivši prvog čovjeka na Zemlji. Govoreći o ubistvu koje je počinio Kabil ubivši svog brata Habila u Kur΄anu se kaže: “Zbog toga smo mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva kao da je svim ljudima život sačuvao.“ Šerijat tretira sitne detalje kad definira uvjete pod kojima je dozvoljeno oduzeti nečiji žovot, bilo u ratu ili miru, u smislu krivičnog prava, propisujući stroge preduvjete i predostrožnosti kako bi se ograničila upotreba ove mjere. Samoubistvo ili samo pokušaj samoubistva predstavlja zločin i veliki grijeh. Kako mi nismo sami sebe stvorili, mi nismo ni isključivi vlasnici svog tijela i naš život nije u punom značenju riječi naš vlastiti život. Bog je zapravo jedini pravi i potpuni vlasnik života svih stvorenja pa tako i života čovjeka. Mi ljudi smo samo njegovi privremeni korisnici. Poslanik, neka je na njega mir i blagoslov Božiji, opominje: «Ko se baci s planine pa se ubije, taj je u džehennemskoj vatri, u nju se vječno strovaljuje, zauvijek, stalno. Ko se otruje, otrov će mu biti u ruci da ga kuša u vatri džehennemskoj vječno, zavijek, stalno. Ko se ubije željezom, njegovo željezo bit će mu u ruci, njime će se udarati po stomaku u vatri džehennemskoj vječno, zavijek, stalno.» Nije dopušteno pravdati oduzimanje života navodnim humanim ciljevima: da bi se spriječile ili izbjegle patnje, da bi se prekratile muke zbog bolesti, tuge, brige ili zbog nekog drugog teškog stanja. Jednom prilikom Muhammed, a.s., pripovijedao je ashabima: «Među onima prije vas bio je neki čovjek u ranama, izgubio je strpljenje, uzeo nož i presjekao njime vene na rukama, iskrvavio i umro. Na to je Gospodar rekao: 'Preduhitrio me je moj rob u onome što sam mu odredio, pa mu zabranjujem ulazak u Džennet'.“ Među islamska pravila koja štite pravo na život spada traženje lijeka za bolest i prevenciju bolesti kroz izbjegavanje onoga što do nje vodi. Stoga i postoje pravila o zdravoj ishrani, poticanju na fizičku aktivnost, pravila o ličnoj higijeni, higijeni doma, ulice, okoliša. Jedna od upečatljivih Muhamedovih, a.s., izreka glasi: “Allah nije stvorio bolest, a da za nju nema lijeka.“

Život kao blagodat

Divljenje životu kao neprocjenljivom daru Božijem izoštrava osjećaj bogobojaznosti jer sve stvoreno u kosmosu živi i na svoj način slavi Darovatelja života. Nasilno prekidati nečiji život, zagađivati prirodu i okoliš istovremeno predstavlja pobunu protiv Božijeg reda i harmonije u svijetu u kojem sve veliča i slavi Njegovu moć. Jedanput je jedan efendija poslao svoje učenike da donesu cvijeće. Dok se većina njih vratila s finim buketima, jedan od njih Merkez Efendi, ponudio je učitelju samo mali sasušeni cvijet, jer su, kako je rekao, svi ostali bili zauzeti slavljenjem Boga, ja ih nisam htio uznemiravati, a ovaj cvijet je, pak, upravo završio svoj zikr pa sam ga donio“. Upravo je on postao nasljednik svoga učitelja. Prevazilaženje sindroma nezahvalnosti počinje s poštovanjem vlastitiog života i priznavanja prava na život ostalim stvorenjima. Robovati Ovome svijetu i zaboravljati Drugi Vječni život je grijeh koji vodi zaboravu Boga, kao što je nemaran odnos prema Dunjaluku i blagodatima života iznevjeravanje cilja za kojeg Milostivog Allaha molimo u našim dovama: «Gospodaru naš podari nam dobro na ovome i dobro Budućem svijetu i spasi nas Džehennemske vatre».

Objavljeno u printanom izdanju Preporoda 2015. godine