Milost Svoju, Uzvišeni je podijelio na stotinu dijelova. Samo je jedan dio spustio na Dunjaluk. Iz tog jednog dijela milosti Božije, sva je samilost i pažnja među stvorenjima Njegovim. Ostale dijelove milosti Svoje, On je Uzvišeni ostavio za Ahiret. Tamo će je dati onima koji se grijeha klonu, zekat daju i u dokaze Njegove vjeruju.

U ramazanu, prvih deset dana su rahmetom Božijim ispunjeni. Taj rahmet Božiji potrebuju svi ljudi a posebno će za njim žuditi na Ahiretu jer se samo milošću Božijom može u Džennet ući. Neki je pobožnjak, bilježi se, na pustom ostrvu u pokornosti živio pet stotina godina. Molio je Stvoritelja da na sedždi umre i umro je. Kad je pred Gospodara svjetova došao, presuđeno mu je da u Džennet uđe milošću Njegovom. Čovjek kakav jeste „ZALUMEN DŽEHULA“, nasilan prema sebi i neznalica, odbi i zatraži da se u Džennet zaslugama svojim nastani. A kad mu izvagaše zasluge i uporediše sa blagodatima koje uživa ni za očni vid se ne bješe odužio.

Ramazan je prava prilika da se prenemo iz sna, da se opomenemo i na djelo potaknemo. U ramazanu je ljudima objava dolazila, ne samo Kur'an. Iz izvora vjere znamo da su i Tevrat i Zebur i Indžil u ramazanu ljudima došli. Ramazan je posebno vrijeme i prilika kad se ljudske duše otvaraju i bivaju spremnije ajete kur'anske slušati i znakove Božije čitati. Iz tih ajeta čitamo da čovjek u svakom danu svoga života treba za milošću Božijom tragati i truditi se da je stekne. Čovjek, vjernik ne bi smio gubiti vrijeme jer ko zna kad je edžel? Ne bi smio ogdađati činjenje dobrih djela jer ko zna kad će Azrail po dušu našu doći? Ne bi smio življenje vjere svoditi samo na neke godišnje periode kakav je Ramazan. I ramazanskim danima, i danima svim u godini i životu našem, Uzvišeni se kune i opominje nas da je čovjek na gubitku ako ne vjeruje i dobra djela ne čini. Snagom i ljepotom Ramazana nadahnuti i osnaženi, budimo odlučni u traganju za milošću Božijom i držimo se namaza, poruka posta se držimo, iz imetaka naših dijelimo i na svakom mjestu nastojmo dobro djelo učiniti jer je to jedini put koji vodi na sigurno mjesto, u hlad Božije milosti.

Iz prve, rahmetove trećine, ukoračujemo u drugu, magfiretovu. Oprost, i to čovjek treba jer griješnik je on. Svaki je čovjek griješnik i svaki se treba tewbi okrenuti i od Gospodara svoga oprost tražiti. Naš voljeni Poslanik je, tako se bilježi, i po stotinu puta dnevno istigfar molio. Nama se obratio riječima: „O ljudi, pokajte se i oprost tražite. Ja se svaki dan kajem Gospodaru svome i po stotinu puta“. /Muslim/. Allah dž.š., čeka tvoju tewbu, obećava da će oprostiti svima koji Mu se iskreno povjere i obrate. On Uzvišeni kaže: „O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost. Allah će sigurno sve grijehe oprostiti. On doista mnogo prašta i On je milostiv“./Zumer,53./.

Kako obećava oprost onima koji se na vrijeme i iskreno Njemu obrate, On Uzvišeni opominje da nema oprosta onima koji zadnje trenutke životne čekaju i koji u znakove Njegove ne vjeruju. Kaže: „Uzaludno je kajanje onih koji grijehe čine, a koji kad se nekom od njih smrt približi govore:'Sad se zaista kajem', a i onima koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili“./Nisa,18/.

Deset ramazanskih dana u koje ukoračujemo, posebna su prilika za tewbu. Za razliku od ostalih dana u godini, oni su magfiretom, spremnosti našeg Gospodara na oprost, ispunjeni potpuno. Svedi račun sa sobom i iskreno se pokaj. Ovi poslanikovi hadisi snažno nas podstiču na to. On s.a.v.s., kaže: „Pokajnik za grijehe je kao onaj koji nema grijehe“. /Taberani/. Zatim kaže: „Svaki je čovjek griješnik, a najbolji su oni koji se kaju“./Daremi/. Enes ibn Malik prenosi da je Poslanik rekao: „Allah dž.š., se više obraduje tewbi pokajnika, nego što se vi obradujete kada nađete izgubljenu devu u pustinji“./Muttefekun alejhi/.

Tewbom iskrenom, istigfarom iz srca, obradujmo Gospodara našeg u ovoj Njegovim oprostom ispunjenoj ramazanskoj trećini, kako bi On Uzvišeni obradovao nas milošću Svojom kad se s Njim na Ahiretu susrenemo. Sve jedno je, robe Božiji koliko si duboko u grijeh zagazio. Nisi bez nade. Zar ne kaže Svevišnji: „Ne gubite nadu u Božiju milost“.

Nemoj poslije ramazana smotati sedžadu u seharu i eto ti milosti Božije. Nemoj poslije ramazana zaboraviti put ka džamiji i eto ti milosti Božije. Nemoj poslije ramazana zaboraviti braću i sestre u nevolji i eto ti milosti Božije. Ne vraćaj se grijehu od kojeg te ramazan udaljio i eto ti milosti Božije.

Uzvišeni Bože, otvori nam vrata Svog oprosta i obaspi nas Tvojom neizmjernom milošću. Amin!