Tema koja je pred nama je uvijek aktuelna, a podjednako je veoma važna za nas Bošnjake, zakonodavnu i izvršnu vlast, pravosudne i druge institucije, pa i za članove Visokog sudskog i tužilačkog vijeća koje je septembra i oktobra 2015. godine donijelo zaključak da se rukovodiocima pravosudnih institucija skrene pažnja na zabranu nošenja vjerskih obilježja za sve uposlenike. Kada je u pitanju zabrana nošenja vjerskih obilježja za stranke, iz VSTV-a su istakli kako rukovodioci pravosudnih institucija trebaju u konkretnim slučajevima odlučiti da li nešto odgovara ili ne.

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je u reakciji na pomenuti zaključak naglasila “da je takva odluka VSTV-a netransparentna i rasistička i da nije u skladu sa međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima.”

S' druge strane pravni eksperti upozoravaju da ukoliko se želi uvesti bilo kakvo ograničenje, kada su u pitanju vjerske slobode, to prvenstveno mora definisati zakon, a ne pravilnici ili zaključci.

Za Visoko sudsko i tužilačko vijeće i pravosudne institucije ne predstavlja nikakav problem sudinica Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, koja je prije oko dvije i po godine u svojoj kancelariji gola pored prozora radila jutarnje vježbe, ali je za iste na žalost problem hidžab. Kakve li sramote, dvoličnosti i provokacije?

Kaže Allah, dželle še’nuhu, u 59. ajetu Sure Al-Ahzab: 

يَا أَيُّهَا النَّبِيُّ قُلْ لِأَزْوَاجِكَ وَبَنَاتِكَ وَنِسَاءِ الْمُؤْمِنِينَ يُدْنِينَ عَلَيْهِنَّ مِنْ جَلَابِيبِهِنَّ ذَلِكَ أَدْنَى أَنْ يُعْرَفْنَ فَلَا يُؤْذَيْنَ وَكَانَ اللَّهُ غَفُورًا رَحِيمًا

O vjerovjesniče, reci ženama svojim i kćerima svojim i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se! Tako će se najlakše prepoznati pa neće uznemiravane biti, a Allah prašta i samilostan je.

Braćo i sestre, ovo je naredba Allaha, azze ve dželle, upućena u najstrožijoj formi svim muslimankama, počev od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, supruga, majki mu'mina i njihovih kćeri, a oko Allahovih naredbi nema nagodbi i dilema. Kao što citirani ajet kaže cilj hidžaba je da se vjernice razlikuju od drugih žena, kako ne bi bile uznemiravane.

A u 31. ajetu Sure En-Nur stoji:

                وَقُلْ لِلْمُؤْمِنَاتِ يَغْضُضْنَ مِنْ أَبْصَارِهِنَّ وَيَحْفَظْنَ فُرُوجَهُنَّ وَلَا يُبْدِينَ زِينَتَهُنَّ إِلاَّ مَا ظَهَرَ مِنْهَا وَلْيَضْرِبْنَ بِخُمُرِهِنَّ عَلَى جُيُوبِهِنَّ...

I reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim i neka ne pokazuju od ukrasa svojih osim ono što je ionako spoljašnje i neka vela svoja spuste na grudi svoje...

Prema citiranom ajetu mu'minke su dužne da obaraju svoje poglede, da čuvaju svoju čast i da od svojih tijela ne pokazuju osim ono što je ionako spoljašnje.

Hidžab je farz svakoj punoljetnoj muslimanci i on je neupitna islamska obaveza i štit svake muslimanke od pogleda muškaraca i njihova uznemiravanja.

Hidžab podrazumijeva pokrivanje cijeloga tijela, osim lica i šaka, uz to da odjeća nije prozirna i tijesna. Nošenje hidžaba predstavlja jedan od vidova pokorovanja Allahu, azze ve dželle, a muslimanka nosi hidžab kako bi ispunila šerijatsku obavezu i postigla Allahovo, subhanehu ve te'ala, zadovoljstvo i Njegovu nagradu.

Avret žene su dijelovi tijela koji moraju biti pokrivena u što su uključeni grudi, kosa, vrat i uši. U predislamsko doba su neke žene bile pokrivene, ali su im se vidjeli vratovi i uši, baš isto kao što danas imamo Bošnjakinja koje kao da slijede te običaje, koji su iskorijenjeni islamom, pa hidžab doživljavaju kao modu, koja im ostavlja prostora za kreaciju haljina, pantalona i mahrama, koje bi se prije mogle nazvati nečim drugim do hidžabom.

Odjeća muslimanke treba da pokriva svo njeno tijelo, da ga ne ocrtava i da nije prozirna. Odjeća ne smije biti karakteristična za muškarce, niti za nevjernike. Ne smije privlačiti pažnju muškaraca i nije dozvoljeno ženama da na javnim mjestima koriste parfeme, koji će biti razlogom privlačenja muškaraca.

Prema tome, glavni cilj hidžaba jeste da se spriječe fitneluk i nemoral i sačuva moral žena i muškaraca.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ahmed:

عَنْ عَائِشَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهَا أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: أَيُّمَا امْرَأَةٍ وَضَعَتْ ثِيَابَهَا فِي غَيْرِ بَيْتِ زَوْجِهَا, هَتَكَتْ مَا بَيْنَهَا وَبَيْنَ اللَّهِ" (أحمد)

Prenosi Aiša, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Koja god žena skine odjeću sa sebe u tuđoj kući, prekinula je vezu sa Allahom.“ (Ahmed)

Jednom je Alija ibn Ebi Talib, radijallahu anhu, pitao svoju suprugu, Fatimu, radijallahu anha: "Šta je najdraže ženi vjernici?" Fatima, radijalahu anha, je odgovorila: "Da je ne gledaju strani muškarci, niti da ona gleda njih."

Šta kazati za one koje na sebi na žalost nemaju ni prozirnu odjeću, osim dvije krpice, kojima dokazuju kojeficijent svoje pameti i morala? Šta kazati za djevojku i ženu koja je svoje tijelo razgolićila? Šta kazati za onu koja se nemoralno ponaša na svome radnom mjestu, u školi, na ulici i u prijevoznom sredstvu? Šta kazati za cijelu jednu generaciju djevojaka i mladića koji se na javnim mjestima nemoralno ponašaju? Šta kazati za omladinu koja je potpuno izgubila stid i pred kojom se svaki normalan insane mora crveniti i oboriti pogled? Šta kazati za njihove nastavnice i profesorice koje po svome izgledu sve više liče na estradne umjetnice, a ne na prosvjetne radnice? Šta kazati za sekretarice u kabinetima ministara i direktora, koje kao da su se spremile za plažu, a ne na radno mjesto? Šta kazati za kćeri koje u ponoć polugole izlaze u noćne klubove, a kući se vraćaju kada žele, koje kao takve optužuju nepoznate počinioce da su ih obečastili, a one po svome izgledu i ponašanju ništa drugo nisu ni tražile, ni očekivale niti zaslužile?!       

Šamija, dimije i bluza svjedoče identitet naših nena i majki, koje su rađale istinske heroje, koji su goloruki sa Bismilom i tekbirima na usnama i uz hajir dove svojih majki stajali na branik Domovine. I danas našu Domovinu Bosnu u Hercegovinu Allahovom voljom čuvaju dove naših čestitih majki, njihove suze i uzdasi za mladošću koja je ubijana rukama zločinaca. I čuvaju je više nego što je štite sve institucije vlasti zajedno.

I siguran sam da nije bilo naših dobrih majki koje su dok su nas nosile krile svoje stomake i uz to radile teške seoske poslove, koje su nas rađale usput i dojile nas sve dok nas nisu morale odbiti zbog nošenja našeg slijedećeg brata ili sestre, a ako zatreba uporedo sa nama dojile su i djecu iz komšiluka, koje su nas hranile samo halal hranom, uspavljivale nas hairli majčinskim dovama i uvijek nas dočekivale i pratile hajir dovama, koje nisu dozvoljavale ni da ukućani, a kamoli neko sa strane vidi njihove uredno spletene pletenice, da ne bi bilo ni nas ni naše Domovine, pa ni Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine.

Braćo i sestre, neka hidžab bude prepoznatljivo i neupitno obilježje naših majki, sestara, supruga i kćeri, kako bi kroz njega sačuvale svoj moral i moral društva, natječimo se u dobru i tražimo oprosta od Onoga Koji prašta i Koji je milostiv!

Gospodaru, pomozi našoj braći i sestrama u Palestini, Siriji i na svakom drugom mjestu gdje su ugrožena prava muslimana, učini nas od onih koji samo Tebi na ruku i sedždu padaju, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, oprosti našim umrlim roditeljima i precima koji su na nas prenijeli svjetlo islama, učini našu djecu radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i uvedi nas u džennete u društvu poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!