Kada bi licemjeri vidjeli nekog od njih kako udjeljuje to malo što je zaradio rekli bi: Kakva je korist od ove sadake! A kad bi došao čovjek i udijelio veliku količinu imetka, rekli bi: Ovaj se samo pretvara i želi da bude viđen kako puno udjeljuje! Nakon toga objavljen je ajet: "One koji vjernike ogovaraju zato što zekat daju, a rugaju se i onima koji s mukom daju – Allah će kazniti za izrugivanje njihovo, i njih čeka patnja nesnosna." (Et-Tevba, 79, pogledati: Buharija, br. 1415) Svejedno kako vjernik postupi, udijelio mnogo ili malo, ljudi bolesnih srca o njemu će ružno misliti.
Uzvišeni Allah upozorava na loše mišljenje o vjernicima kao i na sve što tome vodi, poput uhođenja i ogovaranja: "O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge!" (El-Hudžurat, 12) Resulullah, alejhissalatu vesselamu, također upozorava na neargumentovano mišljenja i sve što tome vodi: "Čuvajte se mišljenja, jer doista je mišljenje najlažniji govor! Nemojte jedni druge špijunirati, ne uhodite se, nemojte se međusobno mrziti, nego budite braća!" (Buharija, br. 5143 i Muslim, br. 6701)
Ako se desi da osoba poznata po vjeri, lijepoj etici i čistoj prošlosti, učini određeni propust, o njoj se i dalje lijepo misli uz upućivanje savjeta, bez da se u srcu prema njoj nešto promijeni. Međutim, o osobi koja je poznata po griješenju, nepokornosti i odvraćanju od Allahovog puta, se misli loše iz opreza, kako bi se sačuvalo njenog zla i spriječile njene spletke.
Uzroci lošeg mišljenja o vjernicima:
Loše mišljenje o vjernicima nastaje kao posljedica drugih propusta i grijeha od kojih su:
- Loša namjera i zla ćud, koja čini da nosilac takve namjere pretpostavlja da su i drugi poput njega, te o njima loše misli.
- Mržnja i zavist koji vode ne samo lošem mišljenju nego i priželjkivanju i traženju posrtaja i pogreški.
- Nesvijest o opasnosti lošeg mišljenja i njegovim posljedicama. Pored grijeha i Allahove srdžbe kojoj se izlažu oni koji o vjernicima loše misle, ljudi takve mrze, preziru ih i od njih se udaljavaju, a zajednica kojom hara ova negativan osobina postaje razjedinjena, neproduktivna i nazadna.
- Osvrtanje na prošlost i neprihvatanje stvarnosti. Ponekad čovjek u ranijem periodu života zapadne u grijehe, da bi se kasnije iskreno pokajao i popravio, međutim, oni koji loše misle o vjernicima to ne prihvataju, te ga stalno tretiraju griješnikom kao da se nije pokajao i teobe došao. Allah nas je poučio u Svojoj knjizi da prašta robu ako se iskreno pokaje. Čak šta više, njegova loša djela u dobra pretvara! Pa zar mi, koji isto tako griješimo, nismo preči da to od njega prihvatimo i da ga u tome pomognemo i podržimo? Ibnu Abbas, radijallahu anhuma, spominje predaju o mušricima koji su ubijali i u tome granice prelazili, blud činili i u tome granice prelazili, te su nakon toga došli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekli: To što ti govoriš i u što pozivaš je lijepo, ako bi nam još rekao da za ono što smo mi činili ima iskupa! Nakon toga su objavljeni ajeti: "I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; – a ko to radi, iskusiće kaznu, patnja će mu na onome svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati; Ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je;" (El-Furkan, 68-70, pogledati Muslim, br. 337)