Bio sam u grupi sarajevskih imama koji su prošlog ljeta posjetili sandžačko muftijstvo i nekoliko medžlisa IZ-e u Crnoj Gori. U tih nekoliko dana, koliko smo bili u Sandžaku, koji je podijeljen po svim linijama i šavovima (politika/međustranačka konfrontacija, vjera/podijeljenost zajednice, države/administrativna područja), zapazio sam jednu dobru stvar među tim našim svijetom, koji, eto, živi i grca, ali dijeli se do krajnjih granica i svađa do iznemoglosti.

Vazda je bilo onih koji su prečicom - slijedeći narodnu po kojoj para vrti gdje ni burgija neće - stizali do cilja. Takvih su se pošteni i učeni klonili i od njih zazirali, a nepošteni, neprosvijećeni i licemjeri su ih podupirali i slijedili. Narod je smišljao nadimke po kojima su bivali prepoznatljivi i obilježeni. Nadimci su se davali prema položaju u društvu ili bogatstvu.

U svim tim analizama primarni fokus bio je na činjenici da su uhapšeni pripadnici skupine kojima su se na teret stavljale ozbiljne optužbe - kao što su ugrožavanje teritorijalne cjeline BiH, napad na ustavni poredak BiH i izazivanje narodnosne, rasne ili vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti - bili pripadnici „selefijske (tzv. vehabijske) zajednice.

- Talibani bi ovim bili veoma zadovoljni. Ostatak svijeta treba izreći svoj prezir. Nažalost, francuski političari se čine tvrdoglavo slijepi na narušavanja individualnih sloboda. Uz regionalne izbore zakazane za mart, gosp. Sarkozy i njegovi saveznici su u očajnoj potrazi za načinima da odvrate javni gnjev zbog visoke stope nezaposlenosti, ističe urednički komentar New York Timesa