Preporod

Switch to desktop

DŽAHIL HODŽA, ILI POKUŠAJ PRVE DIVERZIJE NA „PREPOROD“ ILI KROZ „PREPOROD“

 

Bivši glavni i odgovorni urednik ovoga lista, Aziz Kadribegović, iznosi svoje sjećanje na jedan od prijelomnih događanja u historiji „Preporoda“, kada je njegov tadašnji  glavni i odgovorni urednik i predsjednik Udruženja ilmijje u Bosni i Hercegovini, Husein ef. Đozo, morao podnijeti ostavku, a sve zbog pjesme anonimnog autora koji je uvrijedio tadašnjeg reisu-l-ulemu Islamske zajednice u Jugoslaviji hadži Sulejman ef. Kemuru.

 

Kada mi se glavni urednik „Preporoda“ Meho Šljivo obratio s molbom da, po vlastitom izboru, napišem nešto za ovaj jubilarni broj, hiljade tema, baš kao iznenađeno jato ptica, prhnulo je u mojoj glavi, zalepršalo je četrdeset i nešto „Preporodovih“ godina, dodirnulo  me svojim krilima, svojim  sjećanjima, svojim tragovima zapretenim duboko u meni.  Šta odabrati, o čemu kazivati, kada je sve podjednako drago, kada je sve dio mene, čak i kad se radi o najobičnijoj rečenici istrgnutoj iz konteksta? A da se i ne govori o ličnostima i licima, urednicima, saradnicima ili običnim čitaocima, čitavoj galeriji osoba i osobitosti, hiljade njih koji su, na ovaj ili onaj način, bili vezani za list, dajući mu prepoznatljivu boju i specifičan karakter.

Pa ipak sentimentalizmu nema mjesta, jer ako bi se počelo lamentirati, ko zna gdje bi se otišlo i kako bi se vratilo iz tog četrdesetogodišnjeg životnog vrtloga (koji, naravno, nije stalno bio vrtlog – bilo je tu i mnogo drugih „stišanih“ dionica i mirnih tokova )što se naziva „Preporod“ i što je tako duboko  i snažno opečatio moj životni put, pa mogu reći i moj životni smisao.

Stoga, iako stisnutog srca, tjeram te ptice sjećanja, to jato uspomena (koje ipak kruži  nad ovim redovima očito nezadovoljno svojim tretmanom!) i zadržavam se na jednom događaju koji ja, iz ove današnje  pozicije, uvjetno nazivam prvim pokušajem diverzije kako na „Preporod“ tako i na Islamsku zajednicu u cjelini, svojevrsnim destruktivnim činom  koji je mogao (ali srećom nije) zaustaviti  ovo što  danas svečano obilježavamo  - 1000 brojeva lista koji, bez obzira na sve njegove uspone i padove,  može služiti kao ponos ne samo Islamske zajednice već i bošnjačko-muslimanskog naroda u cjelini.

Helem, desilo se to u trećoj  godini izlaženja „Preporoda“, (polovinom juna, 1972.) kada ova mlada biljka, ili ovaj cvjetak duha još nije bio razvio svoje latice, još nije pripremio svoju odbranu, kada još  praktično nije imao ni svoju redakciju, osim glavnog i tehničkog urednika, te mene kao novinara i izvršioca mnogih drugih poslova pa i to da sam, kada je Husein ef. Đozo bio odsutan, naravno uz konsultacije,  ne samo pripremao tekstove nego i uređivao broj. 

Tako se desilo da smo iz Travnika dobili jedan tekst pod naslovom „Jedan nepoznati pjesnik iz XIX stoljeća“ i podnaslovom „Jedan prilog poznavanju El-a’džemije – Aljamijado književnosti“ koji je govorio o jednoj alhamijado  pjesmi, koju je autor(ica) Mukelefa TENIĆ  (ime i prezime očito izmišljeno) navodno pronašla dok je prikupljala građu za svoj seminarski rad o muslimanskoj književnosti u Bosni i Hercegovini, pisanoj u XIX stoljeću narodnim jezikom a arapskim pismom u porodičnoj zaostavštini izvjesne Hafize Sijamić, čiji je autor njen djed hadži Akif efendija Sijamić, do tada potpuno nepoznat pjesnik.  Veći dio teksta posvećen je njenom traganju i pregledanju brojnih rukopisa dok nije uspjela pronaći tih nekoliko pjesama uz izdanje Gaševićevog Mevluda, te je najuspjeliju, petu pjesmu, koja nosi naslov „Pouka mojoj dici“ poslala za objavu u „Preporodu“, naznačavajući kako ta pjesma ima originalnu versifikaciju, a ponegdje i nešto savremeniji način izražavanja, te da je data u cjelosti bez ikakvih stilskih ili jezičkih izmjena i ispravaka. Na kraju teksta je čak navela da je navodni autor (Sijamić) rođen u Travniku ili Turbetu tridesetih godina devetnaestog stoljeća, ali da nije mogla ustanoviti gdje mu se grob nalazi. Za ilustraciju koliko je sav taj uvodni dio,  pa i završni dio, a o samim stihovima da se i ne govori,  izveden do savršenstva, donosimo prvu i zadnju strofu navodne ahamijado pjesme „Poruka mojoj dici“:

Allah reci brate moj

Gazapa se ti ne boj. 

Onom ko je Aškullah, 

Bog će pomoć Emrullah.

A onome ko  je asi

Zlo će biti... (nečitko)

 

La ilahe illallah, 

Iman pazi i čuvaj, 

Halal poso  svršavaj, 

Ašik budi pa se ne boj

Džehennema, brate moj.

Kako takve vrste priloga nisu bile prioritet (a list je izlazio na svega 12 ili 16 stranica) to sam tekst ostavo kao rezervu  kad ne bude bilo dovoljno tekstova i on je u fascikli čekao više od dva mjeseca. No, upravo kad je Husein ef.  bio na nekom kongresu u Sovjetskom Savezu, a list trebao izaći, ja sam taj tekst, zajedno sa još nekim pjesmama,  uvrstio u broj 41 od 15. maja 1972 godine.

 

„Otkriće“ Sinan ef. Sokolovića

Dva  dana nakon izlaska broja u prostorije redakcije dolazi hafiz  Sinan ef. Sokolović, tadašnji sekretar Udruženja ilmijje u BiH (a „Preporod“ je pokrenut kao glasilo Udruženja ilmijje) i muderis u Gazi Husrevbegovoj medresi  i prilično hladno, bez većeg uzbuđenja, započinje priču kako je on prethodne večeri, ležeći u krevetu i prelistavajući „Preporod“, sjetio se jedne ranije životne epizode kako su nekom političaru podvalili ubacujući u stihove njegovo ime i pogrdni naziv, te je i on, sasvim slučajno, videći pjesmu o kojoj je riječ, počeo čitati u AKROSTIHU (prvo slovo svakog stiha, čitano odozdo ili odozgo). Kad tamo, ima šta  vidjeti:  akrostih spomenute pjesme (odozdo nagore) jasno je kazivao: DŽAHIL HODŽA KEMURA SVIMA BRATE DODIJA GONITE GA ZABOGA!  

A Sulejman ef. Kemura je bio aktuelni reisu-l-ulema Islamske zajednice u SFR Jugoslaviji i čovjek koji je uživao veliko povjerenje tadašnjih političkih vlasti, ne samo u BiH već i u SFR Jugoslaviji!

Ne znam tačno ko je još bio u redakciji u tom momentu, ali znam da mi se okrenulo sve oko mene. Pritrčao sam, uzeo list, otvorio naznačenu stranu i buljio u tekst nekoliko trenutaka ne vjerujući da je takvo što uopće moguće. Pa još u „Preporodu“, glasilu Udruženja ilmije, čiji je predsjednik bio Husein ef. Đozo, glavni urednik i prvi saradnik reisu-l-uleme Sulejman ef. Kemure!

 

Sve se složilo kako ne treba

 

Kako se u to doba „Preporod“ kao i ostali listovi, štampao sa olovnim slogom, to je, prilikom prijeloma stranice, bila velika mogućnost da se jedan slog pomjeri, pa da od cijelog  AKROSTIHA ne bude ništa, ali, avaj, sve se namjestilo kao da su i slovoslagar i tehnički urednik učestvovali  u ovoj zavjeri, u ovoj svojevrsnoj diverziji i skandalu neviđenom na ovim prostorima.

Kako smo u to vrijeme „Preporod“ dovlačili iz štamparije u Redakciju, tu ga pakirali u adresirali, što je trajalo po nekoliko dana, to on još nije bio otišao na teren, što nije značilo da  brojni njegovi primjerci, kako u Sarajevu tako i u nekim drugim mjestima, nisu bili već u rukama čitalaca.

No da nevolja bude veća, a u namjeri da odbrani tadašnjeg Reisu-l-ulemu, koji je inače važio za režimskog čovjeka (i imao dosta protivnika, kako u Islamskoj zajednici tako i van nje) aktuelni glavni urednik „Oslobođenja“ Meho Halilović napisao je komentar, naravno osudivši  tekst i njegove moguće aktere, neprijatelje, kako je naglasio, ne samo Islamske zajednice nego i cijelog društva,  i tako na sva zvona objelodanio ono što smo mi pokušali, bar u prvim momentima, prikriti od šire javnosti.

Kroz nekoliko dana iz Travnika (bar je tako stajalo na omotu) je na nekoliko adresa stiglo pismo u kome autor te diverzije govori da će se legitimirati kad za to dođe vrijeme i shvatili da Sinan ef. Sokolović nije slučajno otkrio „poruku“  već je on među  prvima dobio to pismo. Koliko znam, autor (na tekstu je, kao što je već rečeno, bila potpisana ženska osoba, vjerovatno radi lakše „prođe“ ) se nikada nije „obznanio“ u javnosti, mada je bilo govorkanja da je takvo što mogao smisliti i realizirati samo neko od rutiniranih književnika, pri čemu je spominjano ime Alije Nametka, koji je, kao što je poznato, bio u sukobu sa Sulejman ef. Kemurom ali i sa tadašnjim  vlastodršcima  u Bosni i Hercegovini. Moram priznati da je, u tom kontekstu, pominjano i moje ime, naročito unutar Islamske zajednice (govorilo se da sam ubačeni  element koji hoće da ruši IZ), ali ja sam u Husein ef. Đozi imao istinskog zaštitnika i čovjeka od povjerenja koji nikome nije dozvoljavao da pomisli na takvu mogućnost.

Šta se sve dešavalo nakon toga, nije mi baš najjasnije. Znam da su održavani brojni sastanci u okviru Udruženja ilmijje,na kojima ja nisam učestvovao (vjerovatno i kao potencijalno osumnjičeni!), bilo je mnogo različitih analiza, pretpostavki ove ili one vrste, kao što znam i to da je reisu-l-ulema Sulejman ef. Kemura, bar javno, ostao izvan ove cijele ujdurme. A mene, kao neposrednog „krivca“ što je takav tekst dospio na stranice „Preporoda“ nije pozvao ni na najobičniji razgovor, pa pretpostavljam da su to bile „zasluge“ Husein ef. Đoze.

Destruktivni elementi

U idućem broju „Preporoda“, na prvoj strani, objavljen je uvodni tekst pod naslovom „Anonimna djelatnost destruktivnih delemenata“ u kome pored ostalog stoji: PREPOROD najenergičnije osuđuje metod anonimnih pamfleta i i podlih podvala. Naši čitaoci će sigurno sa indignacijom i punim ogorčenjem odbaciti i osuditi svu podlost ovih podvala i pamfleta,“ a da se tekst i pjesma uopće ne spominju!

U narednom broju (43-44) od 1. Jula 1972. godine, koji već potpisuje hfz. Husein Mujić kao glavni urednik, u kraćoj informaciji na naslovnoj stranici, stoji, pored ostalog: „Želimo takođe da posebno istaknemo, da „Preporod“ nije poštansko sanduče u koje može ubacivati ko šta hoće, niti je busija iza koje mogu pojedinci, kad im zatreba, prepucavati na Islamsku zajednicu i našu društvenu zajednicu“.Informacija završava sa konstatacijom da je Izvršni odbor Udruženja ilmijje na svojoj sjednici  6.  Juna 1972. godine usvojio ostavku h. Huseina ef. Đoze na položaj glavnog urednika lista “Preporod“, a na njegovo mjesto postavljen je hadži hafiz Husein ef. Mujić, potpredsjednik Udruženja.

Anonimni  akrostihopisac, ako je htio nauditi „Preporodu“, djelomično je uspio u svojoj namjeri: svi analitičari se slažu da je vođenje „Preporoda“ za vrijeme hfz. Huseina Mujića  najgori period ovoga lista.

A što se mene tiče, ja sam „ostavku“ dao otprilike mjesec dana prije Husein ef.

Eksterni linkovi su samo radi informacije. Preuzeti tekstovi i komentari nisu nužno i stavovi Redakcije. Također sadržaj foruma je isključivo stav i mišljenja članova.

Top Desktop version