Islam je jedina religija koja raste brže od rasta svjetske populacije i imaće najveći broj sljedbenika do 2070. godine – procjena je koju je u studiji “Budućnosti religija u svijetu: projekcije 2010. - 2050.”, objavio američki Pew Research Centar, 2. aprila, ove godine.

Broj muslimana na svijetu će prema ovoj studiji između 2010 i 2050 godine porasti za 73 procenta, u poređenju sa 35 procenta porasta kojeg će imati slijedeća najbržre rastuća vjera, kršćanstvo. Za isti period ukupan broj stanovnika na zemlji će porasti za 37 posto. Studija ukazuje da će se do 2050. godine broj muslimana i kršćana prvi put u historiji skoro izjednačiti, 2.8 milijardi muslimana naspram 2.9 milijardi kršćana. Ako se te stope rasta nastave nakon 2050 godine, muslimani će brojčano premašiti kršćane do 2070 godine, stoji u izvještaju.

Ukupna produkcija (po GDP pokazatelju) 57 zemalja OIC-a u 2007. godini dostigla je 3.2 triliona dolara u usporedbi sa iznosom od 14 triliona kojeg su iste godine imale same Sjedinjene Države.

Interesantno je da studija navodi i broj muslimana u Sjedinjenim Državama što je do sada bilo nemoguće ustanoviti. Prema najboljim procjenama ove agencije u 2015. godini, u SAD-u je živjelo 3.3 miliona muslimana svih starosnih dobi, odnosno 1 posto stanovništva, a do 2050. u SAD će živjeti 2.1 posto čime će kao vjerska skupina nadići židove, sada drugu po brojnosti.

Kao razlog rasta islama na globalnom planu navodi se dva glavna faktora i oba su vezana za demografiju: muslimani imaju više djece od pripadnika drugih religija. Širom svijeta svaka muslimanka rodi u prosjeku 3.1 dijete, u poređenju sa 2.3 koliko je prosjek svih drugih grupa kombinirano. Također, muslimani su najmlađa (23 godine prosjek u 2010. godini) od svih vjerskih skupina. Kao rezultat ovog, veći dio muslimana su već ili će ubrzo doći u period svog života kada će početi imati djecu. Ovo zajedno sa visokim stopama rađanja najviše utječe na rast broja muslimana u svijetu.

Migracije kao bitan faktor

Uz rast koji je evidentan u izvještaju Pew Research Centra ne propušta se spomenuti i najveća tegoba koja danas opterećuje muslimane svijeta. To je migracija kombinirana sa utjecajem radikalnih ekstremističkih skupina koje čine akte nasilja u ime islama.

Međutim, ono što je danas veoma teško utvrditi jesu stvarni pokazatelji stanja muslimanskog svijeta sagledani kroz ekonomske parametre. I to je najveći problem projekcija koje se čine na Zapadu. Ipak, nakon 2011. godine i vala nemira koji je zahvatio središnji dio muslimanskog svijeta danas je u više od polovice ključnih zemalja muslimanskog svijeta stanje nestabilno. Žestoki konfilkti i dalje plamte u njegovom središnjem dijelu: Sirija, Irak, Jemen, Libija, Somalija, a nestabilne su i neke veće muslimanske nacije poput Egipta, Sudana, Pakistana i Afganistana. Muslimanske zemlje su danas najviše pogođene sukobima, a muslimani danas neupitno čine najveći broj izbjeglica u svijetu.

No, da li su projekcije Pew Research Centra zabrinjavajuće i primarno za koga vidjet ćemo sada kada ih usporedimo sa podacima koje imamo dostupne iz 2007. godine.

Tačno je, muslimanske zemlje su pored relativno mladog stanovništva obdarene ogromnim prirodnim resursima i imaju potencijal razviti se u ogroman trgovinski region, ali i dalje zbog političkog stanja kaskaju za ostatkom svijeta.

Prema Godišnjem izvještaju Organizacije za islamsku surdanju (OIC), odnosno Statističkog ekonomskog i društvenog trening centra za islamske zemlje (SESTRIC) iz 2007. godine, sa ukupnom brojkom stanovnika koja se tada približavala cifri od 1.5 milijardi, 57 zemalja članica Organizacije za islamsku saradnju (OIC), ostvarivale su tek 6 procenata svjetskog GDP-a, i 9 procenata ukupnog svjetskog izvoza. Na bazi pariteta kupovne moći, ukupni nacionalni dohodak po osobi zemalja OIC-a je u 2006. godini dosegao cifru od svega 3,600 dolara godišnje, u usporedbi sa 35,500 dolara koliko ona iznosi kod bogatog svijeta (ili nekog prosjeka od 5,600 dolara u ostatku svijeta u razvoju).

Najbogatiji i najsiromašniji

Ukupna produkcija (po GDP pokazatelju) 57 zemalja OIC-a u 2007. godini dostigla je 3.2 triliona dolara u usporedbi sa iznosom od 14 triliona kojeg su iste godine imale same Sjedinjene Države. Cjelokupna muslimanska ekonomija čini manje od 23 procenta ekonomije Sjedinjenih Država. Proizvodnja muslimanskog svijeta je manja od 10 procenata proizvodnje Zapada, određenog u ekonomskom smislu kao Sjedinjenih Država i Evropske unije.

Ukoliko bi se iz ovog računa isključile ekonomije zemalja OIC-a koje izvoze naftu, ukupni GDP nenaftaških zemalja OIC-a iznosio bi bijednih 1.9 triliona dolara u 2007. Godini - a to je manje od 13 procenata ekonomije Sjedinjenih Država i manje od 6 procenata ukupne ekonomije Zapada.

Isključujući poseban slučaj zemalja izvoznica nafte, većina muslimanskih zemalja su u velikim dugovima prema vanjskim kreditorima. Svjetska banka rangira 33 od 57 zemalja članica OIC-a kao umjereno do mnogo zadužene. A među njih spada 15 muslimanskih zemalja koje su grupisane u kategoriju 'teško zadužene siromašne zemlje'.

Najbogatija muslimanska zemlja UAE - Ujedinjeni Arapski Emirati ima dohodak po osobi 200 puta veći od onog kod najsiromašnije muslimanske zemlje Somalije. Ili recimo da spomenemo Nigeriju koja je 2007. godine imala oko 145 miliona stanovnika. GDP po glavi stanovnika u ovoj zemlji za tu godinu iznosio je ispod 1.000 dolara.

Uzmemo li u obzir činjenicu da su prema pokazateljima iz 2007. godine ekonomski učinci 57 zemalja članica OIC-a, dakle glavnine svjetske muslimanske populacije, bili veoma ovisni od učinka nekoliko njenih članica izvoznica nafte, te krizu koju je pad cijena ovog energenta izazvao, sadašnje projekcije bi izgledale daleko slabije.

Stoga i globalni rast islama u ovakvim okolnostima, po mom skromnom mišljenju, više bi trebao biti zabrinjavajući za muslimane, nego što je za Zapad. Jer, globalni rast islama zbog ciljanog medijskog naglašavanja itekako igra ulogu u kreiranju politika, posebice kod desno orijentiranih političkih opcija u Evropi i Sjedinjenim Državama.

Koliko god ovakva slika stanja rasta populacije i ekonomska nejednakost bile zabrinjavajuće, one na neki način nose i nadu da će silom historijskih promjena donijeti bolju i pravedniju raspodjelu resursa i moći. Tek onda će se moći govoriti o opravdanom, ali konkurentskom izazovu koji bi itekako dobro došao na globalnom nivou kao stimulans stvaranju pravednijeg i mirnijeg svijeta.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera