Mi uopće nismo svjesni važnosti medija za jedno postratno društvo u kojem je demokratija pretvorena u oligarhokratiju etničko-religijskih grupacija. Medijske laži i obmane javnosti stravično potkopavaju društvene vrijednosti i prilagođavaju nas hegemoniji.

U tome svemu, naprimjer, najsramnije je što nam mediji skrivaju činjenicu da je entitet „rs“ na tlu Bosne nastao nasilnim putem, djelima zločina i genocidom nad Bošnjacima. O tome mediji šute i predstavljaju nam šarene sličice iz zemlje i svijeta kao da smo rajski krajolik. Mediji taj entitet zla prezentiraju kao normalnu političku činjenicu! Političari i mediji govore da je to „ustavna kategorija“, gotovo nešto neupitno, kao da je time što ju je neko ugurao u dejtonski Anex IV prestalo postojati genocidno porijeklo te „administrativne“ tvorevine, kao da se oktrojiranim aranžiranjem političko-pravnog sistema može preprati jedna zločinačka mrlja i sakriti od očiju, od naših misli i sjećanja. Taj zločin koji stoji u temelju entiteta „rs“ potkopava sve ljudske norme i modele življenja na ovim prostorima svijeta života, a mediji nas upućuju na to da ne primjećujemo tu činjenicu i da se pravimo da ne postoji.

Važnost medija se ogleda u tome što nam predočavaju one činjenice koje bitno utječu na naše živote u društvu. Na taj način mediji nas usmjeravaju da zauzmemo kritičke i moralne pozicije prema određenim pojavama. Ali, nažalost, stvari često stoje drugačije, jer su mediji u zapadnim post-demokratijama i našim regionalnim pred-demokratijama podređeni političkim oligarhijama („elitama“), finasijskom kapitalu, odmetnutim centrima moći i drugim pojavama društvenog sistema, kojima građani samo služe da na izborima svake četiri godine daju glas kojim će legitimirati njihove vladavine. Mediji su odabrali ulogu sluge promjenljivom političkom gospodaru. Oni bi trebali svaki dan da ponavljaju kako je prevaziđenost dejtonskog okvira nesnošljiva za sve ljude današnje Bosne.

Na televiziji BN 9. aprila 2017. godine u 16.15 govori se o „oslobođenju Zvornika“. Govore srpski građani tog grada i pripadnici SDS. Nevjerovatno! Oni progon sugrađana i njihova ubistva pretvaraju u herojska djela. Od koga su oslobodili Zvornik – to ne pominju.

Mediji, znanost i obmanjujuće konstrukcije

Odveć zahtijevno pitanje stoji pred nama danas. Zašto je Bosni nedopustivo da bude država građana ili ljudi koji u njoj žive, nego je pretvaraju u državu narodnih grupa koje se konfrontiraju oko bosanskih teritorija? Iza toga, očito je, stoji antibosanska politika potpomognuta nevidljivim rukama konzervativnog sklopa. Postoje, dakle, mnogi skaredni ljudi koji ometaju iznutra i izvana da Bosna oslobodi vlastiti identitet, te neprestano sa strane sufliraju da ne postoji bosanski identitet i bosanska povijest. Bosna je tu i ima svoj identitet.

Mediji i obrazovne institucije sistema stoje pod snažnom presijom obmanjujućih antibosanskih ideoloških konstrukcija koje su tokom 20. stoljeća stvarale psihotičku sliku o Bosni, dakle, sasvim pervertiranu sliku bosanskog bića – a naročito od strane historičara, književnika i sveštenika od kojih su učili političari. Spram cjeline falsifikacijskog užasa u historiogafiji, egzemplaran kritički znanstveni format predstavlja povijesničarka Nada Klaić koja nas je u knjizi Srednjovjekovna Bosna uputila u metod dekonstrukcije i dezavuiranja podmetnutih historijskih činjenica u vezi s poviješću Bosne. Profesorica Klaić, kao medijevista od formata, zahtijevala je „od svakoga medijevista da oslobođen tereta sadašnjosti uđe u ispitivanje prošlosti, posebno ako je ta prošlost opterećena nekim političkim okovima“. Ali, mediji neće pomenuti profesoricu Klaić, već će prije služiti nastavku agonije i obmanjivanja naroda Bosne, pretvarajući cjelokupnu povijest u izopačenu konstrukciju tri odvojena „svijeta“ događanja uz koje se dodaje pokoji „velikan“ borbe za naše plemensko-etničke istine.

Pozitivizam konsocijacije i naracija o federalizaciji razdijeljene bosanske teritorije trebaju postati velika tema preko koje će nas „uvjeriti“ da je moguće podijeliti Bosnu prema etničko-religijskim linijama i da je „normalno“ da ljudi žive odvojeno jedni od drugih u getima etničko-religijskih dogmi. Mediji i obrazovne institucije neće pomoći da se napokon razumije da Osmanlije u 15. stoljeću kada su osvajali Kraljevinu Bosnu u njoj zatiču samo jedan narod – Bošnjane. Zato bi bilo interesantno pokazati kako u njoj na početku 20. stoljeća nestaju Bošnjaci kao narod koji tu živi stotinama godina!!! A pojavljuju se Srbi i Hrvati (srpski i hrvatski jezik)!!! To mediji i obrazovni sistem sa svojim priučenim diletantima na ključnim mjestima ne mogu niti smiju pokrenuti kao temu i pitanje. To se čak krije u obrazovnim sistemima. Lokalni mediji i obrazovni sistem na početku 21. stoljeća još uvijek funkcioniraju na falsificiranim činjenicama o Bosni – njezinoj strukturi, povijesti, suštini, značenju. Gotovo da ne postoji primjetljiva tendencija da se raskrinka sva ta falsificirana povijest, lažne etnogeneze, historije književnosti, nacijske konstrukcije nacionalne države, etno-vokabulari, idolopokloničko držanje pred spornim tekstovima, zavođenje običnih ljudi mitomanskim pripovijedima, plansko skretanje ljudi u prošlost ili u opće skrivanje sadašnjosti i budućnosti.

Temeljno poricanje u tim antibosanskim slikama jeste poricanje bosanskog čovjeka ili bosanskog ljudstva kao postojećeg. To biće se isključuje iz svijeta, progoni najbezobraznijim konstrukcijama identiteta ili militarnim pothvatima eksterminacije. Sve bosansko se pokušava podvrgnuti pod srpsko-hrvatsku nacijsku sliku svijeta i iz nje potpuno izbrisati. Zato se poriče cjelokupna povijest Bosne ili se njezina kulturna cjelina svodi na neki religijski ili efemerni element kojim se skriva i krivotvori njezina struktura u vremenu i prostoru. Civilizacijski autizam negatora bosanskog bića, palanački herostratizam skarednih lidera politike mržnje, dovodi nas do sudbonosnih razgovora o svome određujućem sadržaju u povijesti.

Cijeli tekst u štampanom izdanju “Preporoda”