digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Mujo iz Mostara: Zakleo sam se Bogu da ću roditelje poštovati i slušati dok su živi

Autor: Bajro Perva Juni 10, 2017 0

Ovih sto i jedna godina izgledaju mi kao da sam uljego na jedna, izašo na druga vrata. Neobično mi bez džemata. Postio sam gotovo 95 ramazana.

Mujo Dedić živi u džematu Kočine - Masline kod Mostara. U dobrom je zdravlju napunio 101 godinu života. Rođen je 4. 6. 1916. godine u Podveležu. Pamćenje ga i danas dobro služi. „Ta godina rođenje stoji mi u papirima svijem. Imao sam ličnu kartu dugotrajnu. Onda djeca odlučila da me osiguraju, te sam moro vaditi novu ličnu. Kad sam je dobio i u njoj isti datum rođenja. Velim u šali što mi nisu smanjili godine. Oni su se nasmijali.

Završio sam prvu Titinu podoficirsku školu. Šest mjeseci trajala je ta škola. Bilo nas je 280. U nju sam došao samouk. Predavala se samo politika. Svi oni pišu ono što je rekao nastavnik, a ja dok zapišem jednu besjedu on je progovorio njih deset. Na kraju sam bio četvrti po uspjehu. Onda sam otišao u Dubrovnik za komandira minobacačke čete. Pošto sam bio jedan u roditelja, a babo đuturum, i majka đuturum, babo je napravio molbu da me demobilišu kao hranioca porodice. Dobio sam rješenje da me otpušćaju. Oni se obnoć iskupi u kancelariju moju pa me ubjeđuju da ostanem, a ja im kažem da sam se zakleo Bogu i caru da ću roditelje poštovati i slušati dok su živi. Obećaše mi stan u Dubrovniku da bih mogao dovesti roditelje. Ja se zaputim u Podveležje i tamo nađoh moje roditelje. Đuturumi ko đuturumi. Imali su preko 80 godina. Ispričam im šta su mi ponudili, a babo će: ‘Haj ti, sine, đe god hoćeš, a babo neće sa ove sećije dok je živ’. Došao sam kući i više nikud nisam mico dok su živi bili.“

Cijeli tekst u štampanom izdanju “Preporoda”

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine