Preporod.com

Svakakvi su se običaji, navike i pravila uvukli u tradiciju Bošnjaka muslimana. Prihvatili ih Bošnjaci, pojedine nadredili izvornim islamskim običajima i pravilima. Ima običaja i pravila bezazlenih i originalnih, čak simpatičnih, a ima i onih nasuvislih i opterećujućih.
Može se prihvatiti narodno pravilo da ne valja nokte rezati noću, jer se može ograjisati. Simpatično je upozorenje momcima i curama de ne mrve plaho dok jedu jer im muž, odnosno žena, neće biti lijepi. Ne da se, baš, upratiti pravilo da haljine ne valja prati o mijeni i uštapu, a kamoli utorkom i subotom. Pravilo - zakonom je postalo u nas da se ne valja ženiti između Bajrama nema nikakve potvrde u islamskoj tradiciji, a nema ni smisla, jer upravo su ovi dani pogodni, a hadisima Božijeg Poslanika i preporučeni, za lijepe događaje. Poslanik je oženio u ševvalu svoju ženu miljenicu, hazreti Aišu.
Nevjenčavanje između Bajrama nije samo prisutno u bošnjačkomuslimanskoj tradiciji. I u tradicijama drugih muslimanskih naroda ne prakticira se vjenčavanje u ovome periodu. Prisutan je strah, svakako neosnovan, od nemilih, čak kobnih događaja ako se prekrši taj zakon. Moguće je da se Poslanikova zabrana vjenčanja između bajram-namaza i džume, ako je u petak prvi dan Ramazanskog bajrama, proširila u predajama na period između dva Bajrama.
Poslanik udaju i ženidbu preporučuje i u danima između Bajrama, ali i tokom cijele godine. Pojedinim muslimanima brak je sunnet. Brak je siguran štit od bluda. Donosi blagodati, radost i smiraj ako je sklopljen i ako se u njemu živi po Božijim zakonima. Brak donosi i iskušenja i teškoće. Ali zajednica muškarca i žene, mumina i muminke, bolja je, posebice u ovom vremenu velikih mogućnosti i kušnji, od života u slobodi jer ta sloboda donosi iskušenja, zablude i opasnosti složenije i opasnije od onih s kojima se susreću bračni drugovi.
Nije lahko pronaći ili sresti srodnu dušu koju bismo poželjeli za životnoga partnera, ali šerijatski brak pruža nesagledive mogućnosti slaganja muminskih duša u ime Stvoritalja njihovoga.
Muslimani ovdašnji, opterećeni slabostima i strahovima, ali i velikim mogućnostima i bogatoj ponudi odlažu sklapanje braka, biraju, dangube, momkuju sami ili uz svoje majke. Cure, smjerne muminke, nisu u prilici same sebi izaberati svoga halala. One spretnije, hrabrije, i one slobodnije, uspijevaju naći način da svežu muškarca za sebe. One mirnije dostojanstveno samuju ili strpljivo curuju. Nemalo ih je koje i starost tako dočekaju. Nisu li mumini ovdašnji odgovorni za to njihovo curovanje i nemogućnost zadovoljenja prirodne potrebe da budu izabrane i brakom usrećene?!
Znam da je svakome svome robu Stvoritelj i Gospodar njegov propisao sudbinu, ali znam i da je do svakoga Božijega roba pojedinačno da djeluje jer ima svoju, slobodnu volju.
Osluškivati nam valja prostor i vrijeme. Poslanik naš upozorava nas svojim hadisima na prilagođavanje prostoru i vremenu u skladu s Kur‘anom i Sunnetom. Treba učiti i djelovati u duhu islamskih principa. Neznanje je opaki neprijatelj muslimana. Robovanje narodnim običajima i pravilima, neutemeljenim na islamskim principima, blokira napredak muslimana.
Čujem, nedavno, da jedna nana ni pod koju cijenu ne da unuku da se oženi između Bajrama?! Nikako ona na to ne pristaje - gluho bilo! Može i uz ramazan, i na Bajram, samo ne može poslije Ramazanskoga bajrama! A unuk zagrdio s curom pa moraju što prije sramotu pokriti. I nije nani tako važno i strašno što je prekršio Zakon Božiji, važno joj je da on ne ode pred kadiju poslije Ramazanskoga bajrama. Nisam pogriješila, pred kadijom, odnosno pred ovlaštenim vjerskim službenikom, vjenčat će se mlada u blaženome stanju i mladoženja u trijeznome, nadati se.
Ne pretjerujem, bivala sam na šerijatskim vjenčanjima na koje su dolazili mladenci i svatovi poslije šejtanskih sofri, alkoholom opoganjenih, postavljenih u mladinoj kući ili su odlazili, poslije šerijatskoga vjenčanja, za takve sofre u mladoženjinu kuću ili u restoran. Nisam čula de vjerski službenik na vjenčanju progovori koju riječ o nedopustivosti takve prakse, o njenom direktnom košenju s činom šerijatskoga vjenčanja.
Ne generaliziram, šerijatska vjenčanja u nas obavljaju se po propisu, dostojanstveno, ali i onako reda radi, po želji svekra ili punice, ponekad i mladenaca. Šerijatskom vjenčanju pristupa se, nerijetko, bez elementarnoga znanja o njegovom smislu i važnosti. Ne bi li trebali vjerski službenici, kada se prijavljuje šerijatsko vjenčanje, dati detaljna uputstva mladencima o preduvjetima i važnosti sklapanja šerijatskoga braka? Ne bi li trebali mladenci proći edukaciju i provjeru prije nego što tri puta potvrde da uzimaju jedno drugo te prihvate ozbiljne i vrijedne odredbe bračnoga ugovora koje im bivaju pročitane? Ne bi li trebali i svatovi imati elementarno znanje o propisima vezanim za šerijatsko vjenčanje pa njemu prisustvovati pristojno odjeveni i trijezni, posebice ako se šerijatsko vjenčanje obavlja u džamiji?
Na tragu iskrivljene, neislamske tradicije i uz ramnazan se vjenčaju njeni baštinici. I mrse se svatovi i mladenci toga dana, jer nema u nas svadbe bez gozbe. Sjećam se vjenčanja, takozvanog građanskog, jednog muževljevog rođaka dvadeset šestog dana ramamzana. Nije šala, tetke je privolio da se omrse i da mubarek-noć, najodabraniju, dočekaju za šejtanskom sofrom. Malo potom stigla nas je prestrašna agresija, progoni, užasi Božije opomene. I mladence snašla ta opomena, dozvali se, nakratko, pa se svome džahilijjetu vratili. Kao i brojni njima slični Bošnjaci koji su nakratko, dok su tutnjale granate, muslimanima bili.

Aida Krzić 

Komentari (0)

RSS feed Comments