Zahvala Allahu, dž.š., na blagodati vjere
Svaki čovjek od momenta rođenja pa dok ne progovori, po islamskom učenju, utemeljenom na hadisu Božijeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., prirođen je tj. sklon, islamu. Njegovi ga, pak, roditelji učine židovom, kršćaninom ili vatropoklonikom. Mnogi poslije, koje roditelji usmjere stranputicom, usljed raznih okolnosti, tragaju za istinom-spasom i sasvim dobrovoljno i predano vraćaju se svom prirodnom izvorištu-vjeri islamu nastojeći da u konačnici budu od spašenih na Sudnjem danu. Postaju svjesni činjenice da kome Allah podari bogatsvo upute, podario mu je najveće dobro.
Među onima koji su, hvala Svevišnjem Allahu, spoznali neprocjenjivu vrijednost dini-islama, koji to s ponosom u sebi nose i bez zadrške o tome drugima kazuju je i Kadić Medina. Ona je sada nepokolebljiva u tome jer je svjesna značenja Pravog puta i svega što se s njim dobiva.
Nediljka Gunjača, sada Medina Kadić, rođena je u Biorinama kod Imotskog 1957. godine. Prije tridesetak godina udala se u Splitu za Asima Kadića iz Starog Majdana, općina Sanski Most. Desetak godina kasnije otišla je sa svojim Asimom i djecom u Cirih (Švicarska) zbog boljih ekonomskih uvjeta. Danas žive i rade u Cirihu i ističu postignuto kao dar s kojim se ponose.
Njen put do svjedočenja islama nije bio ničim ishitren i isforsiran. Za islam se počela zanimati svojevoljno i bez tuđih utjecaja. O njemu je učila kroz literaturu i od drugih, sasvim lagahno i sa zadovoljstvom. Uviđala je njegovu prirodnost, pristupačnost i prilagođenost čovjeku. Jasnoća Božije jednoće i shvatljivost Poslanikove poruke privlačili su je, a sliku vjere u Boga permanentno izoštravali. Postepeno se približavala i pritajeno radovala bespogovornom određenju svoga srca i duše.
Jačala se na nebrojenim primjerima o kojima govori Časni Kur’an ili na primjerima iz vremena Resulullahova života i njegovih ashaba-drugova. Postajala je sve odlučnija da radi islama-predanosti Allahu, dž.š., treba što prije ostaviti neistinu ma koliko je drugi prikazivali lijepom i bez obzira što su joj i preci robovali. Njena spremnost na žrtvu i odricanje u ime Allaha bili su sve očitiji. Sve joj je bivalo jasnije što je na samom početku sučeljavanja sa islamom svojoj djeci nadijevala muslimanska imena, klala kurbane, poslije odlazila u džamiju, i ne sluteći krajnji ishod, činila dosta drugog što se karakterisalo islamskim.
Prije nepune četiri godine, 19. aprila 2007. godine, Medina je u prisustvu šahida-svjedoka i svojih bližnjih, pred imamom džema’ata Stari Majdan Husein ef. Pehlićem, sa otprije pokazanom snagom vjere u Allaha, izgovorila šehadet islama. Nije joj to bilo strano, nepoznato i upitno. Time se ozvaničila njena davnašnja želja da svojom apsolutnom voljom, izjavom, imenom, riječima i djelima naglas progovori islamsku pripadnost. Da po ko zna koji put iskaže zahvalu Allahu, dž.š., na blagodati vjere islama s kojom ju je obdario.
Suprug Asim, djeca Alem, Haris i Alma ponosni su na Medinu, a i ona na njih. Jedni drugima su oslonac i motivacija da ne posustanu i ne podlegnu raznim izazovima savremenosti koji čovjeku daju sve manje prostora da se posvećuje Bogu, da se priprema za život poslije smrti i da izvršava svoju životnu zadaću. Zajednički su jači na putu pokoravanja Svemogućem Allahu, sigurniji u slijeđenju Muhammeda, a.s., pridržavanju islamskih propisa, činjenju dobrih djela, čuvanju od nevaljalih, razmišljanju o izvršavanju petog islamskog šarta u Mekki i posjeti svjetlom gradu Medini… S tom dozom opredjeljenosti, nadanja i uz Božiju pomoć, sigurniji su u Allahovu milost i bliži zasluzi džennetskih naslada.
Tako je Medina, u svom traganju za istinom, naučila da je bogatstvo života u zadovoljstvu duše, koja je spoznala svoga Gospodara i zauvijek Mu na tome zahvalna.
Samo na njeno insistiranje pristao sam da ovih nekoliko riječi napišem za Preporod. Cijeni ga i zahvalna je na ustupanju prostora. Sigurno je da će se i u buduće s njim družiti i čitati ga s još većim apetitom, bilo u Cirihu ili u Starom Majdanu.
