Riječi blagoga ukora ili upozorenja jazuk i grehota sve se rjeđe čuju. Neslaganje bogobojaznih i obrazli insana s učinjenim grijehom ili kazanim grješnim riječima pojačavalo se izrazom: I grehota je i sramota! A kada je učinjeno ili kazano bilo još bogohulnije ili beternije - po procjeni smjernih i bogobojaznih - dodavalo se da je to i katresi haram!
Čitave generacije odgajane su decenijama, i stoljećima, s ovakvim upozorenjima i ukorima roditelja, nana, deda, tetaka, daidža, amidža.
Grehota i sramota je bilo ne poslušati starijeg. I svakakav hodati je bilo grehota i sramota. Ovo svakakav podrazumijevalo je nepristojnost, neurednost, neuljudnost. Raskalašenost i ugursuzluk se još strožije i riječima, i konkretnim kaznama ili zabranama osporavao i sankcionirao.
Mrvice su se kupile s bošče jer plaču ako ih ostavimo - govorile su naše nane. Jazuk je bilo i u bašču, po kojoj se hoda, istresti mrvice ili, gluho bilo, u smetlje ili još gluhlje bilo u kanalizaciju. Učili su nas, s puno strpljenja i ljubavi, da je nimet Božiji jazuk bacati. A nimet nije bio samo kruh, nego sve ono što se koristi za jelo, za higijenu, čak i za odijevanje.
Još ima kuća u kojima se o jazuku i sramoti govori djeci. Ima, hvala Bogu, pa se zaibretim kad u onima u kojima sam učila o jazuku i sramoti sa svojim vršnjacima - sadašnjim roditeljima ili već nanama i dedama, osjetim da jazuk, grehota i sramota iščezavaju. Rasipništvo, bahatost, razmaženost prolaze djeci - još im se i odobravaju. Ni blagim prijekorom se ne upozoravaju ti mali prinčevi i princeze na jazuk, grehotu i sramotu.
Ma, pusti, staru školu! - upozori me nedavno jedna mlada nana. Neće da je unučad zove ni nanom ni nenom, nego majkom. Sebe ni u snu ne može zamisliti pokrivenu okeranom jemenijom ili u katu - dimijama i bluzi - ma ni za Bajram.
Ova moja drugarica iz djetinjstva se mlada udala i rano nanom, odnosno majkom postala. Pravda se da ni one kojima je šezdeset i više godina nerado hoće biti nanama ili nenama. Ima nana koje su radije i babama i bakama nego nanama - Allah selamet!
Uz nepristajanje nana da ih unučad zovu nanama ili nenama, svakako paše svremeni ili moderni način odgajanja unučadi. A takav način odgoja podrazumijeva neselektivno kupovanje, slatkiša, igračaka i svakovrsnih skupih besposlica.
Barbike su mi primjer potpune odsutnosti brige odraslih za moralni i duhovni razvoj djevojčica. Kako će im barbike biti najdraže igračke i uzori?! Užasavamo se od anoreksičnih djevojčica i djevojaka u godinama u kojim bi trebale razmišljati o svome majčinstvu, a kupuju se djevojčicama anoreksične, zamamne, pa i vulgarne lutke i nude im se kao uzori. Barbi-odjeća sviđa se djevojčicama i žele je, što prije, nositi i diviti se sebi u toj odjeći.
Ala barbi se odijevaju i majke, i nane čak. Uz tijelo pripijene majice, helanke, mini suknje i duboko dekoltirane bluze postale su sastavni dio gardarobe djevojaka i žena svih životnih dobi. Osjećaj stida izvrgava se ruglu. Čak se i hidžab, odjeća muslimanke, približava modnim trendovima ala barbi.
Jazuk je ne vidjeti opasnost od igračaka ala barbika ili od elektronskih igračaka. Zar nije i grehota, i sramota imitiranje nepristojnosti i bahatosti koje nude i nameću djeci barbike, kenovi, animirani filmovi, kompjuterske igrice prepune nasilja?
Uz igrice, zaprvo igretine, vaktovi prolaze i očevima, pa što ne bi i sinovima.
Riječ jazuk postaje strana generacijama koje su rođene ili su odrastale u nevaktu agresije u kojem se na najgrublji način osjetilo nemanje. Elementarne ljudske potrebe bile su svedene na minimum. Kruha se bilo željno, vode je bilo na kapi, a o komadiću čokolade se tek moglo sanjati. Ali zaboravilo se to, meni još tako živo, vrijeme gladi i oskudica. Čitave štruce bacaju se u kontejnere. Djeca se ne uče ni da je jazuk baciti pola kriške namazane skupom čokoladnom kremom. Lomljenje čokolade na dijelove i ostavljanje za drugi put gotovo je nepojmljivo. Djeca se ne uče da podijele ili ostave dio čokolade bratu ili sestri, a kamoli drugu i drugarici.
Ko još razmišlja o rasipanje vode!? Gromoglasna upozorenja ekologa da su zalihe vode na planeti Zemlji ugrožene - ne čuju se. I nikakvog jazuka ne vide vodorasipnici kad puštaju da voda teče iz slavina ili iz vodokotlića. A hektolitri čiste izvorske vode tako istječu u kanalizaciju, posebice u stambenim gradskim naseljima.
Šedljivost i opreznost u potrošnji higijenskih sredstava i proizvoda u čiji sastav ulaze supstance štetne za ljudsko zdravlje i životnu okolinu zanemaruje se, čak ignoriraju. Ekolozi i liječnici upozoravaju na štetnost i opasnost od roba sumnjivog kvaliteta i porijekla. Opake bolesti i alergije nisu nerazumnim i bahatim dovoljna upozorenja da paze šta i gdje kupuju. Besparica ne smije biti opravdanje za kupovinu jeftinih i sumnjivih proizvoda, posebice kineskih i srbijanskih.
Još jedna u nizu ružnih pojava me muči i brine. Kad vidim kamion s prikolicom natovaren ogromnim balvanima, kad ugledam dim iz žega u kojima se proizvodi drveni ugalj, osjetim žal i nepristajanje. I roštilj mi omrzne jer pomislim na to bahato spaljivanje šuma diljem naše Bosne. Zar nije jazuk, zar nije i grehota, sramota i katresi haram tako uništavati šume, neprocjenjivi blagodar Božiji?!
Mlijeko, zdravo planinsko, prosipaju naši vrijedni stočari dok naša djeca piju uvezeno tetrapak mlijeko u kojem je više hemije nego prirodnih sastojaka.
I mogla bih ja ovako nabrajati, i nabrajati, naše jazuke i sramote, ali svakome ko hoće misliti i ko je spreman sebe koriti i mijenjati, dovoljno je.
Aida Krzić
 |
Kolumne 
RSS feed Comments
RAZUMIJEVANJE ISLAMA -
Frithjof Schuon je na našim prostorima već afirmiran autor, ponajviše
zahvaljujući prijevodu na naš jezik njegove knjige „Dimenzije islama“. Detaljnije >>>
