Preporod.com

U Sarajevu bijesni pravi ekonomski rat – za svaki kvadratni metar ovog veleljepnog grada! A rat je upravo takav – osvojiti i zadržati (za sebe) što više “tuđe” i “neprijateljske” teritorije: zemljišne parcele, stanovi, poslovni prostori, bašče i gradske ulice, billboard plakati, dionice, vrijednosni papiri, firme, fabrike, radnje, prodavnice, vakuf itd.
A grad, objekt tog vrlog ljudskog djelovanja, iz dana u dan sve više i više raste. Reciprocitet je očigledan: što više bijesni ekonomski rat – utom grad više i više raste! No, možda ovaj rat i nije tako loš(!), kada je već tako specifičan, jer ljudi ipak ne ginu, a objekti rastu, samo subjekti – sami “ratni” akteri ovdje ukazuju da nešto ne miriše na dobro! Naravno, govorim i gledam iz svoje perspektive, koja se može podjednako podijeliti na (milionski) bošnjački auditorijum, sa istim interesovanjem, a, dakako, za svaku rečenicu napisanu, tražim razumne, osviješćene sugovornike, ne konzumente, kako bi to rekao Dž. Karahasan. No, o čemu se ovdje tako značajno radi?
Neki dan se prošećem do malo “udaljenijih” ulica svoga džemata, u koje nisam  zalazio vjerovatno koji mjesec, kada tamo imam šta vidjeti: na mjestu gdje je bila livada i gdje su se djeca igrala ta-ta niknuo je za svega nekoliko mjeseci pravi mali grad: zgrade, stanovi, poslovni prostori, čitava infrastruktura; pa dobro ljudi: čije je ovo, ko pravi ovo, je li kanton, općina!? Ma jok, privatnik, (neki!) Franjo iz Kiseljaka! Čuj – Franjo! E, pa hajde fino! Nek’ ti je, Franjo, sa srećom kada nam gradiš džemat(!); ovdje ipak živi 95% Bošnjaka, možda i više od toga (proporcionalno broju Hrvata u zapadnoj Hercegovini), i sve što napravi (Franjo) naravno prodat će i to za dobre pare, kako se to sada kreću cijene (novogradnje): jedan kvadratni metar – od 3 000 pa do 4 000 KM-ova, naravno, Bošnjaci će kupovati i puniti džepove i kase, u to nema sumnje!
Da se razumijemo: nemam ništa protiv tog čovjeka (iz Kiseljaka) što gradi pravi mali grad u mom džematu, ali imam protiv toga što moj (nikako “dohavizani”) džematlija Hajro godinama ne može da dobije dozvole i sve saglasnosti da bi u svojoj općini, “u svojoj vjeri i na svojoj zemlji” (slogan partije!) pravio parking i poslovni prostor na devet spratova! E, to mi nije jasno! I kada sam ga neku večer gledao kako (se) tužno i naivno pita na dnevniku FTV-a zašto mu se ne dozvoljava kada je sve čisto i regularno – nije mi bilo dobro: kako taj odveć “hudi” Bošnjak, kao i masa drugih Bošnjaka, već nekoliko godina kumi, moli i preklinje da ovi naši bezdušni vlastodršci ispoštuju samo zakonsku regularnu proceduru i da mu daju više jednom te dozvole i saglasnosti da on u svojoj općini pravi praking na devet spratova. Hajro će se zadužiti do guše, nekoliko desetina miliona KM-ova, vraćat će pare čitav život; i on na koncu će sve to imati i skupiti, ali, opet ne može! Jednostavno, ne može!
Jer, ne može Hajro, ali zato može – Franjo, u mom džematu! Jer, i na koncu, što će Hajri parking od devet spratova i to u centru grada (čovjek je uz to još i Sandžaklija!)! Možete misliti rezona nevjerničkog, džahilskog! Ali, da je Hajro kojim slučajem – Franjo, možda bi i bilo drugačije! Ne – možda već zasigurno, jer naši ljudi našim ljudima prave probleme i to je ta ovdašnja aktualna “računica” koja naravno nema smisla: drugi će dati, drugi će platiti i drugome galantno treba izaći u susret, ali ako treba (kakvom) Hajri, onda ne može, a i ovi naši pojedini (korumpirani!) političari, mahalaške i uhljupske svijesti, samo načisto vide jedno: gdje je on u svemu tome!? A jesmo li ih zato birali!? I to one sa sloganom: “U svojoj vjeri, na svojoj zemlji” – na zemlji (poslovnih prostora) koja nam klizi ispod nogu, a o vjeri da i ne pričamo! Dakako, i onih koji se stranački bore za (svoj dublji džep!) – cjelovitu BiH, bez entiteta!
I treba li se više skrivati iza nekakvog kvazisabura, pseudomerhameta, iza nepodnošljive šutnje i biti žrtva teorije netalasanja, bez obzira što voda vrlo često dođe i do usta i što možda nije “uputno” talasati! Ipak treba i vrijedi tasati! A ta “jevrejska”, očajnički potrebna svijest – daj svome i pomozi mu po svaku cijenu, to je nama tako daleko i totalno nepoznato! Nažalost!
U ovom “našem” gradu, naši ljudi što se tiče poslovanja uspješno mogu poslovati samo sa slastičarnicama, buregdžinicama, ćevabdžinicama, mesarama i sl., i kada malo na taj časni (i “bijedni”) način uspiju opet ih se gleda preko oka i kako im nogu poturiti da vrat slome. Ali, zato velike poslove, mega projekte u rukama sada u ovom gradu imaju – Hrvati! Do jučer su bili Slovenci - sada Hrvati haraju! Dojam pojačavaju i ovi mnogobrojni plakati Ive Sanadera koji su apsolutno nepotrebni, štaviše odiozni, i koji ne odgovaraju prilici i političkoj ambijentali druge, strane države. Ipak je ovo, gospodo, teritorij druge, strane i suverene države, zar ne?! No, mali grad u mom džematu, kako već rekoh, gradi Franjo iz Kiseljaka, na Otoci onu veliku zgradu sa petnaest spratova gradi Hrvat iz Gruda (Ljiljanko P.), stambeno-poslovne objekte u Buća Potoku gradi također čovjek iz Kiseljaka (Rajić), a VF – supermarketi nemaju više starog vlasnika (što se tiče poslovanja VF – marketa), tako da će se i uposlenici mijenjati, nažalost po nacionalnoj osnovi, jer hrvatski Konzum je novi vlasnik, a stari vlasnik – njemu je fino, njemu je bitno da on na Poljinama ima svoje golf igralište i da ga još više proširi, a to što će radnici iz Kiseljaka zauzeti radna mjesta Bošnjacima pred njihovim kućama – koga to treba brinuti, i GP PUT - (čisto) hrvatska firma, dobija na licitaciji za autoput, i pravi ga od Vogošće do Visokog, ne zaboravimo i čuveni Energopetrol: uhljupi su uništili najrentabilniju firmu, a ovi su je “naši” onda galantno prodali, itd.
Nemam ništa protiv Hrvata, Bože sačuvaj, ali imam protiv toga što se našim ljudima ne dozvoljava i ne pomaže da grade i da imaju! Neka ti naši vlastodršci pogledaju šta to imaju Bošnjaci u zapadnom Mostaru ili u zapadnoj Hercegovini – samo šupe i prčvare!
I dok nam Hrvati (u svojoj “ugroženosti”) polahko kupuju kućno ognjište, utom se naša dva velika, poslovna giganta organski ne podnose, i na tom se, naravno, ne staje, već vodi se prljavi rat! Ima li smisla više ponavljati onu davno ispričanu priču kada je otac sinovima pokazivao kako je lahko slomiti pruće, jedan po jedan, ali zajedno kada su – slomiti ih nije moguće!?

Na koncu, ovaj narod trpi, i od njega (p)ostat će samo uboga sirotinja; od tih svih silnih Mihrija, Pelaka, Franja, i naših (Boga mi, vrlo često) korumpiranih političara. Ostat će upravo ona sirotinja koja više ni Bogu nije draga, jer siromaštvo je blizu nevjerovanja – zamalo pa su to sinonimi, zapravo to su dva pojma koja su “namjerno” predodređena da se pobrkaju!

Muhamed Velić 

Komentari (0)

RSS feed Comments