Preporod

U ovoj knjizi dr Mustafe Imamovića, redovnog profesora na Pravnom fakultetu i najznačajnijeg živog bošnjačkog intelektualca, skupljeni su tekstovi koje je autor objavljivao u vidu prikaza, osvrta, zapisa i komentara na knjige i dogadjaje u vremenu od 1965 do 2007 godine. U tom smislu ova knjiga predstavlja vjerodostojno svjedočenje o jednom izuzetno bogatom intelektualnom životu i intenzivnom društvenom angažovanju. Osim toga, ova knjiga pred očima čitaoca oživljava drugu polovinu 20. vijeka na južnoslovenskim prostorima.

Kao što nam knjiga Fihrist abasijskog autora Ibn Nedima kazuje šta se to čitalo u Bagdadu u 10. vijeku, tako nam Knjige i zbivanja profesora Mustafe Imamovića govori šta se to u najvišim intelektualnim krugovima na jugoslovenskom prostoru čitalo i polemisalo u drugoj polovini 20. vijeka.
Prvi tekst je autorov prikaz knjige Gradja o stvaranju jugoslovenske države koju su priredili dr Dragoslav janković i dr Bogdan Krizman (Beograd: Institut društvenih nauka, 1964), objavljen 1965 a posljednji tekst u ovoj zbirci je autorov prikaz knjige Edina Mutapčića Agrarna reforma u BiH i njeno zakonodavtsvo 1918-1941 (Gradačac: Javna biblioteka „Alija Isaković", 2007), objavljen 2007. Izmedju ova dva teksta nižu se brojne refleksije od kojih akcentriramo samo neke, koje se posebno tiču trnovitog puta bošnjačkog /muslimanskog naroda za priznanje i afirmaciju. Ovo činimo posebno zbog onih koji nisu bili svjedoci tih procesa ili koji eventualno vjeruju da u BiH sve počinje 1990. godine.
U tekstu „Istoriju i književnost Muslimana uvrstiti u nastavni program" („Oslobodjenje", 1968), autor se založio da se u skladu sa ustavnim načelom ravnopravnosti svih naroda u BiH proširi nastavni program tako da obuhvati historiju Muslimana i njihovu književnost.
Godinu dana kasnije (1969) prof. Imamović objavljuje osvrt povodom publicističkog rada Salima Ćerića Muslimani srpskohrtvatskog jezika . Peti kongres historičara Jugoslavije održan u Ohridu septembra 1969 u tekstu objavljenom u „Oslobodjenju", prof. Imamović ocjenjuje kao kongres na kome se nacionalno pitanje Muslimana nastojalo naučno postaviti sa šest referata na temu nacionalne posebnosti Muslimana.
Baveći se istom temom-nacionalnim i političkim razvitkom Muslimana- prof. Imamović je u beogradskjim Gledištima 1969 prikazao istoimenu knjigu dr Atifa Purivatre. Autor zatim prati izlazak knjige dr Muhsina Rizvića Behar-književnoistorijska monografija (Sarajevo: Svjetlost, 1971), koju ocjenjuje kao veoma važnu studiju, izmedju ostalog, i o problemu izolacije muslimanske intelegencije od sopstvenog naroda. Veoma aktuelno zvuče riječi prof. Imamovića napisane 1971:
„Prema tome, muslimanska inteligencija, barem ona koja bi htjela da bude progresivna stoji danas pred sudbonosnim pitanjem: ili će ostati u izolaciji od svoga naroda, i time društveno propasti kao i njene prethodne generacije, ili će konačno pregnuti da svoj narod nacionalno i klasno osvijesti i uvede u modernu povijest".(str 108)
Osim ove teme-nacionalne i političke afirmacije Muslimana- prof. Imamovića privlače i druge teme: prošlost jugoslovenskih naroda, opšta historija, odnos izmedju historije i politike, sveokupna bosanska tradicija- od gradjevinarstva do ulica i trgova starog Sarajeva, odnos sela i grada, problemi zaštite sredine ali i pitanja kao što su društveno-ekonomski korijeni staljinizma, američka liberalna misao na primjeru Vilijama Fulbrajta itd.
Još jedna epizoda zaslužuje da bude posebno spomenuta: izlazak knjige Istorija Jugoslavije autora S.Čirkovića, I. Božića, M.Ekmečića i V. Dedijera (Beograd, 1972) i polemika koja je uslijedila. Prof. Imamović se uključio u ovu polemiku skrećući pažnju na nedostatke i pogreške u ovoj knjizi, uključujući i one koji se tiču Muslimana i osmanskog perioda u jugoslovenskim zemljama. U tom smislu posebno je bila interesantna njegova replika na odgovor dr Milorada Ekmečića, jednog od autora Istorije Jugoslavije. Kao da je ova polemika nagovijestila kasniji tok historije gdje je dr Milorad Ekmečić imao ulogu glavnog ideologa Srpske demokratske stranke (SDS) u rastakanju BiH a prof. Mustafa Imamović istaknutu intelektualnu snagu u odbrani državnosti i cjelovitosti BiH.
Slijede, zatim, tekstovi o knjizi Osmansko carstvo Halila Inaldžika, metodološka rasprava o tome kako istraživati organizaciju „Mlada Bosna", o djelima o BiH na Univerzitetu Mičigen, gdje autor provodi svoj studijski boravak, prikaz knjige Ive Banca Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, o Islamu i jugoslovenskoj krizi, o genocidu nad Muslimanima 1941-1945, o velikosrpskoj ideji i njenim projektima, o historijskom pamćenju Muslimana, o agresiji na BiH i njenoj odbrani, o izgradnji BiH kao modernoj državi, o pokušajima da se kod nas putem knjiga prodaje fašizam, o bosanskom codexu diplomaticusu, o komoditaciji viskokog obrazovanja itd.
U stvari, možemo reći da nema relevantne knjige ili teksta o BiH ili Bošnjacima/Muslimanima a da nije privukao pažnju prof. Imamovića.Isto tako, nema ni jednog značajnog dogadjaja u BiH i Jugoslaviji u drugoj polovini 20. vijeka a da u ovoj knjizi nije našao odraza. Konačno, neme relvantne knjige iz oblasti pravne historije publikovane u nekadašnjoj državi a da nije naišla na refleksiju prof. Imamovića.
Čitajući zbirku Knjige i zbivanja prof. Mustafa Imamovića možemo da konstatujemo tri stvari:
-ova knjiga ukazuje na enciklopedijsku erudiciju autora;
-ova knjiga ocrtava profil jednog istinskog društveno angažovanog intelektualca;
-ova knjiga svjedoči o nečemu rijetkom kod nas: da autor bez ikakvih izmjena može da objavi radove nastale u rasponu od 40 godina i u okolnostima smjena različitih država i političkih sistema.
U tom smislu ova knjiga predstavlja izuzetno štivo za sve nas, kako za one koji su bili svjedoci dogadjaja ili čitaoci knjiga o kojima se ovdje govori, tako i one mladje koji preko ove knjiige mogu da upoznaju našu skorašnju historiju. I na kraju knjiga je pisana prepoznatljivim stilom prof. Imamovića- jasno i lijepo. Taj stil, koji se može opisati riječima samog autora „da teško piše ali da se lahko čita", danas sve više postaje rijetkost u poplavi jezika ulice u medijima i praksi novokomponovanih intelektualaca koji smatraju da su veći intelektualci ukoliko komplikovanije pišu.
S ovim mislima knjigu toplo preporučujemo čitaocima.

Mustafa Imamović, Knjige i zbivanja (Sarajevo:Magistrat, 2008), 745.
Dr Fikret Karčić