Organizator promocije najnovijeg istraživačko-naučnog rada dr. Ibrahima Pašića bio je Zavičajni muzej Visoko, a na promociju su pored autora knjige govorili akademik Muhamed Filipović, prof. dr. Dževad Jahić i prof. Senad J. Hodović.
Neobična pojava
Akademik Filipović je u svom obraćanju ukazao kako je Pašićevo djelo “najsjajnije oružje protiv težnje da se naša historija prikaže u svjetlu nekih mitoloških konstrukcija.” Upravo ta lingvistička analiza koju je u našu historiografiju, u naše vrijeme, u ovim godinama, na velika vrata, svojim radom uveo Ibrahim Pašić, što je njegova ogromna zasluga za našu nauku, a istovremeno i zasluga za naš narod,” pokazuje “da mi nismo, da tako kažem, derivat nikakvog nanešenoga svijeta od avarskih i turskih, ili nekih drugih, da nismo ničiji konstrukt, već da imamo svoje korijenje u Bosni otprilike 3500 godina od kako se bilježi ljudska historija.”
Prof. dr. Dževad Jahić je govoreći o autoru Pašiću naglasio “da ono što je istražio do sad Ibrahim Pašić, načinom na koji je on to učinio, jeste ustvari jedna neobična pojava u našoj naučnoj stvarnosti.” On je dodao kako je Pašić svojim radom uspio da se “visokim naučnim nivoom i kriterijima naučnog istraživanja, pokaže i dokaže da mi zaista jesmo svoji na svome i da se kod nas polahko, sa teškim mukama, ipak rađa jedna nauka koja je matična nauka, odnosno nauka koja govori o jednom narodu koji je bio toliko prisno i tijesno vezan za Bosnu i čije veze, kako otkrića Pašića pokazuju, sežu daleko dublje u prošlost, nego što smo mi sami to do sad znali i mislili.”
Zablude i falsifikati
“Ova knjiga je kruna te “trilogije” Ibrahima Pašića, koji se prvi kod nas, sasvim sigurno prvi uvodi u koštac sa jednim fenomenom predslavenskoga supstrata i našao se u prostoru, ne u matičnom prostoru svoje nauke, historije, nego se našao u jednome vrlo “gustom minskom polju” lingvističkom. Ibrahim Pašić je kao lingvist, samouki lingvist, ali najveći rezultati njegovog istraživanja se pokazuju upravo u toj “njegovoj samoukosti”, zapravo jedan dar koji je urođen čovjeku, a poznato je i to historičari, ipak jesu donekle filolozi, lingvisti itd., kod Ibrahima Pašića se desio jedan spoj koji je pomogao nama, našoj bosanskohercegovačkoj nauci da u tri knjige se zapravo razračuna, možda je malo žestoko to rečeno, sa tolikim zabludama i tolikim falsifikatima, namjernim nenamjernim, zbog površnosti, zbog neznanja, koji su u našoj nauci donedavno važili i oni još uvijek važe. Znači, radi se o tome da nemogućnost i nesposobnost, neefikasnost historijskog metoda, unutar historije kao nauke, je toliko izrazita bila da smo mi, evo vidimo iz treće knjige o kojoj govorimo danas, vidimo da zapravo naši ljudi, ljudi sa ovoga prostora, jednostavno kao da su bježali od toga vremena i nisu se tim istraživanjem bavili, kao da to nije bilo njihovo vrijeme, kao da oni tu nisu imali ništa naći, to je nešto što je predslavensko, predislamsko itd.» kazao je profesor Jahić ističući napor autora Pašića koji se uhvatio u koštac s tim i takvim problemima, za koje se očekivalo da se o njima bavi neko iz redova filologa i lingvista. «Pojavio se čovjek iz redova historičara koji je to uradio na takav uspješan način, da mi naprosto danas, još uvijek nismo u stanju sagledat domete toga istraživanja. Mi osnovne tačke već vidimo: Shvatamo da se radi o poduhvatu koji će značiti jedan veliki prelom u čitavoj našoj bosansko-hercegovačkoj, a posebno bošnjačkoj nauci,» dodao je Jahić.
Lingvistička analiza
«Ibrahim Pašić razvija jedan metod koji sam ja u recenziji nazvao «pašićevskim metodom», a radi se, pojednostavljeno rečeno o tome da Ibrahim Pašić - kao historičar zaustavio pred ključnim pitanjima naše prošlosti i pred onim našim starim, prastarim pitanjem Crkve bosanske, stećka itd - i da je kao historičar svjestan svega onoga što je urađeno do sada o tome, postao još svjesniji da sa historijskim metodom neće moći ići dalje. Zato što je historija stala! Sa onoga mjesta na kojem je historija stala, može krenuti samo lingvistika i ta građa, jezička, ono što je povezano sa narodnom poslovicom «Ako laže koza, ne laže rog!» - jezik je rog. Historičari decenijama žive u određenim zabludama i kreću se u krugovima nekakvih istina koje su historijskim metodom kao potvrđene, međutim, kad se upusti u lingvističku analizu, analizu materijala koji je vrlo star i taj materijal se spoji sa historijskom građom, sa arheološkom građom, etnološkom građom, pa čak i sa građom iz drugih srodnih disciplina – onda se pokaže da stvari uopće tako ne stoje.» kazao je između ostalog prof. Jahić ukazujući kako je Pašićev rad jedna vrsta razotkrivanja epigonstva među nekim ovdašnjim naučnim krugovima koji su «napravili velike falsifikate u našoj nauci.»
Profesor Senad J. Hodović je govorio o šutnji cjelokupne naučne javnosti Bosne i Hercegovine, pa čak i oni koje ne bi trebalo mimoići, a koja je, po njemu, «ravna, ne samo genocidu, već ravna negiranju jednog naroda!» Hodović je kao primjer ukazao na pojavu knjige Stećci, koja ima 250 stranica, A4 formata, govori o stećcima i čije se idanje pojavilo i na stranim jezicima. «Zamislite, u glosaru, indeksu pojmova na kraju knjige nema termina Bošnjak! Dakle pored tolikih naših univerziteta, niko nije izašao u javnost i rekao: Za ime Boga, da li je moguće da u knjizi koja tretira kulturno-historijsko-prirodno naslijeđe Bosne u indeksu pojmova na kraju knjige nema pojma Bošnjak,» upozorio je Hodović nagasivši kako je dr. Pašić primjer ljudi koji imaju odvažnosti i znanja da kažu da bi trebalo s tim prestati, odnosno, da mi moramo postati svjesni da je ta naša šutnja doprinos jednoj našoj vlastitoj dekadenci.
Govoreći o nekim aspektima svoga istraživanja dr. Pašić je ukazao i na sistematsko osporavanje i zatiranje ovakvih vrsta istraživanja u našoj javnosti. «Ja, ustvari, govorim o pitanjima o kojima se, nažalost, u medijima, skoro uopće nema gdje progovoriti. Zahvalan sam ovdje posebice Azizu Kadribegoviću, glavnom uredniku Preporoda, ja ne znam da li mi imamo još ijedan list gdje možemo kao Bošnjaci reći: Nemojte nam falsifikovati našu historiju! Ne radite to, ne činite to! To su falsifikati! To i djeca vide da su falsifikati! A, to se upravo vidi iz moje knjige,» kazao je na kraju autor promovirane knjige Mile i Moštre: Ilirsko-Gotski korijeni Bosanske vladarske dinastije, stećka i crkve bosanske doc. dr. Ibrahim Pašić.
