Palestina baner mali

Jesu li Romi prešućen narod?

Jesu li Romi prešućen narod?
21 Apr
2017

Povodom 8. aprila Svjetskog dana Roma


Gotovo nezapaženo prošao je još jedan osmi april, Svjetski dan Roma. Bila je to još jedna prilika da se upre pogled na život najbrojnije nacionalne manjine u Bosni i Hercegovini. Prema statistici romskih nevladinih organizacija u BiH živi oko 80.000 Roma. Iako toliko brojni ne postoje u Ustavu BiH. Zajedno sa svim drugim manjinama svrstani su u kategoriju - OSTALI. Oni su najsiromašniji, najmanje ih se školuje, najmanje ih je zaposleno, često su predmet omalovažavanja, šikaniranja, obespravljenosti, diskriminacije i marginalizacije. Njihova potpuna inkluzija u društvo jedna je od ključnih tačaka koju Bosna i Hercegovina mora ispuniti na putu prema Evropskoj uniji. Bosna i Hercegovina se 2008. godine pridružila Dekadi Roma, desetogodišnjem projektu (2005.-2015.) unaprjeđenja  života Roma u Evropi. Time se obavezala na rješavanje pitanja kao što su omogućavanje izbora Roma u državna tijela, rješavanje problema iz oblasti stanovanja, zdravstvene zaštite, zapošljavanja i obrazovanja, te na borbu protiv diskriminacije i predrasuda prema Romima.

Svjetski dan Roma ustanovljen je 1990. godine na četvrtom Svjetskom kongresu Roma koji je održan u Poljskoj. On se danas obilježava u cijelom svijetu gdje žive Romi. Na kongresu je utemeljena nacinalna odrednica - Rom, što znači – čovjek, te je romski jezik proglašen službenim jezikom Roma. Usvojena su i nacionalna obilježja romske populacije. Romska zastava u donjem dijelu ima zelenu boju, koja simbolizira zemlju, a u gornjem dijelu je plave boje koja simbolizira nebo. Crveni točak, koji se nalazi u sredini zastave, simbolizira putovanja i migracije Roma.

Ovaj put osvrnut ću se na naš odnos prema Romima kad je u pitanju njihova duhovna komponenta. Poznato je da se većina njih osjećaju pripadnicima islama, da dobrim dijelom nose muslimanska imena, a kad je u pitanju ispoljavanje vjerskih dužnosti najprilježniji su u obavljanju dženaza svojim umrlima. Istini za volju, ni naši džemati nisu im davali dovoljnu potporu da se više aktiviraju u džematima, da djecu šalju na vjersku pouku. Međutim, ima i sjajnih primjera. Jedan je u svom rukopisu zabilježio Muharem ef. Serbezovski, prvi Rom svršenik Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. Budući da su i Romi muslimani u agresiji na BiH protjerani sa okupiranih teritorija, jedna se mnogočlana familija obrela u jednom manjem njemačkom gradu. Jedan tamošnji gazda obećao im je smještaj na svom imanju ako će prethodno prihvatiti kršćanstvo. Nemajući izbora oni prihvataju ponudu. I dok se „krsti“ ceribaša će naglas da ga svi čuju: „Dragi Bože, ti znaš ko sam ja! Ja sam Abdurahman i nemoj mi primiti ovo što ti se sad molim!“ Ova anegdota zorno govori koliko je iskonske mudrosti prisutno u ovom Romu muslimanu. O indolentnom odnosu mnogih Roma muslimana prema učlanjenju u Islamsku zajednicu govori i anegdota koja se, prije desetak godina, desila u okolini Ključa. Imam Atif ef. Vučkić kaže: „Jednog dana došla mi je delegacija iseljenih Roma i pitala me kako mogu učlaniti u IZ jednog svog rođaka. Ja sam ih uputio na našeg mutevelliju. Kad su došli kod mutevellije i rekli koga žele učlaniti, mutevellija ih je, budući da ga je lično poznavao kao starijeg čovjeka, upitao: 'Zar taj nije umro?' Odgovorili su da nije, uplatili članarinu i otišli. Negdje predveče ponovo su se pojavili kod mutevellije i onako, s vrata, konstatirali: 'Upravu si, mutavellija, umro je. Umroooo!!! Evo da zakažemo dženazu!“ Mutevellija se nasmijao na njihovu snalažljivost da izbjegnu plaćanje članarine unazad više godina kako bi organizirali dženazu.

Naši su džemati uvijek imali razumijevanja prema Romima i kad su bile dženaze, mevludi i tevhidi. Mnogi su imami pokušavali animirati njihovu djecu da pohađaju vjeronauku u mektebu i u školi. Kad mnoga romaska djeca nisu redovna u školi, teško je očekivati da to budu i na islamskoj pouci. U nekim džematima u kojima živi i romska populacija naići ćete na odvojena mezarja, kao da su jedni sa Zemlje, a drugi sa Marsa.

Svjedoci smo događanja u Zavidovićima kad je pripadnik romske nacionalne manjine Redžo Seferović, inače član A-SDA, izabran za predsjedavajućeg Općinskog vijeća u ovom gradu. Svi dobronamjerni ljudi sa oduševljenjem su primili ovu vijest da i Romi ulaze u sve sfere društveno-političkog života naše zemlje. S druge strane, bili su razočarani istupima pojedinaca koji su ismijavali njegovo početno nesnalaženje na ovoj funkciji. Redžo se nije dao zbuniti, nastavio je s radom i za kratko vrijeme izverzirao se u poslu koji obavlja.

Kažimo na kraju da je kroz naše medrese prošlo i nekoliko romske djece, a da ih je puno više završilo medresu u Novom Pazaru, Skoplju, Prištini i Prizrenu. U skopskom naselju Šutka djeluje veoma vrijedan imam Ali, Rom koji je islamski fakultet završio u arapskom svijetu, a supruga mu u Turskoj. U mnogim džematima u Vojvodini, u Beogradu i Srbiji u cjelini na čelu su istaknuti Romi. Takvih primjera ima i u Makedoniji.

Kokuzna su vremena. Bolje reći mi smo kokuzni u teškim vremenima. Nemojmo dozvoliti da podvajamo, omalovažavamo, potcjenjujemo, marginaliziramo romsku populaciju. Islam je prije 14 stoljeća na smeće historije istresao rasizam i šovinizam. Romi su ljudi kao i mi, sa svim iskušenjima, dozvolama i zabranama. I nemojmo dozvoliti da Romi budu - prešućeni. 

Označeno
Bajro Perva

Bajro Perva je završio Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu i Institut za novinarstvo u Beogradu, a fakultetski studij je okončao iz oblasti komunikologije. Objavio je osam knjiga, od kojih su neke i dramatizovane. Njegova poezija je ušla u udžbenički sadržaj za osnovne škole. Također, autor je tekstova ilahija, kasida i sevdalinka snimljenih na nosače zvuka. Objavio je brojne tekstove i novinske članke za bh. magazine i dnevne novine. Bio je urednik emisija za različite rtv-kuće:  Radio Hayat, Radio Naba, MTV Igman. Trenutno uređuje i vodi dijalošku emisiju na Radio BIR-u. Član redakcije je od 1980. godine.

Facebook

 

Mišljenja