Preporod.com

U ovom profilu predstavljamo vrijednog mladog učenjaka koji danas radi kao viši asistent na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu: učenik generacije u Medresi, svršenik dva fakulteta i magisterija u Maleziji, hafiz, prevodilac i aktivista samo su neki uspjesi koji stoje iza ovog intelektualca koji kraju privodi doktorat iz oblasti psihologije

Aid Smajić je rođen 15. februara, 1975. godine u Tuzli. Prvo je od troje djece Hasana i majke Devlete. Smajića ima gotovo u svim krajevima BiH, ali Aidovi rodoslovnici dolaze iz Seljublja kod Tuzle odnosno Kalesije. Potiče iz porodice koja je uvijek vodila računa o tradiciji, a u njenim davnim i skorašnjim pokoljenjima uvijek je bilo hafiza i učenih pojedinaca. Aid je vrlo rano, u dvanaestoj godini, ostao bez oca. Njegov brat Senaid i sestra Amila su oboje završili medrese, a kasnije i studije u Maleziji. Aid je 2005. godine stupio u brak sa Indirom Čušević s kojom ima prelijepu kćerkicu Saru. “Brak je vještina komuniciranja i spremnost na pronalazak načina i vremna za razumijevanje bračnog druga,” kaže nam napominjući svoje uvjerenje (i svojevrsnu poruku mladima) “da uvijek postoji prava osoba s kojom je suđeno da provedemo  ovaj život, a koja je ljepše i bolje od onoga što smo čak i sami mogli poželjeti!”
Hafiz Aid posebna sjećanja nosi na dane provedene u Gazi Husrev-begovoj medresi. “Lično sam ponosan na te moje generacije. Ona predratna generacija, u ratu će se ispostaviti, dala je, između ostalog, hrabre borce, velike mudžahide i šehide, a ona poslijeratna marljive učenike i vrijedne imame na koje IZ u BiH i ummet mogu bit ponosni. Ova poslijeratna je, naprimjer, imala oko 15 učenika koji su školovanje u Medresi završili sa odličnim uspjehom, od kojih su neki danas već doktori nauka.” Aid je Medresu upisao 1989., zbog rata i angažmana u Armiji RBiH završava je tek 1996., i to ako učenik generacije. “Vrijeme rata sam iskoristio da završim hifz koji sam otpočeo polagati i najvećim dijelom do februara 1992. uspio završiti pred rahmetli hfz. Mahmudom Traljićem, velikim čovjekom i još većim učiteljom,” kaže hafiz Aid kome je 1994. godine u Tuzli održana prva hafiska dova nakon 50. godina.
Školovanje je nastavio u Tunisu, gdje je završio pripremne kurseve arapskog jezika da bi se 1997. zaputio u Maleziju. “Prvi susret  sa Malezijom zapamtio sam po tmurnom i maglovitom vremenu, ali i susretljivim prijateljima kao što je to bio Ahmet Alibašić koji me sačekao na aerodromu u meni novoj i neobičnoj zemlji.” Aid je nekoliko puta tokom studija na Fakultetu islamskih nauka (odsjek kur’anske i hadiske nauke) i Fakultetu za društvene nauke (odsjek psihologija) Međunarodnog islamskog univerziteta u Kualalumpuru dobijao priznanje “Dekanova lista.” Magistrirao je 2003. godine temom «Bihevioralna terapija u djelima ranih muslimanskih učenjaka» pod mentorstvom danas poznatog muslimanskog alima i psihologa iz Sudana prof. Malika Bedrija, a trenutno priprema doktorat na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

Aid je jedno vrijeme radio kao imam u kalesijskim džematima Lipovice i Brda, a praktičnu profesionalnu karijera započinje po povratku iz Malezije  predavajući psihologiju i vjeronauku u srednjim školama u Tuzli, da bi u martu 2004. bio primljen za asistenta na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu na Katedri za Hadis.  Već 2007. godine promoviran je u zvanje višeg asistenta na Katedri za pedagogiju i psihologiju ovog fakulteta. Aid trenutno obavlja i poslove sekretara za međunarodnu saradnju na FIN-u, a projektni je menadžer u nevladinoj organizaciji Centar za napredne studije (CNS) u Sarajevu.
Radove i prijevode iz širokog spektra islamistike uz objavljivanje u našem listu Aid  objavljuje i u Muallimu, Novim Horizontima i Zborniku radova FIN-a.
“Kada se nađe slobodnog vremena,” kaže “ono se obično provodi u krugu porodice i prijatelja ili iskoristi za učešće u nekom za opće dobro korisnom projektu. Na kraju, šta je to slobodno vrijeme? Da li takvo nešto uopće postoji?”  O islam i njegovom mjestu u svakodnevnom životu ukratko kaže: “Moj islam je - Ponos i svetionik, ali i odgovornost!” “Čovjek je osuđen da živi u svijetu «pluralnosti» pa i pluralnosti izazova, odgovara ovaj mladi intelektualac na pitanje o izazovima koji stoje pred mladim ljudima-  “Zato pridjev najveći treba razumijevati kao jedan od mnogih. Ali eto, najveći bi možda bio da uspiju «ukrotiti» dinamičnost savremenog života i da ih dunjaluk u toj najezdi brzine i mnoštva ne obrhve.” Na kraju Aid nam kao životni moto ističe misao vodilju: «da se u individualnom i, pogotovo, kolektivnom suočavanju sa izazovima i problemima života vodimo logikom i mišlju kako nešto da uradimo (kako do cilja da dođemo), a ne obrnuto, tj. otkrivanjem razloga zbog kojih cilj ne možemo ostvariti i zbog čega u konačnici moramo odustati.

M. K. 

Komentari (0)

RSS feed Comments