Preporod.com

On je Milost Allahova spuštena u formi čovjeka da hoda i pokaže da čovjek može nadvisiti svoja materijalna ograničenja, upotpuniti svoje moralne vrline i otjelotvoriti Božiji naum, upravo živeći ljudskim životom kao Božijim darom prihvatajući ga onako kako mu Svevišnji Stvoritelj preporučuje i koračajući unutar materijalnih granica doseći najviše duhovne visine.
On je Milost koja je kročila u historiju i ostala pouka svjetovima i generacijama. Svojim poštovateljima je bio i ostao inspiracija kako razumjeti svijet, neprijateljima je ostao izazov zbog svoje ljudske jednostavnosti i misijske veličine koju je podnio.

U njegovoj ličnosti su sukusirane vrline i vrijednosti ranijih Glasnika Allahove, dž.š., Riječi.
Njegova historijska i poslanička pojava nije misterija. O njemu se sve zna od njegovog ljudskog rođenja, ljudskog života do ljudske smrti. Njegov dolazak i donošenje islama je označilo ulazak čovječanstva u svoje punoljetno doba.
U svojoj poslaničkoj misiji, pored toga što je donio Kur'an – Allahovu Riječ, on je njen prvi provoditelj. Svojim životom je pokazao u praksi Uputu Stvoritelja Svijetova.
Kroz svoj život iskusio je sve ono što nam Kur'an govori o iskušenjima ranijih Božijih poslanika, mir Allahov neka je s njima. I po tome je Muhammed, a.s., Pečat. Po tome i jeste Poslanik svim svjetovima, generacijama i ljudima, cijelom čovječanstvu.
Iskusio je Ademovu a.s., zbunjenost svijetom neznanja zatrvenosti u kome se zatekao.
Pozivao je ljude, kao što je to njegov brat Nuh, a.s., činio, da se ukrcaju u Lađu Spasa i budu spašeni od ponora u koji je hrlio njegov narod.
Bio je istinski borac tevhida (vjere u Jednog i Jedinog Boga) poput Ibrahima, a.s., pa ga je njegov narod koji je kipove štovao hotio ubiti.
Iskusio je sudbinu plemenitog potomka plemenitih, Jusufa, a.s., koga su njegovi protjerali i pobjedonosno se njima vratio i velikodušno im oprostio.
Ustao je protiv Faraonã svog vremena, i poput svog brata Musa'a, a.s., donio svijetu Zapovjesti Allahove, čega se trebaju kloniti, a šta im je činiti.
Govorio je isti Govor kojeg je govorio i njegov prethodnik, Isa' sin Merjemin, da se treba kaniti oholosti prema siročadima, grubosti prema siromašnim i ugnjetavanim, nemoćnim i potlačenim. Nije proklinjao niti je mrzio čak ni najljuće neprijatelje, već je Svevišnjeg Stvoritelja molio da ih uputi na put Istine zbog kojeg je bio poslat.
Po svemu ovome Muhammed, a.s., jeste hatemu'n-nebijjin. U svojoj ličnosti i misiji je sukusirao sva iskustva i misije prethodnih Božijih odabranika, Njegova posebnost se, Allahovom Voljom, odrazila kroz, ključne dvije odlike kojima je počašćen:
• Za svog života je u potpunosti prenio Objavu koju mu je Svevišnji poslao da prenese.
• Njegova poruka nije regionalna - vezana za jednu zemlju, jedan narod ili jedan jezik. Ona je univerzalna - za cijeli ljudski rod, za sve narode ma gdje i kada živili i ma kojim jezikom govorili. “Svi ste djeca Ademova, a Adem je od zemlje, Nema prednosti Arap nad nearapom niti nearap nad Arapom, osim po čistoti duše i dobroti djela.”

Muhammed, mir neka je Allahov na njega, nije dozvolio da na bilo koji način bude uzdignut mimo onoga statusa kojeg mu je dao Dragi Bog. Njegove slike nema, ali se danas salavati na njega donose od Istoka do Zapada, od Sjevera do Juga. On je u srcima svih istinskih vjernika, njegova slika jeste njegov sunnet kojeg je ostavio da slijedimo. On je donositelj Poruke. On je bio Kur'an koji je hodao ulicama Mekke. On je poslanik koji je donio vjeru Svetog Mira, a ne Svetog Rata.
On nije samo u svom poslaničkom ogrtaču bio primjer, već i u svom svakodnevnom životu. Naučio nas je kako ispravno vjerovati u Tvorca, Allaha dž.š. Počašćen je puninom riječi (dževami'u-l-kelim) kojom nam je svoje savjete kazao. Bio je siroče, ali je bio poslušan svome amidži koji ga je hranio, nije bio siroče kojeg je trebalo žaliti. Bio je mladić, ali ne mladić kojem se ljudi ustručavaju povjerenje ukazati, već je bio povjerljivi El-Emin. Bio je brižni muž, ali nije bio neodgovorni muškarac poput nekih današnjih promotora machoizma spremnih na sve, pa i na prevaru, laganje i obmanjivanje. Bio je biznismen, ali ne onaj koji vara, već pošteno zarađuje svoju nafaku, koji svojim radnicima ne zakida zaradu već im je isplaćuje dok se znoj njihovog rada ne osuši. Bio je otac, pun ljubavi i saosjećanja spram svojih evlada, odgajao je svoju djecu svojim primjerom, a ne silom, i nasiljem u porodici što je danas opća pojava. Bio je vođa, pravedni i odgovorni vođa, nije tu poziciju koristio radi privilegije ili bogaćenja. Bio je prijatelj, pravi i iskreni, a ne onaj koji prijatelja ostavlja na cjedilu nakon što ga iskoristi ili u prijateljstvu vidi samo materijalnu korist. Cijenio je čovjeka, bez obzira da li to bio slijepac ili bogataš, pastir ili obrazovani pjesnik. Ovakav je živio i prije Poslaničkog džubbeta koje je obukao u četrdesetoj godini života. Zbog toga i jeste mogao u potpunosti prenijeti Objavu i istu pokazati kako se primjenjuje u praksi.
To je bio Ahmed, Perikletos, Muhammed, Mustafa, neka je na njega Allahov blagoslov i spas, čiji su dolazak najavili svi raniji vjesnici Allahove riječi.
Reci: "Ako Allaha volite, mene slijedite i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!" – a Allah prašta i samilostan je.
Reci: "Pokoravajte se Allahu i Poslaniku!" A ako oni glave okrenu – pa, Allah zaista ne voli nevjernike.

Na kraju pogledajmo samo jedan primjer koji nam govori kako su ga njegovi sljedbenici voljeli i poštivali, koji su bili milostivi jedni prema drugima, a žestoki prema nevjernicima. Neka nam ovo bude primjer za razmišljanje. Primjer u kojem ćemo sebe izmjeriti i procijeniti. Gdje smo i na kojem smo stupnju barem kada je u pitanju ljubav prema Allahu, dž.š., koja se kako smo iz navedenog ajeta čuli ostvaruje slijeđenjem Alejhisselamovog primjera.

Buharija i Muslim bilježe događaj vezan za Hubejba ibn Adijja r.a., kojeg je Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao u društvu sa još devetoricom ashaba da pozivaju u Allahovu vjeru, a Asima ibn Sabita je odredio vođom, te skupine. Mušrici im načiniše zasjedu, te neke od njih pobiše, a druge zarobiše. Među zarobljenima je bio i Hubejb ibn Adijj. Mušrici Meke ga otkupiše, želeći da time osvete svoje poginule na Bedru, te ga izvedoše van Harema da bi ga ubili. Pred sami čin ubistva tražio je Hubejb da mu dopuste klanjati dva rekata, te ih klanja ne oduživši ih. Kada je završio sa namazom, reče im: "Tako mi Allaha, da sam znao da nećete reći da klanjam kako bih odložio vrijeme svoga pogubljenja, oduljio bih namaz!" Kada ga podigoše na vješala, upitaše ga: "O Hubejub, da li bi te radovalo da je Muhammed na tvom mjestu, a da si ti miran uz svoju porodicu i imetak?" On im na to reče: "Tako mi Allaha, više volim da budem ubijen, nego da Allahov Poslanik, s.a.v.s., bude uboden trnom u nogu." Tada je podigao svoju glavu prema nebu i rekao: "Allahu, ne znam po kome da poselamim Poslanika s.a.v.s., pa mu Ti prenesi selam od mene!" U to vrijeme Allahov Poslanik, s.a.v.s,. je sjedio sa ashabima u Medini, pa reče: "Ve alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu," i dodade: "Sada je ubijen Hubejb".

Komentari (0)

RSS feed Comments