 kaže muftija Grabus koji ovaj put govori i o skorašnjem postavljanju nišana na mezarima bosanskih šehida iz Drugog svjetskog rata koji su poginuli na Soškom frontu; o događanjima na mevludu i Noći Kur‘ana koje je pratilo gotovo po dvije hiljade ljudi; o mektebskoj nastavi koja se odvija u neuslovnim prostorima...
Upravo se navršila godina dana od Vaše inauguracije za muftiju i predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Sloveniji. Kad biste rezimirali stanje kakvo ste zatekli i ono na čemu ste akcentirali Vaš rad, šta biste, posebno, podvukli?
Muftija mr. Nedžad ef. Grabus: Iako je administrativno samostalna, iako djeluje od 1994. kao samostalan subjekt, Islamska zajednica Slovenije još uvijek nije u potpunosti etablirana u ovom društvu i još uvijek, kao takva, nije dobila svoj puni subjektivitet. Stoga je pred nama, zbilja, puno obaveza. Imamo kadrovske i materijalne probleme, te probleme s prostorima. Moj cilj je da u naredne tri godine pokušamo, ako Bog da, administrativno urediti Islamsku zajednicu. U tom smislu smo usvojili i novi statut. Po tom statutu već su obavljeni izbori u Islamskoj zajednici Slovenije. Dobili smo kvalitetne ljude koji su članovi Sabora, ali i ljude koji su članovi izvršnih odbora medžlisa širom Slovenije. Inače, kako sam došao u Sloveniju registrirali smo dva nova džema‘ata. Riječ je o džema‘atima Sežana i Novo Mesto. Trenutno imamo 15 medžlisa. Uradili smo i jedan projekat koji još uvijek nije u potpunosti okončan, a koji je znatno ojačao Islamsku zajednicu. Naime, kupili smo jednu vakufsku kuću. Bila je to velika investicija za Islamsku zajednicu, jer su nekretnine u Ljubljani i njenoj okolini dosta skupe. Te cijene nekretnina mogu se mjeriti sa onima u Švicarskoj, Austriji, Njemačkoj. U tom smislu će i zemljište za izgradnju džamije u Ljubljani biti izrazito skupo. Mi smo, hvala Bogu, na dobrom putu da okončamo taj projekat oko vakufske kuće gdje IZ u svom vlasništvu ima 2000 m2 zemlje i objekat koji je relativno dobar i koji će se iskoristiti u stambene svrhe. Možda u narednom periodu da na tom području izgradimo i neku kuću koja će biti funkcionalna i pomagat će ljudima koji budu djelovali u IZ Slovenije da tu stanuju. To nije bio lahak zadatak s obzirom na probleme kroz koje je prošla Islamska zajednica Slovenije. Ljudi su se teško odlučivali da nam priđu, ali, s obzirom na moje prijateljstvo sa ljudima u BiH i Hrvatskoj mi smo te resurse pokušali koristiti koliko smo mogli, ali i te bratske i prijateljske veze koje sam imao u BiH i Hrvatskoj. Pokušali smo konsolidirati mektebsku nastavu. Po prvi put smo, ove godine, uveli dnevnike u sve džema‘ate. U tom smislu moramo puno više raditi. Organizirali smo nekoliko javnih manifestacija koje su vrlo važne za funkcionaranje IZ. Prvi put smo organizirali klanjanje teravih namaza za 27. noć ramazana u jednoj iznajmljenoj dvorani, a poslije smo imali mevlud, pa noć Kur‘ana. To su projekti na osnovu kojih pokušavamo animirati muslimane u Sloveniji da se uključe u rad IZ. Dalje, pokrenuli smo određene aktivnosti u radu sa imamima, jer na ovom planu mora biti kontinuirano obrazovanje. Bez praćenja modernih trendova u da‘vetskom smislu i rada sa ljudima ne možemo ići naprijed. Imamo dobre kontakte sa vlastima u Republici Sloveniji. Usaglasili smo se oko osnovnih pitanja o pravnom položaju IZ u Republici Sloveniji. Očekujemo potpisivanje sporazuma između Islamske zajednice i Vlade Slovenije o pravnom statusu IZ u Republici Sloveniji do konca jula. Uspostavili smo dobre kontakte sa različitim ambasadama koje su prisutne u Ljubljani i onima koje su izvan Slovenije, a pokrivaju područje Slovenije. I, konačno, mislim da smo u medijima zaustavili negativni trend stalnog manipuliranja Islamskom zajednicom u Sloveniji. Nema više tog negativnog naboja koji je postojao prije mog dolaska u Sloveniju, a koji je, u svom negativnom smislu, bio usmjeren na IZ Slovenije. Mislim da je u ovom trenutku naš najveći uspjeh postignut sa dozvolom koju smo dobili od Zavoda za zaštitu kulturnih spomenika iz Gorice da promijenimo križeve na mezarlucima muslimanskih bosanskih vojnika koji su izgubili živote ratujući u sastavu jedinica Austro-Ugarske u Prvom svjetskom ratu na Soškom frontu. Dobili smo dozvolu da 104 nadgrobna spomenika koji su sada križevi možemo zamijeniti i umjesto njih postaviti nišane. Istina, u početku su na tim mezarima bili nišani, ali su ih Italijani, početkom tridesetih godina dvadesetog stoljeća, uklonili i na njih postavili križeve. Bit će to skupa investicija, ali mi moramo raditi na tom planu. Do sada nam je Kanton Sarajevo pomogao da dođemo do faze da to možemo raditi. Naravno, to smo realizirali preko Medžlisa IZ Sarajevo. Ovim putem zahvaljujem se svima koji su nam pomogli. Gospodin Nihad Babović uradio je prijedlog izgleda nišana. Nišani moraju biti sukladni ili slični već postojećim obilježjima. Za nas je to veliki uspjeh.
Nišani na mezarima šehida Soškog fronta pitanje su časti, digniteta i našega ponosa
Očekujete li materijalnu potporu za ovaj projekat i od drugih subjekata iz Bosne i Hercegovine?
Muftija mr. Nedžad ef. Grabus: Već smo se obratili određenim instancama vlasti. Očekujemo makar povratnu informaciju. Obratili smo se i nekim firmama. To je pitanje koje će realizirati i implementirati Islamska zajednica u Sloveniji, a to je, inače, općebošnjačko pitanje, pitanje časti, digniteta i našega ponosa. Ukoliko to ne možemo uraditi, onda ne zaslužujemo da govorimo o bilo čemu. Mislim da će u tom smislu biti velik odziv svih odgovornih u vlasti i privrednih subjekata da to pitanje konačno riješimo.
Nedavno je u Sloveniji održana izložba izgleda Ljubljane 2020. godine. U toj futurističkoj Ljubljani predviđena je i džamija. Kako ste vidjeli tu izložbu i je li stavljanje džemije u fokus znak da je pitanje džamije u Ljubljani gotovo riješeno?
Muftija mr. Nedžad ef. Grabus: Ta izložba se desila 13. aprila 2007. Na otvorenju izložbe gradonačelnik Ljubljane gospodin Janković mi je rekao da će pitanje zemljišta za džamiju u Ljubljani biti uskoro riješeno. Zemljište će biti veoma skupo. Međutim, siguran sam da ćemo naći sredstva da to platimo. Kojom će to dinamikom ići, ne znamo. Za nas je velika stvar da je i u sam prospekt te izložbe uključena džamija. Dakle, džamija postaje jedno od pitanja o kojem se u Sloveniji pokušava sada i objektivno, i analitički razgovarati. To ne znači da su sva pitanja oko toga završena. Ne treba imati iluzija da neće biti pojedinaca i skupina koji će biti protiv, ali nas to ne treba opterećivati. Mi još uvijek ne znamo koliko će nam hiljada kvadratnih metara zemljišta biti ponuđeno za otkup, ali je veoma važno da se ono nalazi u centru grada. To je lokacija na kojoj će, kad džamija bude izgrađena, s obzirom da na tom potezu postoje i drugi religijski objekti, Ljubljana postati multireligijslko i multietničko središte. Kad se izgradi džamija tamo će biti nova slika Ljubljane, odnosno naše moderne Evrope. Gospodin Janković i ja smo 30. maja potpisali pismo namjere o prodaji odnosno kupovini zemljišta za džamiju. To je jedan korak ka izgrdadnji džamije u Ljubljani.
Možemo li saznati koliko je Islamskoj zajednici ponuđeno zemljišta?
Muftija mr. Nedžad ef. Grabus: Nama su u početku na toj lokaciji ponudili 6309 m2. To bi relativno moglo zadovoljiti naše potrebe. Zemljište je u vlasništvu grada Ljubljane. Međutim, s obzirom na zahtjeve koje smo uputili Općinskom vijeću grada Ljubljane, oni su razmišljali da nam ponude još jedan, dodatni dio zemlje. Ta dodatna parcela ima 3585 m2. S obzirom da te dvije parcele nisu fizički povezane pregovaramo sa vlasnikom zemlje koja se nalazi između te dvije parcele o načinu na koji ćemo to uskladiti. Uskoro ćemo to precizirati. Uslijedit će i dogovor o konačnoj cijeni zemljišta.
Budući da će cijena zemljišta biti veoma visoka, sasvim je sigurno da će trebati pomoć i od muslimana iz BiH kao i onih koji žive diljem prostora bivše Jugoslavije i šire.
Muftija mr. Nedžad ef. Grabus: Pitanje islamskog kulturnog centra u Ljubljani nije pitanje samo muslimana koji ovdje žive. Mislim da je to jasno svim vodećim ljudima u bošnjačkom narodu. Kad je muslimanski korpus u pitanju, u Ljubljani je najviše Bošnjaka, znatan je broj i Albanaca, te manji broj Roma, Arapa, Turaka, a ima i Slovenaca. Imamo pravo da se nadamo. Napravit ćemo dobar program kako bismo sa pitanjem izgradnje džamije u Ljubljani upoznali i našu braću u BiH i šire. Bez obzira na naše želje, pitanje je koliko su realne šanse da mi to sami uspijemo sagraditi. Tvrdim da su muslimani u Sloveniji, pojedinačno, izrazito dobro situirani, da su u materijalnom smislu ostvarili mnogo toga što to nisu naši ljudi u drugim evropskim zemljama, ali je organiziranost muslimanima u Sloveniji u poređenju sa drugima u evropskim zemljama gdje žive naši ljudi daleko lošija. Treba biti izrazito kritički orjentiran i ne treba nikome povlađivati. Mi smo tek u fazi organiziranja i muslimani će sa džamijom u Sloveniji tek dobiti svoj pravi status. Pitanje izgradnje džamije u Ljubljani nije samo pitanje mjesta gdje ćemo se mi okupljati i obavljati ibadete. To je pitanje s kojim se, na određeni način, legimitira prisustvo muslimana u Sloveniji.
Intencija da se u javnim nastupima koristi slovenački jezik
 Na svojim nastupima često ističete da će poznavanje slovenačkog jezika i izgradnja islamskog centra dati poseban poticaj integrativnim pitanjima muslimanima u Sloveniji.
Muftija mr. Nedžad ef. Grabus: Sve ovo vrijeme koliko sam u Sloveniji tražim neke integrativne faktore koji povezuju muslimane u Sloveniji. Mi imamo znatan broj djece koja su rođena u Sloveniji i koja ne govore dobro jezik svojih roditelja. Imamo dvadesetak hiljada muslimana u Sloveniji kojima je slovenski jezik prvi jezik. Oni govore neki arhaični bosanski jezik koji su njihovi roditelji donijeli iz različitih sredina Bosne i Hercegovine. Kad ih slušate uočite da ne govore književnim bosanskim jezikom. Zbog toga je nama važno da tragamo za tim integrativnim vezivnim tkivom koje će povezivati muslimane u Sloveniji. Islamska zajednica u Sloveniji nije etnička zajednica kao što su to neke zajednice izvan Slovenije. Članovi naše Islamske zajednice dolaze iz različitih sredina i govore različite jezike. Nama je jako važno da gradimo zajednicu na temeljima dini-islama, jer su to zajedničke vrijednosti koje nas povezuju, ali unutar jedne sredine gdje živimo, u Sloveniji, slovenski jezik ili dio te kulture koju mi baštinimo sada u Sloveniji također su integrativni faktor za nas. Kao što ste i primijetili, naša je intencija da se sve više u javnim nastupima koristimo slovenskim jezikom, jer time mi komuniciramo sa sredinom u kojoj živimo. Zbog toga smo, odmah na startu, kad sam došao, donijeli odluku da svi imami koji rade u IZ Slovenije treba da znaju slovenski jezik. Mi smo imali kurs slovenskog jezika za imame kojeg smo organizirali u saradnji sa Univerzitetom u Ljubljani. To je prvi stupanj. Za njeg je IZ osigurala sredstva. Naravno, to nije dovoljno. Mi danas imamo znatan broj studenata na FIN-u koji su iz Slovenije. Od njih očekujemo da će kroz svoje dobro poznavanje islama i slovenskog jezika u javnosti sve više kreirati sliku o muslimanima u Sloveniji kao autohtonoj zajednici, a ne o nekoj imigrantnoj ili privremenoj useljeničkoj skupini koja je tu došla da što prije ode. Sigurno je da će izrazito velik broj ljudi ovdje definitivno ostati i kada dođu u penziju. Pred nama je velika obaveza da radimo na prijevodu Kur‘ana na slovenski jezik i da formiramo makar i minimalnu izdavačku kuću koja će pokriti naše potrebe, a pogotovo potrebe djece koja pohađaju mekteb na slovenskom jeziku.
Dokle se, doista, stiglo sa prijevodom Kur‘ana časnog na slovenački jezik?
Muftija mr. Nedžad ef. Grabus: To je pitanje koje je pokrenuto prije pet – šest godina. Pokušali smo potpisati sporazum sa izdavačkom kućom koja je dobila određena sredstva od vlade Slovenije i nekih drugih. Još uvijek nismo pronašli zajednički dogovor. Žao mi je što moram kazati da niko iz IZ nije ozbiljno učestvovao u tom projektu. Bivši muftija Osman ef. Đogić u tom projektu je učestvovao sa manjim kapacitetima, jer su me ljudi iz studentske založbe uvjeravali da su imali samo dva-tri formalna sastanka sa predstavnicima IZ, konkretnije sa Osmanom ef. Đogićem. Od nas se traži da damo svoje mišljenje, da damo legalitet tom prijevodu Kur‘ana, a mi, uopće, nismo u tome učestvovali. Ljudi koji su učestvovali u pisanju komentara, fusnota za taj tekst vjerovatno su stručni. Međutim, mi polazimo od pozicije da ljudi koji to pišu, koji rade na tome moraju vjerovati u to. Zašto smo mi čitali prijevode Kur‘ana rahmetli Korkuta, Čauševića, doktora Karića? Zato što smo znali da su vjerovali u to što su prevodili. I to postaje dio nas.Već postoji nekoliko fragmentarnih prijevoda. To su pitanja koja kod nas izazivaju dosta dileme. Recimo, morat će biti ispoštovana pravila pravopisa slovenskog jezika pa će imenica Allah biti napisana sa jednim slovom l, Muhammed biti napisan kao Mohamed itd. Sve su to dileme koje mi ne možemo riješiti na takav način. Mi imamo konkretan problem: formalno nismo sudjelovali u tom projektu, trebamo to legalizirati, šta činiti. Islamska zajednica podržava taj projekat, ali formalno-pravno ne može stati iza toga projekta, jer sama nije sudjelovala u tom projektu. Na koji način ćemo pravizići taj problem, još uvijek pregovaramo. Nadam se da ćemo mi, za nekih pet-šest godina, imati dobar prijevod Kur‘ana.
Je li se u postratnom periodu promijenio imidž Bosanaca i Hercegovaca u očima autohtonog Slovenca? Konkretno, da li ih i danas, prije svega, vidi kao radnu, fizikanersku snagu u jednom od velenjskih rudnika, na gradilištima Vegrada, za mašinama jedne od fabrika?
Muftija mr. Nedžad ef. Grabus: To je složeno pitanje. Devetnaestog maja imali smo susrete sa mladima Slovenije. Ovi susreti dobro su došli da vidimo s kakvim potencijalom raspolažemo u Sloveniji. Šesnaestog juna imat ćemo okrugli sto u Jesenicama gdje ćemo govoriti o muslimanima Slovenije danas. Pokušat ćemo razmotriti te probleme. Jer, mi te stvari još uvijek temeljimo na svojim dojmovima. Nedovoljno poznajemo ljude. U Sloveniji ima nekoliko nevladinih organizacija koje okupljaju Bošnjake. One su u jednom određenom vremenu sigurno imale značajnu ulogu u animiranju našega svijeta u afirmiranju bošnjačke kulture općenito. Kako će se dalje organizirati nije naše da o tome prosuđujemo. Mi ćemo dati svoj doprinos i pomoći sve te organizacije koje hoće surađivati sa Islamskom zajednicom. Kod nas je velik problem kako okupiti mladi i obrazovani svijet u jednu strukturu koja će djelovati na afirmiranju Bošnjaka i, naravno, islama. Nisam siguran da će to biti lahak i brz proces. Postoji više razloga za to. Mislim da će biti lakše sagraditi džamiju nego imati dobre projekte unutar tog islamskog centra koji će sutra, ako Bog da, biti u Ljubljani. Kad se dogodi da nam sutra u posjetu dođe, primjera radi, neko sa jednog od ljubljanskih fakulteta, trebat će unutar Centra biti neko ko će objasniti funkciju džamije. Tu moramo imati obrazovane kadrove koji to mogu raditi. Činjenica je da od 1990. pa naovamo postoji porast studentske populacije u Sloveniji. Prekretnica se, po meni, desila s padom totalitarnog sistema u bivšoj Jugoslaviji. Desile su se promjene i unutar muslimanske populacije u Sloveniji. Međutim, ta promjena se najmanje odrazila na muslimane u Sloveniji, jer se Slovenija brzo osamostalila i nije prošla kroz probleme kroz koje je prošla Hrvatska, a pogotovo Bosna i Hercegovina. Ni muslimanska populacija u Sloveniji nije se uspjela dovoljno upoznati sa problemima koje je imala bivša Jugoslavija. Mi pratimo koji su to kadrovi koji nama mogu pomoći. To je proces. Imamo ljude koji imaju 24, 25 godina. Oni imaju obrazovanje, ali treba im i određeno životno iskustvo. Mi se tu, na određeni način, tražimo. Jedan od velikih problema je što mi trenutno nemamo dobro izrasle kadrove koji se mogu nositi sa organizacionim problemima Islamske zajednice u Sloveniji, pa i u drugim nevladinim organizacijama koje bave pitanjem Bošnjaka, njihovom kulturom. Imamo i ozbiljan problem kako uopće upoznati slovensku javnost šta to mi, ustvari, hoćemo. Tu često dolazimo do određenih nesuglasica. Objavljuju se različiti stavovi. Činjenica je da je sve više mladih ljudi koji završavaju fakultete u Sloveniji. To će, ako Bog da, dati znatne rezultate u narednih desetak godina. Naša je obaveza u ovom trenutku da otvaramo procese koji će omogućiti da se ti ljudi sutra afirmiraju između ostalog i kroz Islamsku zajednicu i da ih društvo upozna. Recimo, moja je intencija da otvorim mogućnost da kroz različite kontakte koje ostvarujem i sa vladinim predstavnicima i sa predstavnicima međunarodnog faktora u Sloveniji da se pomalo ti studenti ili ljudi koji imaju kvalifikacije uključuju u te projekte tako da daju određene i korisne programe za Islamsku zajednicu.
Nema vjeronauke u školama
Dolazimo do najmlađe populacije. Ima li vjeronauke u školama?
Muftija mr. Nedžad ef. Grabus: Za razliku od svih zemalja s kojima graniči Slovenija u njoj nema vjeronauke u službenom obrazovanju. Postoji predmet koji se proučava u srednjoj školi, a koji se više tiče određenih etičkih dimenzija koje su zajedničke za različite religije.
Je li to komparacija religija?
Muftija mr. Nedžad ef. Grabus: Tu ima, naravno, i filozofskih, i religijskih tema. Tamo je ono što je univerzalnog karaktera, što je važno za svako biće pojedinačno. Naravno, s obzirom na zemlju u kojoj živimo i njenu kulturu koju ona baštini daleko više će se proučavati evropska, odnosno kršćanska religijska i kulturna dimenzija.Vjeronauke, dakle, nema u školama. Nama preostaje da ozbiljno radimo u mektebima.Teško je očekivati ozbiljan rad u mektebima budući da nemamo niti jedan mekteb u Sloveniji koji bi ispunjavao potrebne uvjete za obavljanje mektebske nastave. U Ljubljani, primjera radi, imamo tek 150 kvadratnih metara korisnoga prostora u kojem se obavlja i namaz, i mektebska nastava i sve ostalo što je vezano za funkcioniranje Islamske zajednice. Kako ćete očekivati uspjeh od djece koja sjede na koljenima, a to su djeca eurokrema i koka kole. Nije to više generacija koja je prije tridesetak, šezdesetak godina mogla dva tri sata sjediti na koljenima oko muallima. Ova generacija nema strpljenja da tako radi. Mi pokušavamo u tom smislu motivirati imame da u svojim džema‘atima pokušaju pronaći neke adekvatnije prostorije unutar škola, određenih organizacija koje nam mogu ponuditi prostorije za islamsku pouku. U Izoli i Portorožu koristimo prostorije za održavanje pouke koje nam je ustupila Katolička crkva, u Slovenj Gradecu smo iznajmili prostorije vatrogasnog doma. Tako moramo raditi i u Ljubljani, jer činjenica da u Ljubljani živi dvadesetak hiljada muslimana ne možemo biti zadovoljni da imamo upisanih 270 djece. Moramo uraditi dodatne napore da se to poboljša. Vjerujem da će odgovrni ljudi u izvršnom odboru MIZ Ljubljana sve učiniti da se to poboljša. U tom pravcu, uz zaposlenog imama angažovali smo i tri honorarna saradnika kako bismo pokušali poboljšati mektebsku nastavu u Ljubljani. Nemamo organizirane mektebske nastave u Ajdovščini, Sežani. Nemamo ozbiljne mektebske nastave u Novom Mestu, a imamo problema i u Tržiču. Nemamo izrazitih problema gdje djeluje imam, ali imamo velike probleme gdje imam nije stalno zaposlen i, tamo, onda nema mektebske nastave.
Kakvi su odnosi sa drugim vjerskim zajednicama?
Muftija mr. Nedžad ef. Grabus: Nekad su se javljale određene nesuglasice, barem su tako izvještavali mediji. To ne znači da su danas stvari potpuno korektne. Mi ovdje trebamo puno raditi na vlastitoj prezentaciji, da nas ljudi upoznaju. Mislim da nas neki, još uvijek, neozbiljno gledaju. Gledaju nas kao nekakav prolazni faktor koji ne razumije moderna pitanja koja se dešavaju u savremenom svijetu. Pokušavam kreirati jednu mladu skupinu ljudi u Sloveniji koja će biti dobar reprezent muslimana u Sloveniji. Već ih pomalo stavljam u vatru, da se afirmiraju. Gostuju i na televiziju i govore o važnim pitanjima za IZ u Sloveniji. Vjerujem da će se u tom smislu stvari potpuno mijenjati, ako Bog da, nabolje.
Razgovarao: Bajro PERVA
 |
RSS feed Comments
RAZUMIJEVANJE ISLAMA -
Frithjof Schuon je na našim prostorima već afirmiran autor, ponajviše
zahvaljujući prijevodu na naš jezik njegove knjige „Dimenzije islama“. Detaljnije >>>
