“Zašto plačeš lijepo cvijeće?... Plačemo zato što će čovjek doći, posjeći nas, u grad odnijeti i kao roblje prodati, iako smo slobodni, a kada uveče svehnemo na otpad će nas baciti. Kako ne bismo plakali kada će nas surova ljudska ruka od polja kao našeg zavičaja odvojiti?” (H. Džubran, Suza i osmijeh)
Slično ovome, ispričao nam je nedavno hafiz Dizdarević na stranicama ovoga lista i jednu kratku priču, zapravo, riječ je o jednoj sufijskoj mudrosti u kojoj se kaže kako je jednom jedan šejh svojim poslušnim učenicima stavio u zadatak da mu u povratku od kuća svojih, prohodeći kroz doline i planine, uberu po jedan cvijetak, tek toliko da vidi koliko im znači njegov učiteljski autoritet. Svi su mnogopoštovanog šejha okitili raznobojnim miomirisnim biljem i cvijećem samo u jednog je u ruci skrušeno “ćutao” jedan sasušeni cvjetić. Objasnio je “situaciju” dotični učenik; vidio je on i ljepšeg cvijeća negoli su to njegovi drugovi ubrali, ali kojeg god bi pošao ubrati čuo je i vidio cvijet u jeku zikra i nije ga mogao prekidati u ibadetu, tek na koncu, vidio je ovaj žuti, sasušeni cvjetić koji je završio sa zikrom i njega je ubrao.
Pitanje glasi: šta bi se desilo da su pojedini Bošnjaci, kao ovaj pronicljivi učenik, na “laž” zvanu 8. mart – Dan žena, svojim ženama donijeli sasušeni cvijetak kojeg su sami svojim rukama ubrali!? U najboljem slučaju – ostali bi bez ručka! Ali zašto uopće išta i poklanjati za 8. mart, baš na taj dan i na tu namještenu prazničnu atmosferu, ako već nisi dobar prema svojoj ženi onako kako to uzvišeni Bog (ne žena, niti bilo ko drugi) traži od tebe ostalih dana u godini; dakako, i to je pitanje?! Osmog marta imao sam priliku uvjeriti se da paganstvo još uijek egzistira u ovdašnjoj svijesti i da su Bošnjaci jako feminiziran narod, više negoli je to i u nekoj najliberalnijoj primisli dopušteno; nije čovjek normalno u četvrtak osmog marta mogao proći Ferhadijom od štandova i polica sa masama i masama upakovanog cvijeća koje je prekinuto u jeku zikra, zatim od pojačane doze ženskog svijeta ozbiljnih godina na ulicama, sa nakindžurenim glavama, navijenim frizurama i isparavajućim vještačkim mirisima, sa špicastim i štiklastim čizmicama i razvučenim osmjesima iza kojih blješte porculanski “mostovi”; nije čovjek mogao upaliti tv a da ne vidi i ne sluša one navijene “ćurke” kako blebeću o njihovim fantazmama – željama, o “zdravim” mješovitim brakovima(!), sve u svemu o – glupostima.
“Šta se događa sa našim muškarcem? Nekadašnji neustrašivi lovac na mamute se feminizirao, prepustio vlast ženi i prestao da bude prestavnik jačeg pola ...U slučaju razvoda braka – čak bez obzira i na krivicu, strada muškarac: njega po pravilu izbacuju iz stana, a ženi dodjeljuju djecu i podebelu alimentaciju. U takvim porodicama djeca su nesretna, što se manifestuje slabijim rezultatima u školi...” (Politika, Beograd) Ovako se zabrinuto pita jedan ruski intelektualac.
No, ovako se pitamo i mi: šta je se desilo sa bošnjačkim muškarcima koji su se u miru feminizirali; gubimo bitku za bitkom, ali je bitno da su nam žene naglancane, dotjerane i nakindžurene – i mi smo onda sretni i zadovoljni samo zbog njih – takvih! Je li to sreća muškarca? Niče veli odveć suprotno: “Sreća muškarca: ja hoću. Sreća žene: on hoće... Sve ostalo je bezumlje.” I bojim se, gledano iz ovosadašnjih konstelacija snaga i odnosa, da ne ostaje drugo nego da sada i zadugo u budućnosti ne čestitamo 8. mart ovim riječima: sretan vam 8. mart – Međunarodni dan Bošnjaka!
Ali kada već govorimo o toj feminističkoj politici koja ima tendenciju da bude totalitarna, prisjetimo se i jednog ovdašnjeg vrlo specifičnog “cvjetića” poznat kao – Mihrija Pelak! Naime, glasovita Mihrija Pelak je žena koja je opelješila ovdašnji srednji stalež, koji je imao mogućnosti da digne kredit ili da skupi nešto para, pozajmi i na koncu kupi stan, ali na pola puta od stećenog novca pa do stana, tom normalnom svijetu, stajala je stanovita Mihrija Pelak sa svojom čuvenom “agencijom za prevare”, naravno kod njih je (bio) slogan “agencija za nekretnine”! Blizu deset miliona uzela je, što ono kažu, k‘o lopatom! Pa ni četnici joj nisu ravni! Helem, imao sam sreću, moj brat i ja, da na jedvite jade iščupamo bratov stan koji smo u neznanju kupili preko njene “agencije za prevare”, vjerovatno je strah od medija koji su joj kucali na vrata, u našoj režiji, doveo u ovom našem slučaju stvar (stan) na čistac; ali šta je sa drugima: baš‘n salgosun (nek vam je glava zdravo!). Ona je pare uzela, bit će vjerovatno osuđena i zatvorena, ali ko će ljudima novce vratiti, ko će im vratiti stanove, jer jedan stan je ta stara maherka, sa svojim asistentima – sve sami vrag do vraga, onako u stilu Spilbergovih filmova o prevarama trojici prodavala. Nema šta, čestitamo još jednom na briljantoj prevari ovog naivnog naroda! Pa zašto ne sijati ako je zemlja već plodna, dajte molim vas, ne treba se ni pitati!?
Ali, isto tako, meni još jedna stvar baš tako glatko ne ulazi u glavu; također, pitam se šta u toj “agenciji za prevare” radi i izvjesni advokat, čovjek koji na ovdašnjim sudskim meridijanima i paralelama zastupa i brani interese Vakufske direkcije, zapravo samih vakufa! Znate i sami šta su vakufi, ne treba pojašnjavati!? Spomenuti advokat je svojim poslovanjem naprosto razvučen između dvije suprotne krajnosti: đavolji advokat na jednoj strani (kod Mihrije) i anđeoski – melaiće na drugoj strani (kod Vakufske direkcije)! Na toj “ulozi” đavoljeg advokata pozavidio bi mu i sam Al Paćino! Nema šta! Pa to je moguće samo u “wonderlendu” zvanom Bosna i Hercegovina, ili još uže – Islamska zajednica!
“Bolesno društvo ne može se izliječiti šutnjom. Treba vikati da bolest postoji” – kaže reditelj Abuladze; i ako je neko varalica, na sav glas treba reći da je on varalica, da ga se džemat čuva, da ga se ljudi pričuvaju, jer kako kaže Muhammed a.s., “Ko nas vara ne pripada nama!”
No, ima i onih koji bi htjeli ili pak mogli kazati: „Neka šuti, sakrij sramotu”, pa će takvi citirati i hadis o sakrivanju sramote. Da, hadis je u redu i on je više nego dobar, ali je problem u tome što prevara – varanje nije sramota, to je grijeh prema sebi i prema drugome u progresu, to je šteta prema drugome u progresu koja se mora što prije zaustaviti i sankcionisati!
I Allah dž.š. savjetuje, kada loš i griješan čovjek donese kakvu vijest, da se to dobro provjeri da se ne bi nekome šteta nanijela, ili pak tu vijest treba razglasiti svijetu kao takvu, i da je tu vijest baš takav – loš čovjek donio pa da se vrlo dobro zna da se ne bi upalo u zamku, kao što je to bio slučaj sa Mihrijom Pelak. A naš „uvaženi“ advokat, koji ima tijesnu suradnju sa Islamskom zajednicom, zapravo Vakufskom direkcijom, je upravo šutio o tome!
O varalicama se Allah dž.š. sasvim rezolutno izjasnio u svojoj mudroj Knjizi; tako ćemo ih naravno i mi tretirati. I sve dok pravda ne povrati moć koja joj realno i pripada, a koju je evidentno, danas i jučer, ovdje i tamo u svijetu, u protoku života, vremena i prilika poprilično izgubila, jer državni (“hladnonemanski”) aparati i ministarstva koja tretiraju i predstavljaju pravdu, vrlo često nisu sinonimi sa tom ovozemaljskom siroticom i onosvjetskom kraljicom – pravdom, do tada će obični i prevareni puk gledati u nebo i proklinjati glavnog krivca, u ovom slučaju – Mihriju Pelak i sve njene asistente. Neki bi se možda upustili u još očajnije rabote, ali ih je policija preduhitrila njenim hapšenjem. Ali kada smo već kod kletvi, cinici su ovdašnjem bogatom arsenalu kletvi dodali, smišljenu u svojoj vječitoj dokolici, i jednu sasvim za ovdašnje prilike uobičajenu kletvu, koja će služitu kao i sve druge u međusobnom “legitimnom” razračunavanju “legalnim” oružjem – kletvama, a riječi kletve posljednjom stvarnošću odslikane glase: Dabogda ti Agencija Pelak stan kupovala! Cinično, nema šta! I prokleto, dakako!
Muhamed Velić
 |
Kolumne 
RSS feed Comments
RAZUMIJEVANJE ISLAMA -
Frithjof Schuon je na našim prostorima već afirmiran autor, ponajviše
zahvaljujući prijevodu na naš jezik njegove knjige „Dimenzije islama“. Detaljnije >>>
