Sud je utvrdio da je Srbija odgovorna po Konvenciji o kažnjavanju i sprečavanju genocida zato što nije ništa učinila da genocid spriječi, niti je ispunila svoje obaveze i izručila osumnjićene Haškom tribunalu. Sud je utvrdio da je u BiH počinjen genocid u slučaju Srebrenice i da ga je počinila RS, kao i da je RS u drugim krajevima BiH počinila zločine, ali ne i genocid nad Bošnjacima. Sud je utvrdio da Srbija treba da pruži simboličnu nadoknadu BiH u mjeri koju će sud naknadno utvrditi.
| Iz Haga naš novinar Ajša Hafizović-Hadžimešić prenosi prve reakcije žrtava genocida, bh. zvaničnika i prijatelja Bosne. |
“Svijet i Evropa vode prljavu politiku od 1992. Ovo je kršćanski rat protiv muslimana. To otvoreno govorim i nije me iznenadila ova presuda. Pogotovo me nije iznenadilo što su tamo Englezi, Francuzi, Nijemci i Holanđani - svi oni koji su organizirali da se desi genocid u cijeloj BiH. Znači ono što se desilo još jednom su potvrdili, što smo mi majke znale i što smo doživjele. Mi smo živi svjedoci, mi znamo sve. Mi ćemo tražiti istinu i pravdu. Na kraju krajeva kad nema istine i pravde založiću moj život pa neka bude završen za traženje istine i pravde”, povikala je Munira Subašić, predsjednica Udruženja Majke Srebrenice kada je predsjednica DUN-a Fadila Memišević kazala da Srbija nije proglašena krivom za izvršenje niti saučesništvo u genocidu. Ne želeći da sluša dalje Munira je vikala: “Moraćete napisati da je ovo još jednom potvrdilo da u Holandiji gdje je protjerano 110,000 Jevreja, poslano u smrt, gdje su Holanđani imali svoj mandat da štite Srebrenicu, gdje su u Srebrenici bili saučesnici zločina i pobili zajedno sa četnicima našu djecu i ovaj sud nije džaba u Holandiji - sud nepravde u Holandiji. Ne smije se zvati Sud pravde nego sud nepravde, sud kriminala, fašizma i Holandija kao zemlja ne može se zvati demokratskom evropskom zemljom, nego se mora zvati da je šovinistička zemlja koja mrzi muslimane. I, ovo je poziv na rat protiv muslimana”, gotovo krikom je govorila Munira među više od stotinu okupljenih majki Srebrenice i bh. dijaspore koji su rezultate presude čekali pred sudom sa panoom na kome je bilo ispisano preko 8100 imena žrtava genocida u Srebrenici. Pored majki tu su bile i članice Udruženja “Žena-žrtva rata”, Društva za ugrožene narode iz BiH (DUN) i Njemačke.
“Čiji su korpusi bili užički, valjevski….Čiji su tenkovi i transporteri prelazili Drinu i išli na nas?” “Žrtve su trebale biti na suđenju da nas gledaju pa da donesu presude,” kazala je jedna od majki.
“Prema toj presudi, u BiH se dogodio građanski rat, a ne agresija. Očigledna je činjenica da je sud u ovom sporu bio limitiran politikom, a ne dokazima. Ovo je i svojevrstan dokaz kojim je potvrđeno kontinuirano saučesništvo Evrope i svijeta u zločinima u BiH,” kazala je Fadila Memišević.
Amir Ahmić je izašao prije drugih. Za Preporod je kratko kazao: “ICJ je ovum presudom uspostavio nedokučive i nezamislive standarde u dokazivanju odgovornosti za genocid što će se u budućnosti pokazati kao svojevrsni bumerang, upravo ovim koji su donijeli ovakvu presudu. Presuda je samo preslik onoga što je vodila i vodi međunarodna zajednica prema BiH. BiH je doživjela djelimičnu satisfakciju, a žrtve nikakvu. Pitam se šta bi se desilo da Tribunal nije prethodno donio dvije pravosnažne presude o genocidu u Srebrenici.”
Moramo biti zadovoljni
“Ja mislim da trebamo biti zadovoljni sa presudom suda, ako se sjetimo da prije godinu dana niko nije htio govoriti o kriminalnim aktima u BiH. Ovo je prvi put da je neko presuđen za genocid, makar i za nesprječavanje genocida. Nigdje nije rečeno da nije počinjen genocid u drugim dijelovima ali nisu podastrti dokazi. Znam da će reakcije biti drugačije. Mislim da moramo biti zadovoljni,” kazao je ambasador BiH u Holandiji Fuad Šabeta po izlasku iz sudnice.
Predsjednik SDA SulejmanTihić za Preporod je naglašavao da je prvi put jedna država osuđena za kršenje Konvencije o genocidu i da to prvo treba imati na umu. “Ova presuda također predstavlja jedan doprinos istini i pravdi. Prvi put je jedna država osuđena zbog kršenja Konvencije o sprečavanju genocida. Nismo dobili sve ali smo dobili u jednom dijelu. Po prvi put jedna zemlja je osuđena po sprečavanju genocida“, rekao je Tihić.
Smail Čekić, direkror Instituta za za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, gotovo odsutno je stajao u holu Suda po izricanju presude. Na naše pitanje kako je doživio presudu kao da se vratio u stvarnost. Povikao je: “Ovo je skandalozo. Ovo je žalosno. Ovo je tužno. Ovo je politička odluka. Ovo nema nikakve veze sa činjenicama, sa istinom i pravdom, sa bilo čime!”
Na nama je da imamo državu u kojoj nad nama neće činiti genocid
“Reisu-l-ulema Mustafa Cerić je odmah po slijetanju u Amsterdam, gdje ga je dočekao ambasador BiH u Holandiji Fuad Šabeta, glavni imam za Holandiju Nermin-ef. Čanić i bošnjački oficir za vezu sa Haškim tribunalom Amir Ahmić, otišao na jaciju u džamiju u Rotterdamu. Prostor za klanjanje je bio premalen da primi sve koji su došli. U vazduhu se osjećalo neizrečeno pitanje: “Šta ce biti sutra?”
U obraćanju nakon namaza reisu-l-ulema je napomenuo da u Holandiju nije izravno došao zbog iščitavanja presude nego zbog poziva da održi predavanje u Leidenu. “Imaju dvije teme koje su za nas trajne. Od danas, od sada, to su islam i Bosna kao domovina. Mi znamo šta je istina - od sada pa do Sudnjeg dana. Mi znamo ko je ubijao naš narod, ko je porušio Aladžu, Ferhadiju… Naše pravo i naša obaveza je da imamo državu u kojoj nad nama neće činiti genocid. Ako to ne uradimo mi uradiće oni koji dođu poslije nas. Na nama je da odgajamo mladu generaciju koja neće imati kompleksa od islama i koja zna da ima svoju zemlju.”
Presuda pokazuje duh svijeta u kome živima
Reisu-l-ulema je nakon iščitavanja presude bio jedna od najtraženijih ličnosti za komentar. Associated Pres, Glas Amerike, Al-Džazira i druge svjetske i domaće agencije su se gurali da prvi dobiju njegov komentar. Za Preporod je poslao poruku kako Bošnjaci trebaju gledati na presudu Međunarodnog suda pravde i kako je trebaju koristiti. “Mislim da naši djedovi kao i svi oni koji nisu imali priliku da se na bilo koji način govori o njihovoj muci, koji su bezimeni u Bosanskoj zemlji, u raznim jamama, i oni koji su u Drinu bacani svih ovih 120 godina trebaju biti zadovoljni sa presudom da je Srbija morala doći pred Međunarodni sud da se pravda i da opovrgava ono što se ne može opovrgnuti. To jeste za nas velika stvar i jeste velika pobjeda, u nadi da Srbija mora dati garancije da više neće činiti genocid na Balkanu i da će to primjeniti do kraja.
S jedne strane, mislim da možemo biti zadovoljni i čestitati našem timu šta je uradio, a , s druge strane ipak je razočarenje prisutno, jer ova presuda više govori o ovom sudu, o stanju duha u svijetu, nego o tome šta se dogodilo u Bosni. Prema tome, ova presuda je više o njima, kakav je sud. Mislim da nije dorastao izazovima koje svijet ima u odnosu da se kaže istina i pravda.
Naše je da budemo optimisti, da radimo dalje i da budemo snažni i jaki da nam se više ne događa genocid. Da više ne bude potrebe da dolazimo ovdje u Hag.
To jeste bio genocid, agresija i masovni zločin
 Na pitanje šta presuda ICJ znači za Bošnjake Fadila Memišević je rekla: “Šta znači za Bošnjake? Šta znači za cijeli svijet? Ovo je sramno. Ne treba to samo gledati u kontekstu Bošnjaka. Bošnjaci su žrtve genocida, a svijet je na te žrtve gledao kao što i danas gleda. Dobili smo mjesto u stražnjem dvorištu. To je jedan odnos svijeta koji ima dupli moral kada su žrtve u pitanju. Da su ovdje, zbilja, bilo koje druge žrtve, druge religije i druge nacionalnosti, ja mislim da ne bi bio takav omjer sudija. Moram to da kažem. Ali i ne bi bila tako stroga prema sudijama. Oni su samo glasnogovornici i marionete svojih vlastitih vlada. A ja sam, prije izvjesnog vremena, zbilja, upozorila i naše vlade u BiH da spavaju. Nije dovoljno što smo žrtve, “samo”, znati. Mi smo isto morali da radimo kao beogradski režim koji je lobirao po cijelom svijetu, širio priče o građanskom ratu, i sada je taj sud potvrdio da je to građanski rat kazavši da je genocid u Srebrenici počinila Republika Srpska. Jako sam nezadovoljna ovom presudom, kao što su i oni koji su ostali da pamte svoje najmilije najveći svjedoci koji nalaze satisfakciju i smisao života u tome da nađu svoje najbliže, sanjaju dženazu svojih najmilijih. A oni koji išta znaju o etici kada im to kažem zamisle se.
Tilman Zülh, predsjednik Društva za ugrožene narode iz Göttingena je i gotovo, sat vremena poslije izricanja presude bio zatečen odlukom Međunarodnog suda pravde. “Ja sam izuzetno deprimiran. Mislim da je to grozno. A i očekivao sam ovo, jer je ovaj sud, kao i tribunal, pod utjecajima engleske, francuske, ruske vlade, i kojem još sve ne … Mi itekako znamo, vrlo dobra znamo, da je sve počelo u Srbiji. Nema nikakve sumnje u to šta se desilo, i ne samo u Srebrenici.”
“To je bio genocid, to je bila agresija i masovan zločin, masovno protjerivanje, masovno silovanje, smišljeno bombardiranje gradova. To je bilo silovanje žena i deportacija mnogobrojnih ljudi u koncentracione logore. To je bilo izgladnjivanje dijela populacije i onemogućavanje dotura neophdne humanitarne pomoći. Naša poruka u Haagu je da je nabrojano moralo biti dosta za Evropu i svijet koji od svega toga nisu spasili Bošnjake, pravi evropski narod muslimanske vjere i sve one Srbe, Hrvate, Jevreje, Rome i Bosance, koji su patili s njima u srcu Evrope”, kazao je predsjednik Društva za ugrožene narode koji je zajedno sa Udruženjem bh. Platforma bio organizatior protesta.
Majke žive žrtve genocida
Behija Osmanović je vikala: “Ovo nije sud pravde ovo je sud nepravde. Bog je Jedini Pravednik. Njegovom sudu neće izbjeći!”
Malić Šuhra iz Donjih Potočara još po masovnim grobnicama traži dva sina, Suada (1959.) i Fuada (1961.): “Trinaest Malića je ubijeno tokom ovog genocidnog rata. Tražimo još 6 njih. Trebaju li oni ustati da svjedoče pa da donesu pravu presudu?!”
Ajši Begtić srpske snage su mučki ubile sina Nazifa, muža Hasana i oca Rušida. “Danas mi je ko ‘95. Iako je prošlo toliko mi još svoju djecu nismo našli. 12 godina ne znate za grob svojih najmilijih. Svaki put kad odem na novu grobnicu da ih tražim zamišljam kakva je bila njihova smrt. Samo sam muža našla. Da je bila presuda puno bi mi značila. Nema lijeka našoj rani, ali bi mi značilo jer bi njome bilo dokazano i drugima ko su bile ubice naše djece, muževa i očeva.”
Suad Čehić, predsjednik Udruženja logoraša BiH u Berlinu, je kratko rekao da se nada da će ovo biti jedna stepenica ka ukidanju Republike Srpske.
Hasanović Kada je lomila ruke i pitala: “Zar može ovako da bude, da osude opet nas, žrtve. Oni što su klali, silovali, ubijali - su u pravu, a mi žrtve smo niko i nista!”
Hasanović Zaha i Keskić Šemsa su konstatovale: “Srbija može lobirati cijelu Evropu. Rade šta hoće.”
Jedna žena iz Srebrenice je zamolila da joj ne pišemo ime. Na pitanje odakle je gotovo ljutito je povikala: “Odakle!? Iz ovog genocida! Iz Bosne. Došla sam da vidim hoće li šta donijeti za pravdu… ali su valjda svi učestvovali. Samo im želim da dočekaju šta smo mi dočekali.”
Imam Islamskog kulturnog centra u Dusseldorfu Kemal-ef. Crnac je bio sa majkama Srebrenice. “Ono što je bilo 1992. godine ponovilo se! Međunarodna zajednica je šutila, odobravala je genocid. Nije ga sada priznala, jer zapravo priznala bi i svoju odgovornost. Da je drugačije genocid bi se već odavno mogao dokazati,” rekao je ef. Crnac.
I predsjednik Islamske federacije Holandije Mehmet Jaramis sa članovima Milli Görüş je bio uz majke, da im daju podršku: “Došli smo ovdje da damo podršku bošnjačkom narodu i Majkama Srebrenice zbog genocida i zbog zločina koji su počinjeni od 92 - 96. Naravno da smo tužni zbog presude koja je nepravedna i zato smo ovdje da damo podršku svima onima kojima je načinjena nepravda.”
Tifa iz Zvornika je pozvala majke da idu u autobus kako bi krenuli na ručak kojim ih je častio Milli Görüş: “Ni ja se ne slažem s presudom. Ali idemo dalje. Mi na ovome nećemo stati!”
Sudije koje su odlučivale o tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore:
Rosalyn Higgins, predsjednica (Velika Britanija), Awn Shawkat Al-Khasawneh, podpredsjednik (Jordan), Leonid Skotnikov (Rusija),
Peter Tomka (Slovačka), Yiujong Zheiyang Shi (Kina), Hisashi Owada (Japan), Abdul G. Koroma (Sierra Leone), Raymond Ranjeva (Madagaskar), Gonzao-Parra Aranguren (Venecuela), Thomas Buergenthal (Sjedinjene Države), Bruno Simma (Njemačka), Ronny Abraham (Egipat), Kenneth Keith (Novi Zeland), Bernarrdo Sepulveda Amor (Meksiko), Mohammed Bennouna (Maroko) .
Momak sa zastavom sinova Bosne
 Sjele su u autobus suznih očiju, duboko potresene presudom Međunarodnog suda pravde u Hagu. “Vidi ga, trči za nama!”, povikala je Hatidža, kojoj su ubili dva sina, Azmira Almira.
Sve su se okrenule u pravcu koji je pokazivala. Momak iz Goražda, kršni bosanski delija, trčao je trotoarom uz ulicu kojom je išao autobus i nosio zastavu s ljiljanima. Visoko ju je digao i mahao im. “Ljubi te majka takvog,” plakale su majke i mahale mu. Sve su u njemu vidjele svoje izgubljene sinove.
“Ovakav bi bio i moj da je osto živ.” “I moj Azem je bio ovakav!” “Zovi ga zovi da ide s nama!” Šuhra im objasni da ne može s njima jer mora nazad u Njemačku odakle je došao da bude sa njima na protestu pred sudom.
Hoće da me udavi evo ovdje nešto u prsima nesto mi stalo!” gotovo kriknu Hatdža i one se sve vratiše na svoja mjesta svaka sa svojim mislima, kao da su ponovo izgubile svoje davno ubijene sinove.
Sa majkama su bili i Marija i Tobias Wernle, Švicarci, veliki prijatelji Bosne. Od početka agresije na BiH rade neumorno bez stanka da pomognu ovoj zemlji. Najviše su sa majkama Srebrenice.
“To je presuda mržnje. Presuda za mržnju!” kratko je rekao Tobias. Njegova supruga Marija, koja je dobila zlatnog ljiljana od grada Sarajeva za napore koje čini u podršci Bosni i Hercegovini, presudu ICJ je nazvala velikim svjetskim skandalom.
U prostorijama Milli Görüşa majke su se osvježile. Bošnjački oficir za vezu sa Haškim tribunalom ih je nazvao pobjednicama. Munira Subašić mu se osmjehnula i dodala: “Mi ćemo biti pobjednice ako Bog da.”
Reisu-l-ulema se kratko obratio: “Volio bih da nešto možemo i pameću postići, a ne samo krvlju. Zato se moramo uozbiljiti i pameću postizati, a ne samo krvlju. Beograd je počinio genocid. Niko ih ne može oprati, pa ni sud. Mi znamo šta se desilo, koliko je ostalo siročadi, udovica, koliko ima mezara. Samo da su pobrojali mezarja znali bi šta se dogodilo. I zato glavu gore i mi imamo prijatelje u svijetu koji će nam pomoći. I vidimo se u novim zadacima i novim pobjedama.
Ono što iz presude slijedi je obaveza da se uklone rezultati stvoreni genocidom
Na konferenciji za novinare, održanoj u Ambasadi BiH u Hagu, bh. Advokatski tim je rekao da je djelimično zadovoljan odlukom MSP-a. “Zadovoljni smo činjenicom da je Sud konačno utvrdio ko je počinio genocid nad Bošnjacima. Do sada smo imali jednu pravosnažnu presudu u tom pravcu i to u predmetu Krstić, koji je osuđen za pomaganje genocida u BiH, ali nismo imali i odgovor kome je on to pomogao,” rekao je bh. agent Sakib Softić, koji je istakao da je presudom Suda jasno istaknuto da je RS izvršila genocid preko svojih organa vojske i policije. Tim je istakao da treba imati na umu da je Srbija proglašena prvom državom u historiji koja je optužena za kršenje Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. "Ne znam kako će se ova presuda odraziti na političku situaciju u BiH. Ali, ono što iz presude slijedi je obaveza da se uklone rezultati stvoreni genocidom,” istakao je Softić.
Zamjenik bh. agenta Fon van den Bizen presudu je nazvao historijskom, ali i veoma značajnom, naročito u dijelu u kojem dokazuje da su vlasti RS počinile genocid nad Bošnjacima. "Odluka Suda je vrlo važan korak u pravom pravcu jer je potvrdila masovnu uključenost Srbije u najtežim zločinima koji su počinjeni u BiH,“ rekao je Van den Bizen.
 |
Rubrike 
RSS feed Comments
RAZUMIJEVANJE ISLAMA -
Frithjof Schuon je na našim prostorima već afirmiran autor, ponajviše
zahvaljujući prijevodu na naš jezik njegove knjige „Dimenzije islama“. Detaljnije >>>
