 U prvim smo danima muharrema 1429. hidžretske godine, blagoslovljenim
danima u kojima bismo se trebali sjećati Hidžre, sjećati Nuha, a.s., i
Potopa, sjećati se unuka Poslanikovih, Hasana i Husejna. Sjećamo li se?
Šta je nama Bošnjacima Hidžra?
Koliko je doživljavamo važnom i svojom? Koliko znamo o važnosti i vrijednosti pojedinih historijskih događaja i ličnosti? Jesmo li spremni na druženje, čašćenje i darivanje rodbine i prijatelja uz ove mubarek-dane?
Prvi dani muharrema u znaku su i pripremanja ašure, hošafa, slatkog, ukusnog kompotli jemeka koji se gotovi za Jeumi-ašuru, deseti dan muharrema. Priprema se od voćki i zrnevlja svakovrsnog, od rijezgi oraha, badema, lješnika. Od 7 do 77 sastojaka sadrži ašura. Po nekoliko dana se iskuhavaju voćke, zrnevlje i sjemenke, biraju orasi, bademi, lješnici, leblebije, brižljivo dodaju orijentalne arome. Prepoznatljiva bude ašura pripremljena umijećem i srcem rijetkih aščikaduna sarajevskih. Prepoznatljiva je po mirisu, po bistrini, po količini pojedinih sastojaka. Ašura se dijeli prijateljima i rodbini u staklenkama u kojima se raspoznaju komadići voćki, cijele smokve, suhe šljive, hurme, rijezge oraha i badema, zrna raskuhanog zrnevlja - da se prvo oko, pa onda i grlo zasladi.
Mubarek-dana i noći ima tokom cijele hidžretske, lunarne, godine. U svakoj hefti su noći uoči ponedjeljka i petka blagodarne. Ponedjeljkom i četvrtkom Alejhisselam je običavao postiti i svome Ummetu je preporučio da posti te dane. I prvih deset dana muharrema, i Dan Arefata, 9. zu-l-hidžeta, Poslanik je preporučio kao dane posta.
Svi nabrojani mubarek-dani i noći prigoda bi trebali biti muslimanima za pobožnost, za zijarete i druženja, za darivanja - u ime Allaha, dž.š.
Prigodno darivanje trebalo bi pratiti blagdane. Daru se obraduje i bogati i siromah. I u cara ima dolaf za peškeš, odnosno mjesto za dar. Darivanje bi trebalo biti radost - i onome ko dar daje, i onome ko dar prima. Darežljivi, džomet insani, daruju s neskrivenim zadovoljstvom uz blagdane, ali i bez posebnoga povoda. Škrti insani, titizi, nerado daruju i uz Bajrame, kada je adet, a kamoli bez povoda. Djeca takve lahko prepoznaju i izbjegavaju ih, pa titizi budu usamljenici i samoživci, vazda stisnuti, vazda u brizi za svoj imetak, a on im najčešće pust ostane ili ga naslijede oni nedragi, oni koje su za života izbjegavali ili od sebe sikterisali.
Bajrami su posebni, najsvečaniji mubarek-dani, zapravo jedini zvanični blagdani muslimanima. Uz Bajrame se otvaraju srca i spušta rahmet Božiji na bogobojazne i darežljive. Bajrami imaju svoje čari, svoj nur, svoju posebnost. Drukčiji su od blagdana pripadnika drugih vjera, jer su ispunjeni bogobojaznošću, odvažnošću i umjerenošću. Djecu stariji daruju bajramlucima, najčešće u novcu. Djeci je takav bajramluk najdraži, čak i onoj koja tek progovaraju. Bajrambanka živi u sjećanju kao prešutna čestitka uz bajrambarećola. I mlađi daruju starije i posjećuju ih. Zijaret i lijepa riječ najljepši budu dar ostarjelim roditeljima, rođacima i komšijama u današnjem vaktu srkleta, samoživosti, licemjerja. Ni najskuplji dar ne može zamijeniti zijaret i lijepu riječ, posebice starim, iznemoglim i bolesnim. Roditelji bi to morali znati i adet zijareta i lijepe riječi ostaviti svojim evladima kao vasijet, barem uz Bajrame.
U tradiciji Bošnjaka muslimana nije uobičajeno nikakvo posebno slavlje za Novu hidžretsku godinu. Običaj je, ne baš osobito raširen, da se u kućama priprema halva, ukusna poslastica za koju treba umješnosti i truda. Uče se i mevludi po džamijama. U pojedinim školama i vrtićima, odskora, priređuju se priredbe, bez osobite originalnosti - po uhodanom urneku na novogodišnje prvojanuarske, ili one nekadašnje pionirske - žive u sjećanju preobraćenih prosvjetara.
U samo nekoliko dana sastali su se Kurban-bajram i počeci nove kalendarske i nove hidžretske godine. Ispratili i Bošnjaci staru, 2007. i dočekali novu, 2008. godinu - mnogi po uobičajenom alafranga scenariju. Uz bogate haram trpeze, odavno prisutne, u kuće Bošnjaka ušle i okićene jelke ili borovi. Ustalila su se i novogodišnja darivanja. Nezaobilazna postala i zdravica u ponoć, poljupci i urlici. Na svim televizijskim kanalima novogodišnji višesatni programi. Razuzdanosti i kiča u izobilju. Malo ko ne gleda te programe, malo ko odoli da bar uz njih - ako već ne može u nekom restoranu ili na trgu kao u svjetskim metropolama - dočeka ponoć i početak nove godine.
Sa svijetom nam valja, spremni smo se odbraniti. Hoćemo u Europu! Svakako da hoćemo, ali ne samo s novogodišnjim haram trpezama i okićenim jelkama. Ne samo s Djedom Mrazom i s raskošnim dočecima o svome ili o državnome trošku. Ne samo s golim pupcima i nemoralom sveprisutnim. U Evropu ne možemo ni s javašlukom i lopovlucima. Ne možemo ni s primitivizmom i nepismenošću. Ne možemo ni s utajama poreza i korupcijom sveprisutnom. Ne možemo ni s nekulturom u gradskome saobraćaju. I da ne nabrajam dalje. Osviještene, prosvijećene i vjerom oplemenjene samo podsjećam. One primitivne, neprosvijećene, razuzdane, one od svoje tradicije i vjere otuđene nema fajde podsjećati, njima nema fajde govoriti, ali im ne treba ni šutnjom odobravati njihov primitivizam, neprosvijećenost, razuzdanost i otuđenost.
O nimetima muslimanskih blagdana, mubarek-noći i dana, sam željela kazivati, a odlutah na kliski teren zapitanosti o zaboravu, o slabostima i glupostima, o porocima licemjera i džahila.
Predahnimo, okrijepimo se ibadetima i dobrim djelima i poželimo jedni drugima hairli, berićetli i blagoslovljenu novu hidžretsku godinu.
Aida Krzić
 |
Kolumne 
RSS feed Comments
RAZUMIJEVANJE ISLAMA -
Frithjof Schuon je na našim prostorima već afirmiran autor, ponajviše
zahvaljujući prijevodu na naš jezik njegove knjige „Dimenzije islama“. Detaljnije >>>
