Neposredno prije zaključenja ovoga broja, kojeg u najvećoj mjeri određuje obilježavanje Poslanikovog, a.s, rođendana, do ruku mi je došao dio izabranih djela rahmetli Husein ef. Đoze, čija je priprema za štampu u toku, a koja će, ako Bog da, biti objavljena upravo u godini kojom obilježavamo četvrt stoljeća od preseljenja ovog našeg velikog alima na Ahiret. Izdavanje sabranih djela Husein ef. Đoze bilo je planirano u povodu dvadesetogodišnjice njegove smrti, no brojni razlozi (prvenstveno oni finansijske prirode) učinili su da se to prolongira za narednih pet godina, i evo sada, sa neskrivenim oduševljenjem, mogu obavijestiti čitaoce našega lista da se privode posljednje korekture izabranih tekstova, u čijem je izboru učestvovala i moja malenkost, što mi je osobita čast i zadovoljstvo koje ne mogu riječima iskazati.
Zanimljivo, na prvom mjestu u knjizi u kojoj su predstavljeni tekstovi koje Husein ef. Đozo objavljivao u našim listovima i časopisima, nalazi se tekst objavljen davne 1943. godine u časopisu „El-Hidaje“ pod naslovom Muhammedov, a.s., lik čovjeka i borca. U njemu se, pored ostalog, konstatira kako je pjevačko društvo „Bosna“ u Tuzli raspisalo natječaj za najbolje predavanje o životu i ličnosti Muhammeda, a.s., te kako je zaključkom posebnog odbora radnja Muhammedov,a.s.,lik borca i čovjeka objavljena kao najbolja i „tiskana u posebnoj brošuri pod gornjim naslovom“. Interesantno je da se autor tog predavanja potpisuje sa El-Fahri, što znači da je i tada, kao što će biti i gotovo pedeset godina kasnije, bilo rizično svoje pravo ime stavljati pod tekstove sa vjerskom tematikom.
Donoseći kratak osvrt ili prikaz te radnje, Husein ef. Đozo, koji je tada imao trideset godina, konstatira:
„I zaista proučavanje i prikazivanje Muhammeda, a.s., kao čovjeka i borca danas je vrlo aktuelno, možda aktuelnije nego ikada ranije. Jer je zadnje vrijeme da se spozna da ni Resulullah nije mogao ići kroz život drugim putem osim onog kojeg određuju stalni i nepromjenjivi zakoni prirode, naime putem borbe i truda. Premda najodabraniji i Bogu najmiliji, ipak je morao proći kroz sve patnje i sva iskušenja života. Svaki uspjeh plaćao je borbom i žrtvom, jer se drugim putem i ne može doći do uspjeha. „Ni najviši izabranici Božiji ne mogu pomutiti beskrajni sklad svemira, da biše zikrom ili čekanjem osvojili svijet. U islamu, svaka stvar ima svoj zekat, koji je uvjet uspjeha“. Nijedan čovjek, nijedna skupina, pa nijedan narod kroz čitavu povijest ljudskog roda, nisu postigli ni najsićušnijeg uspjeha bez truda. Očekujući i izgledajući da nešto dođe s lahke strane, može se postići samo jedno: smrt.
No, lik i život Poslanika, a.s., njemu će posebno poslužiti da ukaže na aktuelna dešavanja u tadašnjem društvu, u godinama koje su apsolutno slične današnjim (ili skorašnjim), kada je muslimanski narod svojom krvlju bojio rijeku Drinu i kada su već bili izvršeni četnički pokolji muslimana na Višegradskom i Drinskom mostu, a njihovi politički i drugi predstavnici nastavljali „prodavane zjala“ izbezumljenom i napaćenom narodu.
„Meni je pak nadasve upala u oči jedna vrlo značajna konstatacija pisca brošure o kojoj ne mogu a da ovdje ne progovorim koju riječ i ne upozorim čitatelje na njenu važnost, jer se odnosi na nas. Odmah na početku El-Fahri naglašava: „U času kada se sve islamske zajednice na zemlji bude iz povijesnog sna, koji je bio prirodan i nuždan, težimo da ukažemo na ono u liku posljednjeg Božijeg poslanika što nam danas najviše nedostaje : borbenosti i jedinstva u Bogu i životu“.
I onda Husein ef. nastavlja u stilu koji će biti prepoznatljiv tokom njegovog pisanja i djelovanja u cjelokupnom životnom periodu:
„Bez sumnje je, da je istovjetnost pogleda na glavne probleme života i jedinstvo u idealima najosnovniji uvjet uspjeha i napretka svake zajednice. Gdje nema jedinstva u mislima, tu apsolutno ne može biti ni govora o uspjehu. Po našem dubokom uvjerenju sve katastrofe i tragedije koroz koje smo prošli i kroz koje prolazimo, posljedica su pomanjkanja jedinstva u mislima, tu apsolutno ne može biti ni govora o uspjehu. Po našem dubokom uvjerenju sve katastrofe i tragedije kroz koje smo prošli i kroz koje prolazimo, posljedica su pomanjkanja jedinstva u idealu. Mi još nemamo zajedničkog izgrađenog cilja ni u jednoj grani života. Na tome se do sada najmanje radilo. Začudno je da i danas, kada je i najprosječnijem čovjeku jasno, da se svi moramo utopiti u jedno i sve osobne probitke odbaciti od sebe hiljadu konaka, izvjesni naši krugovi daju prednost onom osobnom nad općim zajedničkim probitcima. Mi danas posmatramo stvari kroz prizmu nekog stranačkog, partijskog i osobnog shvaćanja. U svakom pitanju, pa makar se tu radilo o našem opstanku, pojavljuje se ovakvo shvaćanje. Naši bivši političari ne mogu ni u ovim sudbonosnim danima da zaborave na svoje stare razmirice. Na račun i štetu općih stvari oni i danas vode nekakvu politiku prestiža i međusobno se glože. (Potcrtao A.K.) Narod je potpuno svjestan, da je ovakva politika samo od štete, pa je nužno potrebno, da se tome već jedanput učini kraj. Stare međusobne račune treba konačno odbaciti. Vrijeme je isuviše ozbiljno a da bi se moglo voditi računa o onome što je nekada bilo. Isto onako kao što je Resulullah kroz borbu i jedinstvo u životu i idealu postigao svoj cilj, moramo se i mi zbiti i ujediniti u čvrstu falangu i zajednički svim silama bez ikakvih osobnih želja ustati u obranu zajedničkog dobra : vjere i domovine.“
Šesdeset i tri godine je prošlo od ovog teksta objavljenog u El-Hidaji a on izgleda kao da je pisan upravo ovih dana. Gotovo je nevjerovatno o kakvoj se podudarnosti radi, o kakvom ponavljanju povijesti, o ponavljanju genocida, tog najstrašnijeg upozorenja općem opstanku Bošnjaka na ovim prostorima! Ali i – što je najužasnije u svemu, ponavljanja retorike (i cjelokupnog ponašanja, uostalom) naših političkih predstavnika i čelnika stranaka, koji, dok im ono naroda što je preostalo ispod krvnikovog noža grca u siromaštvu, jadu, bijedi i općoj bježaniji u inozemstvo, nastavljaju svoje glupe, patetične tirade na malim ekranima i kojekakvim drugim mjestima okupljanja, u kojima glume uvrijeđene veličine, bogomdane mesije i osobe koje, kako je to napisao Husein ef. prije više od šest decenija, ni u ovim sudbonosnim danima ne mogu da zaborave na svoje stare razmirice, već na račun i štetu općih stvari oni i danas vode nekakvu politiku prestiža i međusobno se glože. I umjesto da se svi lični, egoistički, uskostranački ili ne znam kakvi partikularni interesi jednostavno zabace za leđa, pruži se bratska ruka i uđe u zagrljaj brata, te se okrene nimalo izvjesnoj sadašnjosti i budućnosti, kod nas već decenijama gledamo REPRIZU TRAGIKOMEDIJE u kojoj se naši političari ponašaju kao tvrdoglavi jarčevi na brvnu – prije će se svi strovaliti u ambis nego što će jedan drugome pružiti ruku saradnje, shvatanja i razumijevanja. U interesu naroda, razumije se!
I dok se u stotinama džamija širom zemlje i naše dijaspore budu učili mevludi i govorilo o iskustvima Poslanikovog, a.s., djelovanja i ponašanja ( a Poslanik, a.s., bi morao da nam bude uzor nad uzorima), te posebno muslimanskom jedinstvu, osvrt na sadašnje stanje Ummeta govori kako povijest muslimanima nije učiteljica i kako će nam se, ostanemo li ovakvi, nažalost, ponavljati u sve drastičnijem obliku.
P.S. Dobri, dragi Husein ef., neka ti je rahmet duši. Naravno, sve je već napisano, ali šta vrijedi kad to nema ko čitati!
 |
Kolumne 
RSS feed Comments
RAZUMIJEVANJE ISLAMA -
Frithjof Schuon je na našim prostorima već afirmiran autor, ponajviše
zahvaljujući prijevodu na naš jezik njegove knjige „Dimenzije islama“. Detaljnije >>>
