Preporod.com

Već naredno jutro, nakon dolaska u Oslo, otpočeli smo ramazanski zijaret Norveškim gradovima u društvu sa glavnim imamom IZB Norveške Senaid-ef. Kobilicom i muftijom vojnim Ismail-ef. Smajlovićem.

Edin-ef. Mezit aktivnostima pokriva oblasti Kristiansand, Arendal i Lyngdal

Prva naša destinacija je Kristiansand, gradić na južnoj obali Norveške. Na aerodromu u Kristiansandu nas je sačekao Edin-ef. Mezit, inače redovni saradnik našeg lista, Mostarac, svršenik FIN-a. Prirodna specifičnost Norveške, zemlje hiljadu fjordova, sa brojnim jezerima, preko 50 hiljada otoka, te najnepristupačnijom i najrazvedenijom obalom, daje njenim gradovima čarobne pejzaže – neobičnu kombinaciju vode i zelenila na svakom koraku. Lijepo vrijeme koje nas je dočekalo u primorskom Kristiansandu smo iskoristili za kratko razgledanje grada kako bismo za dana vidjeli njegove ljepote i neobičnosti, jer već sutra ranim jutrom letimo za Bergen, nekih 300 km sjeverozapadno. Iftar je organiziran u kući, bolje kazati prostranoj vili Salke Kusture, u malom mjestu Vennesli pored Kristiansanada.

U Banjoj Luci teče Vrbas, a ovdje Otra…

Prediftarsko vrijeme smo iskoristili za druženje i razgovor sa džematlijama o svemu onome što sačinjava njihov život i s čim se susreću u svom rasponu od Bosne do Norveške. Pošto im je najavljeno da će ih zijaretiti i novinar “Preporoda”, nekoliko džematlija je odmah iskazalo želju da se pretplate na naš list.
Naš prvi sagovornik je Muhović Sajto iz Gacka, koji je 50 godina živio u Banjaluci, a od 1995. godine je u Norveškoj. Deset godina nakon smrti hanume živi sam i nema nikakvog društva, a ima 81 godinu. Djeca su mu u Danskoj. Kaže kako nije ko’ u svom mjestu, ali jest bolje nego u Srpskoj Republici. Dođe svaki dan kod zeta i kaže i to je dobro dok su oni ovdje, jer i oni namjeravaju seliti u Oslo. Traže ga, kaže, djeca u Dansku da se preseli. Kaže kako mu veoma odgovara klima i priroda. “U Banjoj Luci teče Vrbas, a ovdje Otra, planine sa strana, isto ko u Banjoj Luci. Ovdje sam čak zdraviji nego dole,” kaže dok s ponosom pokazuje na unuka Mirsada.
“Fino brate ko’ u džennetu, ali nešto ima i džehennemskih valova – tegoba i muka,” kaže nam jedan od najaktivnijih članova džematskog odbora, Ejub Maksumić iz Gradske kod Ljubuškog. Inaće ljudi sa Gradske kojih u Norveškoj ima skoro u svakom području, su i ovdje ostali privrženi vjeri i gdje god ima njih tu ima i vjerskih aktivnosti.
Predsjednik džematskog odbora Kristiansanda je agilni Dženan Nović iz Sarajeva. On je i urednik BH Glasnika, veoma redovnog i sadržajnog glasila IZ Bošnjaka u Norveškoj, koje zasigurno može biti primjer ostalim bošnjačkim dijasporalnim zajednicama.      

Sve zavisi od porodice

Sa teravije u Lyngdalu

“Ovdje je tijelo, a duša dole. Između ova dva dobra da se čovjek sastavi, vrlo je teško. Ekonomski je veoma dobro, ali nije sve u tome. Na pitanje koji su najveći problemi Bošnjaka koji žive u Norveškoj, kako za djecu, da li se djeca otimaju i asimiliraju, Nović nam kaže kako to zavisi od porodice, od toga kako se porodica etablirala i prihvatila Norvešku. “Ima ljudi koji su rasčistili pa kažu: ‘BiH za mene samo geografski postoji, ponekad ću otići, možda neću nikako, moja je sada obitelj i domovina Norveška.’ Oni se slabo i odazivaju na bilo kakve skupove Bošnjaka, ima čak i porodica koje slabo u kući govore bosanski sa djecom, pa djeca ne znaju maternji jezik, nema ih puno. Ima opet, suprotno, oni koji ne mogu bez Bosne, koji žive u Norveškoj, a kad im dođeš kući samo im je Bosna na tapetu, ne trude se da nauče i govore norveški, eh, to je druga ekstremna strana,” kaže nam naš sugovornik.
Najveći broj Bošnjaka su se uklopili u norveško društvo koje im pruža i vjerske slobode i ekonomsku nezavisnost, djeca se školuju, čak su neka naša djeca najbolja u norveškom jeziku u svojim razredima. Srednja generacija se veoma dobro uklopila. Ekonomski su se stabilizirali, kupili su stanove, kuće. Najteže je, ističe Nović, za ljude u poznim godinama kada nisu prispijeli ni za posao, ni za povratak u domovinu. Srednja generacija je vezana za Bosnu, godišnje odmore redovno provode dole, izgrađuju i popravljaju svoje domove, kupuju stanove u mjestima u kojima prije nisu živjeli. “Što se tiče akcija tu smo najprimjerniji po glavi stanovnika: nas ima negdje 12 hiljada u Nroveškoj, od toga je 8200 članova IZ, i kada se akcije pogledaju onda tu jako dobro stojimo.

Dijaspora nije politički definisana

Naši ljudi jako mnogo pomažu i odazivaju se akcijama za BiH. Ali, ljudi su frustrirani dešavanjima u BiH, dezorijentirani su nepostojanjem jednog nacionalnog programa kojeg bi se svi prihvatili. Pratimo medije satelitski, preko interneta, štampu… Dijaspora nije politički definisana i veoma je neizgledno mjesto koje zauzima u dnevnopolitičkoj situaciji Bosne i Hercegovine,” završava nović i dodaje kako su akcije koje se vode preko IZ veoma transparentne i uplate idu preko žiralnih naloga, a sve akcije medijski prati BH Glasnik.  

Teravija i druženje u Lyngdalu

Prediftarsko druženje u Vennesli pored Kristiansanada

Nakon iftara i kahve zaputili smo se u Lyngdal, nekih 80-tak km udaljenosti gdje smo u iznajmljenoj sali klanjali teravih namaz i družili se sa tridesetak džematlija koji su na to mjesto došli iz okolnih krajeva. Nakon klanjanja teravije uslijedilo je obraćanje glavnog imama Kobilice i predavanje muftije Smajlovića, te prezentacija našeg lista. Svi prisutni su pokazali oduševljenje ovakvim susretima, jer su oni uistinu dragocjeni i dosta truda izuskuju da bi se organizirali. Predsjednik džematskog odbora u ovom gradu je Halid Lindov iz Hrasnice, koji je velika podrška u radu IZ i godinama organizira vjerski život na podrucju Lyngdala i okoline. Iz Lyngdala je i Seferović Mustafa iz Duvna koji također nesebično pomaže sve aktivnosti IZ. Za vrijeme ramazana Edin ef. klanja teravije na podrucju Kristiansanda, a u ostala dva dzemata dolaze ramazanske softe. Ove godine je u Lyngdalu ramazanski imam Senahid Uzunović, student Azhara. Softe idu od kuće do kuće, a kuće džematlija pretvaraju se tih večeri u džamije i mektebe. A u džematu Arendal ovogodišnji ramazanski softa je Smail Hašarić, student 4. godine FIN-a. Predsjednik džemata je Dizdarević Agan iz Ljubuškog, a veliki aktivista je i Hrnić Kadir iz Kozarca.

Primjer integrirane muslimanske porodice

Edin ef. Mezit sa suprugom Lejlom i troje djece Sarom, Imranom i Fatihom, od 2003. godine živi  u Kristiansandu. Primjer su uspješne muslimanske familije koja se integrirala u zapadni sistem života.

Lejla već pohađa postdiplomski studij na Univerzitetu u Kristiansandu. Uz velike porodične obaveze i studij, ova marljiva žena stiže i dodatno raditi kao prevodioc njemačkog, engleskog i norveškog. Edin-ef. imamskim aktivnostima pokriva oblast tri džemata: Kristiansand, Arendal i Lyngdal. Svi ovi džemati sastavljeni su od više općina u kojima prilično razbacano  žive Bošnjaci. Mektepskim i imamskim radom pokriva ukupno 11 punktova, kako nam je kazao, negdje je to samo troje, a negdje i do petnaestero djece.

Većina mektepske pouke, ali i svih drugih aktivnosti, održava se u kućama naših ljudi, dok se za posebne prigode iznajmljuju sale.

 Sunčani dan u “gradu kiše”

U petak, 28, septembra, 2007. godine odmah nakon sehura krenuli smo iz Kristiansanda u Bergen, jedan od najljepših gradova Norveške

Prelijep dan u društvu aktivista džemata Bergen: Adnanom Osmičićem i Džanijem Avdovićem

Drugi grad po veličini u Norveškoj, Bergen je uvučen u njenu zapadnu obalu i isprekidan brojnim fjordovima. Ribolov od davnina, i nafta u skorije vrijeme, glavne su privredne grane ove regije. Zbog prirodne pozicioniranosti, kao početne tačke i luke za obilaske norveških fjordova, Bergen je jedna od glavnih turističkih destinacija Norveške. Okružen je sa sedam brda, a na njegovu klimu znatno utiče Golfska struja što mu je dalo nadimak “grad kiše.” Ipak, imali smo sreće i dočekao nas je izvanredno lijep, sunčan dan. Džumu namaz, smo klanjali u mesdžidu, kojeg iznajmljuje Islamska zajednica, a predvodio ju je teravih-imam, student FIN-a, Nedžmin Mujkanović. Prostorije koriste  Bošnjaci kroz razne sekcije i aktivnosti, nemaju stalnog imama, a van ramazana se oslanjaju na imama Elvedin-ef. Mujezinovića, iz Stavangera.

Iftar i druženje sa omladinom

Pored Bergena susreti sa omladinom se organiziraju i u mjestima Førde i Os Sa teravih namaza u Bergenu

Iznimno lijepo vrijeme smo nakon džume namaza iskoristili za obilazak grada i posjetu obližnjem vidikovcu s kojeg se ko’ na dlanu vidi cijela šira okolica Bergena.
Povodom ramazanske posjete delegacije IZ u džematskim prostorijama Bergena organizovan je iftar i druženje sa omladinom. U razgovoru sa mladima stekli smo dojam njihove dobre integriranosti: svi su zaposleni i mnogi studiraju, kažu da im ništa materijalnog ne fali u Nroveškoj, a ljetnje odmore obavezno koriste za odlazak u domovinu i posjetu rodbini. Pored Bergena, susreti sa omladinom se organiziraju i u mjestima Førde (Forde) i Os, a u Osu se tokom cijele godine održava vjeronauka. Džemat Bergen broji oko 500 članova. Bošnjaci koji ovdje žive uglavnom su porijeklom iz Hercegovine, i nešto ih je iz kozaračke regije, a ipak aktivnosti se svode na entuzijazam par vrijednih pojedinaca, posebice Adnana Osmičića i Bendžamina Avdovića – Džanija. Pored ramazana, tu su i mjesečna okupljanja , obilježavanje značajnijih vjerskih datuma, ali i obilježavanje značajnijih državnih praznika. Nakon teravije muftija vojni Ismail-ef. Smajlović i glavni imam Senaid-ef. Kobilica su održali prigodna predavanja, a potom je uslijedila diskusija i pitanja džematlija. Ova prilika je iskorištena za prezentaciju našeg lista, koji je u Bergenu dobio znatan broj novih i mladih pretplatnika. 

Stavanger

Džemat u rasponu od 550 km

Nakon Bergena, u subotu 29, septembra, 2007. godine zaputili smo se u Stavanger, naftni glavni grad Norveške, i evropski grad kulture 2008. godine

Iftari u dijaspori: jedinstvena prilika za druženje Ezan za jaciju proučio je šestogodišnji Duračak Arnes

Stavanger je nekih 200 km južno od Bergena, ali je zbog korštenja trajekata i drugih putnih doskočica, ”kopnom” do ovog grada potrebno oko pet sati vožnje, tako da smo i ovu destinaciju preletjeli. Na aerodromu nas je sačekao Elvedin-ef. Mujezinović koji živi u Stavangeru i pored ovog grada imamskim aktivnostima pokriva širu jugozapadnu obalu Norveške. Od najjužnije do najsjevernije tačke njegovog džemata udaljenost iznosi oko 550 km, i ovo je jedna od posebnosti imamskog rada u Norveškoj, kao i u dijaspori općenito. Imami u dijaspori nisu samo imami, oni su i psiholozi, notari, prevodioci, bračni savjetnici, jednom riječju, sve ono što im se ispriječi na tom njihovom putu okupljanja i sabiranja ”razbacanih” Bošnjaka.

Zabrinutost za stanje u BiH

Po riječima Elvedin-ef. negdje oko 500 Bošnjaka su članovi njegovog džemata, s tim da veći dio živi u dvije veće opštine kantona Ro­ga­land: Stavangeru i Sandnesu, dok ostali žive u manjim: Kleppe, Bryne,Tananger, Ran­daberg,Vikeså Jørpeland. ”Ima još Bošnjaka koji obitavaju na ovim prostorima, ali eto ne smatraju da bi i oni trebali biti članovi naše zajednice, iz ovih ili onih razloga. Helem, u vjeru nema prisile, tako da ih mi, koji smo u njoj, i ne prisiljavamo, a kada nam se obrate za bilo kakav vid pomoći mi ih ne odbijamo... te im takav odnos bude motiv da nam se i oni pridruže” kaže nam Elvedin-ef. koji u Stavangeru živi sa svojom suprugom Almom i sinom Benjaminom. Džemat funkcionira u iznajmljenim prostorijama koje plaća dijelom IZB u Norveškoj, a jedan dio kirije snose i same džematlije. U prostorijama džemata priređen je zajednički iftar za goste iz BiH, a nakon teravije održani su vazovi i prezentacija ”Preporoda.” Ono što je primjetno kod svih susreta sa Bošnjacima u Norveškoj jeste zabrinutost političkom situacijom u domovini, te su mnoga pitanja džematlija bila upućena u ovom smjeru. Na konaku smo u Stavangeru bili u kod familije Adžemović, Huseina i Medine.
Bilo je dirljivo slušati njihovu životnu priču o borbi za ponovno ujedinjenje porodice, koja je čak išla i do protestnog pisma upućenog kraljici Norveške, a o ovom će naš list pisati u nekom od narednih brojeva.

 Sjever Norveške – Trondheim i Lavanger

Ramazan na granici polarnog svijeta

Poslijepodne, u nedjelju, 28. septembra, 2007. godine, stigli smo iz Stavangera u Trondheim, nekih 800 km sjeverno, a potom nastavili do grada Lavangera

Ferid-ef. Talić

Na aerodromu nas je sačekao Ferid-ef. Talić, imam u Trondheimu sa svojom hanumom Ifetom, odakle smo se uputili nekih stotinjak km sjeverno do grada Lavangera. Ferid-ef. imamskim aktivnostima pokriva najšire područje, srednju i sjevernu Norvešku. Ferid-ef. je Zeničanin, i među prvim je Bošnjacima koji su stigli u ove krajeve, kazuje kako u obilasku jednog dijela zapadne oblasti Ålesund (Olesund) koju pokriva imamskim obavezama, zna ostati po šest dana. Bošnjaci svugdje u Norveškoj žive veoma udaljeni jedni od drugih, a na ovom području je to posebno izraženo. Tako se na iftaru koji je organiziran u kući porodice Kamarića Dragana i Fatime, porijeklom iz Teslića, skupilo oko petnaestak familija iz šire regije.

Tristo km do zajedničkog iftara

Iftar i teravija u kući porodice Kamarić

Neki su prešli i po nekoliko desetina kilometara da bi se sastali u ovim mubarek danima i zajedno iftarili. Kemal Lizde, Stočanin koji danas živi u Orkangeru, i predsjednik je džematskog odbora ove regije, prevalio je 150 km u jednom pravcu da bi stigao na iftar kod Kamarića. Ferid-ef. posebno ističe angažiranost žena u organiziranju iftara i cjelokupnih džematskih druženja, a takva je atmosfera bila i u Lavangeru, gdje se nakon iftara u prostranoj kući improvizirao svojevrstan mesdžid, klanjala teravija namaz, a gosti iz BiH su održali predavanja. Inače ovo područje je granično područje sa polarnim pojasom gdje traje neravnomjerna izmjena dana i noći. Zbog razuđenosti, a i ne postojanja džematskih prostorija, i ostatak ramazana u ovoj regiji protiče po istom obrascu. Sve ovo je dakako, teže ako su radni dani, jer ujutro čeka posao. U Norveškoj je rijedak slučaj da samo jedan član porodice radi, obično su svi na neki način uposleni, ili pak istovremeno rade više poslova.

Mirnes Kovač 

Komentari (0)

RSS feed Comments