 Sama pomisao da bi predsjednik Amerike mogao u sebi imati muslimanske krvi, makar se i sam tako ne osjećao, čini se, ledila je krv u žilama ratobornih republikanaca
Krajem februara ove godine neko je na ionako rasplamsalu unutarstranačku kampanju za kandidata na poziciju predsjednika SAD-a dolio ulje na vatru kada je internetom medijima proslijedio fotografiju senatora i kandidata Demokratske partije na tu poziciju, Baracka Obame odjevenog u tradicionalnu somalsku nošnju s turbanom na glavi. Fotografija je, navodno, nastala za vrijeme Obamine posjete Keniji, državi u kojoj je rođen njegov otac, gdje se nalazi brojna somalska etnička zajednica. Obamin izborni štab je za ovoj niski udarac optužio Hillary Clinton koja je ozbiljno počela zaostajati u kandidaturi za predsjedničkog kandidata unutar Demokratske stranke za karizmatičnim senatorom koji obećava promjenu. Cilj je, saglasni su svi, zastrašiti američke glasače pričom o Obaminim islamskim korijenima.
Kakav je nivo američkog društva
Pitanje koje niko ne postavlja jeste na kakvom nivou je američko društvo i „najveća demokratija na svijetu“ kada porijeklo čovjeka ili njegova vjerska pripadnost još uvijek predstavlja problem ili čak prepreku za dolazak na bilo koju poziciju u društvu, pa makar to bila i Bijela kuća.
Ni sam Obama nije postavio to pitanje na ovaj način, iako se to od njega očekivalo, nego je, kao toliko puta do sada, podcrtao svoju pripadnost kršćanstvu. Od Obame se to očekivalo jer on kao dijete bjelkinje iz Kanzasa i oca muslimana crnca iz Kenije sigurno zna šta znači diskriminacija i generalizacija utemeljena na predrasudama. Od njega se to očekivalo jer on svojom bojom kože i željom da postane predsjednik Amerike simbolizira upravo trijumf američke demokratije, kao modela brojnih društava širom svijeta, nad segregacijom, diskriminacijom i rasizmom. Vjerovatno zbog političkog pragmatizma i svijesti o tome kakav imidž islam i muslimani imaju nakon 11. septembra Obama nije ustao u „odbranu svoje muslimanske krvi“ i ideala borbe protiv diskriminacije. Valjda mu je dosta što se mora nositi sa suludom raspravom koja se još uvijek vodi u nekim površnim medijima o tome „je li Amerika spremna za crnog predsjednika“. Crnac, još musliman, možda je to previše čak i za „najveću demokratiju na svijetu“! U svakom slučaju u grčevitoj borbi sa moćnom mašinerijom Clintonovih za svakog delegata Obama nije želio rizikovati i stati u odbranu tako „nepopularnih muslimana“.
Rasprava o Barackovom porijeklu
Rasprava o Barackovom porijeklu je počela puno prije pojavljivanja kontroverzne fotografije. Desilo se to zbog jednog misterioznog H u njegovom imenu (Barack H.Obama). Naime, kada su mediji doznali da se radi o srednjem imenu koje je prvo slovo imena Obaminog oca Husseina, nastala je prava pometnja. Islamofobični urednici desničarskih web stranica su se već poigrali s njegovim imenom koje je sad postalo Osama. Nisu izostale ni slikovite ilustracije u kojima se mladi predsjednički kandidat prikazuje kao Osama bin Ladin. Tako je Obamin otac, musliman iz Kenije, postao za neke nepremostiva prepreka u njegovom pohodu na Bijelu kuću, daleko veća od njegove boje kože. U metrima dugim esejima o njegovom porijeklu, nastalim još kada je bio kandidat za senatora, doznali smo vrlo brzo i to kako mu se majka preudala za jednog Indonežanina, za kojeg se također pretpostavlja da je bio musliman. Fox News je čak napravio i reportažu o tome kako je Obama jedno vrijeme živio u Indoneziji, gdje je kao šestogodišnjak čak pohađao i islamsku školu- medresu (Fox News 19.01.2007.). U prilogu se moglo čuti i to kako zbog toga što se školovao u „vehabijskoj medresi“ Obama ne vidi da su „teroristi neprijatelji Amerike“, te kao takav predstavlja opasnost za Ameriku. Nisu pomogle ni podcrtane napomene u njegovoj biografiji koje su dolazile iz njegovog tima za kampanje u kojima se naglašava da je Barack aktivni član čikaške Trinity United Church of Christ. Sama pomisao da bi predsjednik Amerike mogao u sebi imati muslimanske krvi, makar se i sam tako ne osjećao, čini se, ledila je krv u žilama ratobornih republikanaca.
Vjerska pripadnost problem u kandidaturi za Bijelu kuću
Pravdi za volju vjerska pripadnost je već duže vremena problem u kandidaturi za Bijelu kuću, što svakako ne služi ugledu američke demokratije. Poznat je javni istup Johna Kennedyja koji je morao uvjeravati američku javnost kako činjenica da potiče iz katoličke porodice nije nešto što bi ga trebalo spriječiti da preuzme vodeću poziciju u američkoj Uniji. I tada su desničarski evanđelistički glasnogovornici plašili američku javnost kako će Kennedy biti odan Svetoj stolici, a ne američkoj javnosti i kako „katoličanstvo uči svoje sljedbenike slijepoj poslušnosti Papi“. Ni u ovim sada predizborima Obama nije jedini koji je imao probleme sa religioznim fanaticima zbog svoje vjerske pripadnosti i porijekla. Mitt Romney koji se nedavno povukao iz utrke za republikanskog kandidata za predsjednika imao je daleko veće probleme zbog činjenice da pripada sekti Mormona koju evanđelistički propovjednici (inače čvrsta baza republikanaca) smatraju odmetnicima od kršćanstva.
U svakom slučaju nije ohrabrujuće znati da u zemlji koja je najglasniji zagovornik demokratije i ljudskih prava u svijetu i koja je čak spremna te vrijednosti čak i na tenkovima izvoziti u brojne zabiti (posebno ako su naftom bogate) i „optužba“ za pripadnost islamu može biti problem. Međutim, budućnost obećava. Na prošlim izborima muslimani su dobili prvog kongresmena. Amerikanci su progutali katolika predsjednika, danas barem kandiduju crnca ili ženu na tu poziciju, tako da će sigurno jednog dana, ako se pojavi prava osoba, i musliman moći bit barem kandidat. Samo očito je da to vrijeme nije danas...
Muhamed Jusić
 |
RSS feed Comments
RAZUMIJEVANJE ISLAMA -
Frithjof Schuon je na našim prostorima već afirmiran autor, ponajviše
zahvaljujući prijevodu na naš jezik njegove knjige „Dimenzije islama“. Detaljnije >>>
