Preporod.com

PREPOROD: Profesore Nielsen, imajući u vidu da ste među prvima, još prije tridesetak godina, počeli izučavati islam i muslimane u Evropi predlažem da ovaj razgovor otpočnemo jednim općim uvidom u današnje stanje muslimana u Evropi. Koje su to glavne teme kada govorimo o ovom aspektu evropskog društva?
Nielsen: Mnoga su se pitanja razvila posljednjih godina. Mislim da je glavna tema pitanje priznanja i prihvatanja muslimanskih zajednica koje su se sada nastanile na Zapadu i na mnoge načine integrirale od strane evropskog društva kao cjeline, premda, javni mediji i političari često neće priznati i to je jedan dio problema. Tokom prvih decenija, dakle, još uvijek ovdje govorimo o zapadnoj Evropi, prioritet imigrantskih muslimanskih zajednica je bio da se jednostavno ustabile kao zajednice, da uspostave infrastrukturu, vjersku i društvenu. U osnovi, da stanu na noge, jer, mnogi su došli iz siromašnog i djelomično obrazovanog i obučenog miljea, dakle, iz provincijskih gradova. Njihov glavni cilj je bio da se snađu u životu. Sada, druga generacija, njihova djeca, i sve više unučad, su veoma uspješni u obrazovanju i zaposlenju. Dakako, mnogo je i onih koji to nisu! Ali, zasigurno je mnogo onih koji su krenuli putem uspjeha u obrazovanju, zaposlenju, biznisu itd. Oni sada imaju druge prioritete. To su ljudi koje smo prvi put primijetili na javnoj sceni u protestima protiv Rušdijeve knjige u Engleskoj, ili oko pitanja pokrivanja u Francuskoj. A postepeno su i u drugim evropskim zemljama tokom devedesetih godina i početkom novog stoljeća postali vidljivijim. Ovu pak novu generaciju više brine da iznađu način kako da budu muslimani u evropskom okruženju. Islam njihovih roditelja je bio prilično lokalno određen: narodni islam Kašmira, islam marokanskih sela, islam Alžira, islam svih vrsta mješavina tradicija, čak i nekih tradicija koje su kontradiktorne izvornim islamskim učenjima o odnosima u porodici, naprimjer. Nova generacija, sa svim intelektualnim mogućnostima koje je dobila obrazovanjem u Evropi, zauzeta je onim što ja volim nazvati “razodijevanjem” islama od njegove kulturološke odjeće podneblja iz kojeg dolazi.
PREPOROD: Tako učestvujući u globaliziranju islama?
Nielsen: U nekim slučajevima da, globalizirajući ga, a u ovom konkretnom slučaju čineći ga više evropskim, razvijajući francuski ili britanski islam koji zamjenjuje kašmirski ili turski islam kojeg su njihovi roditelji, starije generacije ili lokalne vjerske vođe forsirali. Naravno, potom su izlazili sa različitim rješenjima ovih pitanja. Neki su otišli selefijskim putem, drugi zauzeli dosta umjereniji, otvoreniji stav, sufijski put - ali svi su pokrenuti tom motivacijom. Naravno, sve to čini islam dosta vidljivijim u društvu koje ga okružuje. I to brine okruženje, društvo u kojem se to dešava! To je jedna novina, oni ga ne poznaju i uvijek kada se dešavaju promijene postoje ljudi koji ih se boje, što je, ljudski sagledavano, prilično razumljivo. Rezultat toga su i trendovi islamofobije u određenim dijelovima društva, posebice kod političke desnice i u nekim medijima, što je ironično! Jer, ako pogledate muslimanske organizacije u Britaniji, uzmimo primjer koji je meni najbolje poznat, one su dio lokalnog političkog nivoa već decenijama, ali su sada sve više dio nacionalne političke scene. One su dio političke igre na potpuno isti način kao i sve druge posebne interesne grupe koje to rade: ženske, sportske, omladinske, sindikalne… itd. Sve te grupe učestvuju u političkom procesu – pregovaranjima, kampanjama, glasanju itd. Muslimanske organizacije to također čine, i na taj način prilično su integrirane. Ali zbog toga što su muslimanske, ovo se “izdvaja” i govori im se da nisu integrirane i da se izoliraju jer sebe nazivaju muslimanskim. Niko ne govori sličnu stvar ženskim grupama ili sindikatima: “Izolirate se i ne itegrirate u društvo!” – ali, optužbe su tu kada se radi o muslimanskim grupama, jer one sebe nazivaju muslimanskim.

razgovarao: Mirnes Kovač

Cijeli intervju mozete pročitati u printanom izdanju.

Komentari (0)

RSS feed Comments