Preporod.com

Recepcija klasične turske književnosti stvarane na prostorima Osmanskog Carstva, zadnjih desetljeća u Bosni i Hercegovini bila je ograničena na mali broj stručnjaka, usko specijaliziranih za tu oblast.  O ovoj literarnoj tradiciji, koju književni historičari od kraja devetnaestog stoljeća nazivaju divanska književnost jer ju je većinom činila poezija sakupljana u svojevrsne zbornike-divane, bosansko-hercegovačka čitalačka publika mogla je saznati tek preko prijevoda i radova naših orijentalnih filologa .  Izlaskom Pojmovnika divanske i tesavvufske književnosti  u izdanju Orijentalnog instituta u Sarajevu,  prošle godine učinjen je značajan korak u približavanju ove, običnom čitaocu, dosta daleke i arhaične književnosti.  Naime, autor,  prof. dr. Fehim Nametak koji je svoj naučno-istraživački rad posvetio izučavanju klasične osmanske književnosti, rezultate svog dugogodišnjeg pregalaštva pretočio je u Pojmovnik divanske i tesavvufske književnosti.
Divanska književnost, kao elitistička književnost osmanskog perioda razvila je specifičnu poetiku protkanu islamskim misticizmom- tesavvufom.  Većina svjetskih teoretičara i historičara klasične turske književnosti složit će se da je  gotovo nemoguće pronaći i jedan stih na osmanskom turskom jeziku koji ne posjeduje potencijal za sufijsko tumačenje.  Otuda potreba da se  u tumačenju pojmova i motiva koje je njegovala ova književnost objedine termini divanska i tesavvufska književnost.
Tokom sedam stoljeća koliko je stvarana klasična osmanska literatura, ona je postala prava riznica simbola i motiva u kojima su sažete čitave priče i mitovi nasljeđeni iz orijentalno-islamske kulturne tradicije.  Divanski pjesnici preuzimali su ove motive kao gotove klišeje, često ih nadograđivali, te integrirajući ih u vlastite stihove, doprinijeli njihovom očuvanju i afirmaciji kroz osmansku književnu tradiciju. 
Savremeni čitalac, ma koliko dobro poznavao turski, odnosno osmanski turski jezik, ukoliko nije upućen u aluzivni kontekst simbola i motiva divanske književnosti neće biti u stanju da razumije njene stihove.   Zbog toga  zadnjih decenija u Turskoj počeli su izlaziti specijalizirani rječnici posvećeni sufijskoj terminologiji.  Kada su u pitanju bosansko-hercegovački čitaoci Pojmovnik divanske i tesavvufske književnosti nezaobilazan je priručnik svakom ko se upusti u pustolovinu čitanja klasične osmanske književnosti, pa i u prijevodu na bosanski jezik.  Ovdje treba posebno naglasiti da ova književnost koja se savremenom bosansko-hercegovačkom čitaocu danas se može činiti stranom i dalekom, prije samo jednog stoljeća Bošnjacima je bila mnogo bliža, šta više značajan broj bošnjačke elite okušao se u pisanju i interpretiranju poezije na osmanskom turskom jeziku.  I sam autor dr. Fehim Nametak, u uvodu pojmovnika kaže:“Tako je u četiri stoljeća osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini i znatan broj Bošnjaka učestvovao u pisanju i konzumiranju književnosti na turskom jeziku, a napose divanske književnosti.“ (6).  Imajući u vidu korpus književnosti Bošnjaka na osmanskom turskom jeziku Pojmovnik divanske i tesavvufske književnosti ima veliku važnost u rekonstrukciji naše kulturne baštine.  Ono što je posebna vrijednost ovog pojmovnika, u kontekstu kulturne baštine Bošnjaka na orijentalnim jezicima je i to da su objašnjenja velikog broja termina potkrijepljena primjerima iz poezije divanskih pjesnika iz Bosna i Hercegovine. Zahvaljujući ovakvoj orijentaciji autora u izboru primjera u Pojmovniku divanske i tesavvufske književnosti mogu se pronaći stihovi bošnjačkih pjesnika od najranijih kakav su Hasan Zijaija Mostarac i Derviš-paša Bajezidagić iz 16. stoljeća, preko Kaimije, Vahdetije i Sabita Užičanina,  pa sve do Fadil-paše Šerifovića s kraja devetnaestog stoljeća, odnosno vremena okončanja osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini.  Naravno među primjerima iz divanske poezije pored bošnjačkih autora, nisu zanemareni ni osmanski klasici poput Bakija, Fuzulija, Nedima i Nefija.
    Pojmovnik divanske i tesavvufske književnosti  vrlo je važan izvor za sve one koji njeguju sufijsku misao i praksu.  Naime, u knjizi su svoje mjesto našli i podaci o velikim sufijama kakvi su Hasan-i Basri, Halladž Mansur, ili Rabi’a ‘Adevijja, a koji su u divanskoj književnosti postali svojevrsni simboli pobožnosti i svetosti.  Također ovdje su ponuđena i tumačenja različitih termina iz sufijske prakse kakvi su ašk, arif, irfan, i’tikaf, nefs, tarikat, nakšibendi i dr. koji se i danas koriste u bosanskom jeziku.  Posuđenice orijentalnog porijekla koje su preko turskog došle u naš jezik u kontekstu tesavvufske književnosti sublimirale su u sebi znanja i kazivanja brojnih generacija i raznih naroda koja je baštinila osmanska kultura. U tom smislu Pojmovnik sadrži i objašnjenja velikog broja vlastitih imena iz različitih kultura, od antičke Grčke, iranske mitologije, ranokršćanske i islamske povijesti, koja su u divanskoj književnosti stekla status simbola specifične konotacije. 
Iako autor Pojmovnika divanske i tesavvufske književnosti, u uvodu iznosi da je ovaj terminološki rječnik namjenjen prije svega našim istraživačima književne baštine Bošnjaka na osmanskom turskom jeziku, nadamo se da će imati mnogo širu primjenu.  Naime, svi oni koji se zanimaju za  bošnjačku kulturu i književnost, tražeći objašnjenja za mnoge termine mogu posegnuti upravo za Pojmovnikom.  Također, terminološki rječnik divanske i tesavvufske poezije, rasvjetlit će etimologiju i razvoj značenja različitih izraza orijentalnog porijekla koje često susrećemo u islamskoj praksi, kao i govoru određenih društvenih slojeva u Bosni i Hercegovini.  Na osnovu svega toga,  cijenimo da će objavljivanje Pojmovnika divanske i tesavvufske književnosti imati značajan doprinos ne samo u istraživanju divanske poezije na osmanskom turskom jeziku, već i u upoznavanju kulturne historije Bosne i Hercegovine.

Mr. Alena Ćatović
   

Komentari (5)

RSS feed Comments

nedzad24 said:

	Esselamu alejkum, cijenim rad gospodina Nametka,medjutim danas u Bosni nema S od sufizma,to su samo ostali sipmatizeri,razni dzabahljebaroski sejhovi,tkz.sarlatani koji veze o tesaufu nemaju,znaju samo koliko im para treba.Veliki je broj onih glumaca od asketizma,,nemaju pojma o islamu,cak mnogi neznaju harfa arapskog jezika.Da ne govorim o nepravilnom ucenju Kur'ana.
	prijavi zloupotrebu glas za glas protiv

July 02, 2008
Glasovi: +0

nedzad24 said:

Zato kazem svaka cast ovoj knjizi,medjutim nemoze ona namijerit onu prazninu zivog islama koji se nekada zivio u Bosni,ovo danas sto imamo jesu mnoga iscasenja na sve strane i pokrete.Imate ljude placene da glume velike sufije,si'je takodje uzimaju maha preko Ibn Sina instituta,Resida Hafizovica i ostalih akademika,orijentalista koji od svoje nauke imaju samo onoliko koliko ima uporista u Kur'anu i Sunnetu i ispravnoj ulemi ostalo sto lupetaju jest sami dalalet

prijavi zloupotrebu glas za glas protiv

July 02, 2008
Glasovi: +0

Yoda said:

	hahahah, eh sto me ti nedzade slatko nasmija svojim (ne)poznavanjem situacije :)
	prijavi zloupotrebu glas za glas protiv

July 04, 2008
Glasovi: +0

Yoda said:

	nema hajra od rasprave sa tobom kada i ne znas sta je sufizam, selam i svako dobro
	prijavi zloupotrebu glas za glas protiv

July 04, 2008
Glasovi: +0

nedzad24 said:

	Dosta sam upoznat Yoda sa tesaufom,medjutim sufizam danas i nekada moras razumijevati.Zato moj ahbabu nemam ti ja danas lijepo misljenje o danasnjim ni sufijama ni sufizmu,ono sto rade nema veze sa islamom.Turbeta,kaburi,nadri evlije ,mubarek kameljari,sejhuni,ples,hukcanje,mahanje glavama,nema nista uporista u islamu i nije to radio Poslanik Allahami
	prijavi zloupotrebu glas za glas protiv

July 07, 2008
Glasovi: +0