Preporod.com

Hafiz Amar Mujkanović, prvi hafiz Zagrepčanin

U ovoj turobnoj i teškim bremenom satkanoj zbilji, u kojoj mnogi vape za životnim lagodnostima, postižući ih bez prevelikog truda, postoji sjajan egzemplar koji vlastitom žrtvom i ustrajnosti kazuje da nijedan iskren nijet i trud nisu uzaludni. Učenik osmog razreda osnovne škole, hafiz Amar Mujkanović, jedan je od tih, lučonoša islama, paradigma spremnosti žrtvovanja zarad Allaha dž.š. i goleme ljubavi prema Njemu. Kao dječačić, sa nepunih sedam godina počeo je učiti hifz. Od tada je sve svoje napore usmjerio ka samo jednom cilju - biti hafiz. Željeni cilj dosegnuo je u maju 2005. godine kada je položio hafiski ispit i sa samo jedanaest godina stekao časnu, ali i veoma odgovornu titulu hafiza.Već polaskom u mekteb, kada je imao šest godina, pokazivao je neuobičajen interes djeteta za Kur’an. Njegovu ljubav prema svetoj Knjizi i lahkoću pamćenja sura i ajeta prepoznao je njegov muallima, a potom i muhafiz Mevludin ef. Arslani. “Bilo je veoma važno da što ranije počnem učiti hifz, jer sam tada imao manje obaveza u školi, pa sam se učenju Kur’ana mogao potpuno posvetiti. Želio sam iskoristiti taj Allahov dar”, kaže hafiz Amar.
Postajući zaštitnik veličanstvene Knjige i njen čuvar od zaborava, hafiz Amar prešao je trnovit put i u razgovoru nastavlja: “Bilo je puno odricanja. Trebalo je uskladiti školske obaveze sa učenjem hifza. Dok su moji vršnjaci bili zaokupljeni dječijim igrarijama i gubili vrijeme ne znajući šta uraditi sa sobom, iz dana u dan sam četiri godine učio stranicu po stranicu Kur’ana.”
Mladim ljudima imanentni su uzori, obrasci ponašanja. Tako ni hafiz ne krije da mu je uzor bio hafiz Aziz ef. Alili, glavni imam Zagrebačke džamije, kojeg je pomno promatrao i s ushićenjem pratio sve njegove nastupe nastojeći krenuti njegovim stopama.

Oslonac u porodici i muhafizu

Ipak, sve bi bilo veoma teško postići bez podrške i ustrajnosti hafizovih roditelja Fahrudina i Azijade, te sestre Beise, koji su sve podredili njegovim obavezama. Prisjeća se hafiz kako je vraćajući se kući iz džamije, u kasnim noćnim satima nakon preslušavanja naučenog džuza, znao zaspati na ramenima svoga oca, naslonjene glave o njegovu. Bio je to period kada je otac bio pokretačka snaga svega. S puno ljubavi i žara progovara i o majci Azijadi koja ga, kako kaže, najbolje razumije, zbog toga ona zauzima posebno mjesto u njegovom srcu. Sestra Beisa ponijela je nesebično ništa manji dio “slatkog tereta”. Učenica Zagrebačke medrese “Dr. Ahmed Smajlović” utire svoj put buduće muallime i hafize.
Porodica Mujkanović Bogu je istinski predana. Obasjani svjetlošću i milosti Božjom, protkali su hafizovi roditelji srca svoje djece ljubavlju prema Gospodaru, Kur’anu i islamu. Ponosan i zahvalan Svevišnjem što mu je podario sina hafiza, Fahrudin Mujkanović ga opisuje vrlo slikovito: ”Amar je sam po sebi lijepa riječ, lijepo drvo, duboko ukorijenjeno u zemlji čije su grane visoko uzdignute ka nebu i to lijepo drvo sada daje plodove.” Dodaje da je hafiz kao dijete, ali i danas kao adolescent, vrlo pronicljiv, uvijek iskren i snažan u obrani vlastitog stava.
“Postojao je iskren nijet kod Amara, nas kao roditelja, ali i kod muhafiza da Amar postane što on danas jeste, a Allah dž. š. je iskrenost nijeta nagradio. Samo kao tim mogli smo uspjeti”, naglašava hafizov otac.
Ni njegovom muhafizu Mevludinu ef. Arslaniju ne nedostaje lijepih riječi. Zadovoljan postignutim uspjehom kaže kako je hafiz Amar vrlo talentiran i natprosječan dječak. “Kada je prvi put došao na mektepsku obuku, sa pet godina, odmah je prešao u napredniju grupu, pa je mekteb pohađao s učenicima prvog razreda osnovne škole. Iako bih mu zadao da nauči jednu suru, on bi unaprijed naučio dvije. Vrlo je interesantno da je sve harfove savladao za 10 školskih sati, što je uistinu rijetkost”, ističe ef. Arslani.
Nakon hafiske dove proučene u junu 2005., uputio se u daleke krajeve sa svojim muhafizom udovoljavajujući svom natjecateljskom duhu, željan provjere dotadašnjeg znanja hifza. U Dubaiju je te godine na najprestižnijem Svjetskom natjecanju učača Kur’ana bio među finalistima. Na 14. europskom natjecanju učača Kur’ana koje se prošle godine tradicionalno održalo u Zagrebu, hafiz je osvojio prvo mjesto u kategoriji petnaest džuzeva. No, on ne zastaje. Priprema se za naredne utakmice sa eminentnim čuvarima Kur’ana, a namjerava, ako Bog da, proučiti hatmu u jednom danu.

Dokumentarni film: ”Hafiz”

Njegovi školski kolege i učitelji s čuđenjem i oduševljenjem gledaju na njega, njegov uspjeh i umijeće da knjigu od 604 strane zna napamet, istovremeno mu odajući iznimno poštovanje na nesvakidašnji način. U njegovoj školi postoji Filmska družina ZAG čiji su se članovi odvažili i snimili dokumentarni film koji dočarava svakodnevicu hafizova života. Premijera ovoga filma upriličena je 21. februara ove godine u Kongresnoj dvorani zagrebačkog Islamskog centra.
Zreo pristup životu ovoga mladića, kako sebe voli nazvati, zamjetljiv je u svakoj iskazanoj misli. Odmjereno, skromno, iskreno, kako mu i dolikuje, mladi hafiz otkriva svoje životne planove. Ne ističe svoju izvrsnost i tek usputno naznačava da u školskom dnevniku ima sve petice, stoga pretendira biti učenik generacije. Danas je na životnoj prekretnici i u nedoumici koju srednju školu upisati. No, čini se da je on svoj životni put već odabrao i svaka važniju životnu odluku povezuje sa hifzom.
“Da nisam hafiz bavio bih se, možda, pravom ili ekonomijom. Nadam se, ako Bog da, da ću svoje obrazovanje vezati uz islamske znanosti”, te dodaje da mu je želja islam izučavati na prestižnom i renomiranom Islamskom univerzitetu Al- Azhar u Kairu.
Fascinantno je sa koliko interesovanja prati i komentira aktualna politička zbivanja, a ne manjka mu ni zainteresiranosti za svaku vrstu sporta.
Gledano kroz povijest zajednice muslimana u Hrvatskoj, unatrag nekoliko desetljeća, možda i stoljeća, ne postoje pouzdani podaci koji govore da je ova zajednica iznjedrila neprocjenljivi dragulj kakav je hafiz Amar, prvi hafiz Zagreba, Hrvatske, hafiz Poslanikovog Ummeta. No, raduje činjenica da sve veći broj muslimanske djece, mališana rođenih u Hrvatskoj čiji roditelji i muallimi prepoznaju u njima sklonost i volju za učenje hifza, što je zasigurno inicirano promoviranjem hafiza-dječaka Amara koji je dao obol sadašnjim i budućim naraštajima.
Kur’an je nepresušan izvor, riznica ispisana božanskom riječju i putokaz svakog živućeg muslimana. Podučiti djecu Kur’anu, najvrijednije je i najplemenitije djelo koje roditelji i muallimi mogu učiniti sebi i djeci, priskrbljujuću tako nagradu Gospodara.

Amira Dizdar

Komentari (1)

RSS feed Comments

emir said:

	Aferim..........................
	prijavi zloupotrebu glas za glas protiv

March 08, 2008
Glasovi: -2