Preporod.com

Početna

Kolumne

Aziz Kadribegović

Seminar i kako ga steći

13.03.2007

Neki dan razgovaram sa prijateljem, uvaženim profesorom Pravnog fakulteta u Sarajevu, dr. Fikretom Karčićem, inače saradnikom našeg lista. Pričam mu kako sam se upravo vratio iz Austrije, sa seminara bošnjačkih imama i vjeroučitelja i kako sam naprosto oduševljen: seminar je bio u jednom od poznatijih turističkih mjestašaca Badkleinkirchheimu, (neka čitalac ne pokušava da “prelomi” jezik na njemu, ja sam ga tu naveo samo iz uzusa dokumentarnosti!) tridesetak kilometara udaljenom od Filaha, koji je jedan od prvih većih gradova kada se pređe austrijska granica, sa 70 do 80.000 stanovnika, među kojima su i Bošnjaci u dosta impozantnom broju. E, u tom mjestašcetu već drugu godinu zaredom Islamska zajednica Bošnjaka u Austriji, u saradnji sa Islamskom zajednicom Austrije, organizira seminar: prošle godine prisutni su bili samo imami, dok su im se ove godine priključili i vjeroučitelji.
Fikret se čudi mome oduševljenju, pa moram da mu, bar ukratko, opišem razloge njegovog nastajanja. Kažem prvo kako je to mjestašce uistinu živopisno: visoke plavičaste planine obrasle drvećem i prošarane snijegom. Kuće, zgrade, hoteli u planinskom stilu, čiste i prozračne. Skijalište (staze i liftovi) u pogonu iako snijega nema ni približno toliko koliko ga je bilo prošle godine u isto vrijeme (to mi kažu oni koji su, naravno, bili tu i prošle godine) ali ga ima dovoljno da skijaši mogu uživati spuštajući se sa vrha do samog podnožja, gdje se, da bremedet bude veći, nalazi bazen sa toplom termalnom vodom! I sad, ti se kupaš u bazenu (makar je temperatura između 12 i 15 stepeni) i posmatraš skijaše koji se na skijama spuštaju preko srebreno-blještećih sniježnih padina i prolaze tik pored bazena!

Sa ovog seminara upućen je poziv na saradnju, na jedinstvo djelovanja, na nastojanje da se izbaci ono što žulja kako u cipeli (čitaj: zajednici) tako i mimo nje. Što opet ne znači da će tradicija biti manjkava: kamenčića će se kod Bošnjaka uvijek naći.

A može i obrnuto!
Ili sjediš na terasi hotela (a sunce je takvo da možeš komotno sjedjeti napolju) ispijaš kahvu ili sok (ko puši, naravno - puši), razgovaraš sa prijateljima i poznanicima i gledaš svu tu ljepotu koja te okružuje, pa ne možeš da vjeruješ šta te snašlo - ni kriva ni dužna! .
Vidim da Fikret hoće da kaže, da upita (i ja bih se na njegovom mjestu pitao) pa je li to seminar ili turističko putovanje, tj. ono što se kod nas zove odmor, pa ja dodajem: jeste sve to. Seminar u stilu one već pohabane poslovice: zdav duh u zdravom tijelu!
Ljudi (organizatori) su tako napravili da je i oku ugodno i duši prostrano, a mozak nije previše zaposlen! Naravno, ima tu obrazovnih tema, ima referata i referenata, ima razgovora i diskusija, ima što bi se reklo spoznaje, ali ima brate i vremena i prostora da se ta spoznaja ne doživi kao napor, kao teret, već da se upakuje u svu tu estetiku doživljaja, u svo bogatstvo susreta, u jedinstvo okupljanja, u onaj elan vital koji će pokrenuti nove kreativne snage i izmamiti nove uzdahe radosti i ljepote. Hoću reći: program je tako koncipiran da svako svoje zašto ima svoje zato, da ima dovoljno vremena i za nauk, ali i dovoljno vremena za istinsko druženje, razgovor, opuštanje u najljepšem smislu riječi. Jer, zamislite šta znači tim mladićima (a većinom su to mlađi ljudi) da se mogu susresti na jednom mjestu, u stranoj (ne mogu reći tuđoj, jer Austrija to za Bošnjake definitivno nije) zemlji a zatim da mogu, bar nakratko, izaći iz svojih profesionalnih kalupa, iz uniformi, iz konvencija džemata i običaja sredine i biti obični, sretni ljudi, ljudi koji će na miru, bez žurbe popiti kahvu i popričati, izmijeniti misli i iskustva, kazati ono što imaju jedni drugima. I učestvovati u igri, u relaksaciji, u jurnjavi na skijama, u plivanju i potapanju u bazenu (gledao sam sa koliko zadovoljstva i djetinje radosti jedni druge gnjuraju u vodi bazena - umalo da se dvojica uduše!), jednostavno rečeno - biti djeca!
A kad se sa njima malo duže popriča, iz svakog od njih izliva se cijela historija, mnogi su dosta propatili, neki ostali bez svojih najbližih, ne samo dok su bili u Bosni nego i dok su se snašli u Austriji, jer nije bilo lahko, niko od njih nije poznavao njemački jezik, a zatim i mnogo štošta drugog. No, brojni džemati i još brojnije škole u kojima rade imami i vjeroučitelji govore da su se Bošnjaci dobro snašli i da, uglavnom, uživaju opću podršku i povjerenje ne samo svojih sunarodnika već i uopće austrijskog društva. A tek škole: neki od njih koji rade kao vjeroučitelji govore nam da u pojedinim školama u Austriji muslimanska djeca postaju većinski učenički elemenat, čak i preko 70%.
I onda mi doktor Fikret kaže kako seminari po Evropi koje on posjećuje (na koje ga zapravo pozivaju) nemaju ni trunke sličnosti: dovedu nas tamo, kaže otprilike Fikret, u neki dvorac, jal u neku drugu zgradu i ti, majčin sine, trljaj stolicu od devet izjutra do devet naveče! Jedva da se uspije ručati i klanjati namaz! Eto, za nekoliko dana on treba ići u London, a od Londona vidi samo onoliko koliko to prozori zgrade u kojoj se seminarizuje dozvoljavaju! Prema tome, gotovo da je sasvim svejedno bio ti u Londonu, Tokiju, Bankoku ili nekom selu - sve što vidiš to su uglavnom zidovi zgrade u kojoj boraviš.
To je valjda cijena te “evropske” nauke.
Naravno, idejni profil ovih seminara sasvim je drugačiji od ovih o kojima sam govorio, kao što je dijametralno suprotan sastav članova koji tamo prisustvuju. Strance ne zanima kako si, šta radiš, kako ti je familija, je li ti teško, kako je na poslu, koliko imaš djece, kod njih je čisti pragmatizam - za to što ti plati treba te do kože oguliti. Ovi drugi, seminari u Bošnjaka u Austriji, očito su prilično unikatne naravi i treba nastojati da se očuvaju, jer su to, prije svega, ono što bih ja nazvao - u otuđenom svijetu oaze smisla. Ako želimo da se integrišemo a ne asimiliramo, ako želimo da sačuvamo ovo malo bosanske duše, da ne podlegnemo presiji industrijskog društva, kao i sve brojnijim iskušenjima koja dolaze sa svih strana u ovom post-modernom vremenskom zijatusu, valja njegovati te ventile, ta druženja, ta sastajanja, gdje kahva sa zemljakom, sa prijateljem, konačno sa bratom muslimanom, može značiti mnogo više nego godišnji psihijatrijski tretmani i ne znam kakvi falš-duševni brifinzi koji su danas dio savremenog zapadnog imidža, slika tamošnje izgubljenosti.
Međutim...uvijek neko međutim:
U našoj tradiciji postoji izrjek koji kaže da musliman nikada ne smije potpuno zadovoljan (u smislu: uljuljkan, samodovoljan) i da ako mu je sve potaman, u cipelu treba staviti kamičak koji će ga žuljati! Tek toliko da je svjestan kako iznad svega ima Uzvišeni Stvoritelj!
Ono što moram da primijetim na ovom mjestu jeste baš taj kamičak, mala sjenka koja je konstantno bila nadvijena nad učesnicima seminara, valjda iz bojazni da kamičak ne preraste u oveći kamen spoticanja - sjenka tzv. unije, tj. tri džemata (odnosno njihovih imama) koji ne pristaju biti članovi Islamske zajednice Bošnjaka u Austriji, već su formirali svoju organizaciju, pa je to neka vrsta podjele, a ako hoćete i razdora, koji se onda prenosi na džematlije i tako praktično od ničega stvara se nešto što kvari i ovu idiličnu sliku o kojoj sam naprijed govorio, ali i dobrano utječe na poziciju Bošnjaka u Austriji, naročito kad se radi o odnosu prema Islamskoj zajednici Austrije, ali i prema Rijasetu IZBiH.
Sa ovog seminara upućen je poziv na saradnju, na jedinstvo djelovanja, na nastojanje da se izbaci ono što žulja kako u cipeli (čitaj: zajednici) tako i mimo nje.
Što opet ne znači da će tradicija biti manjkava: kamenčića će se kod Bošnjaka uvijek naći.
Ali ne moraju biti baš svi iz naše avlije!

Aziz Kadribegović

Set as favorite

Bookmark

Email This

Učitavanja: 701

Komentari (1) add comment

RSS feed Comments

Armin said:

Esselamu alejkum Gospodine Kadribegovicu!
Ocigledno je da ste pogresno obavijesteni kada se radi o broju dzemata koji cine UNIJU. Naime, u Vasem tekstu spominje se da ta unija broji samo 3 dzemata. Pretpostavljam da ste tu informaciju dobili od mojih kolega iz drugog tabora. Unija ima 8 dzemata. U Austriji postoje i dzemati koji se ne nalaze u clanstvu unije niti dachverbanda, nego djeluju neovisno i samostalno. Ti dzemati uglavnom solidarisu sa unijom iako nisu njezin clan. Npr. dzemat u kojem obavljam imamske i muallimske duznosti (Dzemat LJILJAN u Klagenfurtu) djeluje potpuno neovisno, s tim da priznajemo kao nadredjene samo Rijaset IZ BiH i nikoga vise. Ako bi kojim slucajem dzemat pristupio uniji izgubili bismo pola clanova, i obratno, ako bi pristupio dachverbandu opet bi se desilo isto. Stoga se oslanjamo na ono oko cega se svi slazu - Rijaset IZ BiH.

Esselamu alejkum

Armin Muftic
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

prijavi zloupotrebu

glas za

glas protiv

May 19, 2007
Glasovi: -1

Napišite komentar

« Prethodna		Sljedeća »

Preporod - Forum

Novo iz El-Kalema

RAZUMIJEVANJE ISLAMA - Frithjof Schuon je na našim prostorima već afirmiran autor, ponajviše zahvaljujući prijevodu na naš jezik njegove knjige „Dimenzije islama“. Detaljnije >>>