Preporod.com

Šesnaestogodišnji, golobradi dječak iz Goražda, kao član bh karate reprezentacije, na turniru u Zagrebu, u posljednjoj minuti borbe sa predstavnikom Srbije slomio ruku, ali nije prekidao borbu dok ga nije pobijedio

I Goražde je rasadnik vrsnih sportista. Mnogi od njih postizali su sjajne rezultate u fudbalu, rukometu, košarci, karateu... Od Nedžada Kurtovića, predsjednika Općinskog odbora Bošnjačke zajednice kulture Preporod Goražde saznao sam za Armina Mandžu, Fočaka po rođenju (kao beba donesen u Goražde poslije progona njegovih roditelja od strane četničkih snaga. Rekao mi je da je riječ o kadetskom karate reprezentativcu Bosne i Hercegovine pred kojim je sjajna sportska budućnost. Stoga smo, u prostorijama Preporoda, upriličili blic razgovor.
Prvo nam se predstavi, karataška junačino Armine!
Armin Mandžo: Imam 16 godina. Rođen sam 31. 10. 1991. godine. Roditelji su me u naručju donijeli iz rodne Foče kad su, u aprilu 1992. godine, protjerani iz ovog grada. Rat smo proveli u Goraždu.

Prvak Balkana i Bosne i Hercegovine

Koji su tvoji dosadašnji najbolji rezultati u takmičenju?
Zajedno sa ostalim članovima reprezentacije na Balkanskom prvenstvu u Rumuniji postao sam prvak Balkana. U pionirskoj selekciji bio sam prvak Bosne i Hercegovine, a sada, u kadetskoj, zauzeo sam treće mjesto.
Koji karate pojas imaš?
Trenutno sam sa braon pojasom, što mu dođe majstorski kandidat. Za dvije godine polagat ću za crni pojas.
Kakav si učenik u školi?
Vrlodobar. Završio sam i mekteb

Bajram me čini posebno sretnim

Dolazi nam Bajram.
Da. Kao i svakom drugom muslimanu, i meni je Bajram veliki dan. On me čini posebno sretnim.
Pretpostavljam da imaš sportskog uzora.
Moj uzor je stariji brat Ermin. On ima crni pojas prvi dan.
Jesi li čuo za Mensura Cakića?
Da. On je viceprvak svijeta, te juniorski i seniorski reprezentativac BiH. Jedan je od najuspješnijih karatista BiH. Naravno, i on mi je jedan od uzora.
Koji su ti planovi?
Moj je cilj da jednog dana odem na evropsko ili svjetsko natjecanje u karateu. To je san svakog sportiste. Najveći cilj mi je, ipak, jednog dana postati trener u ovom sportu.
Jesi li stavljao reske na kajišu koliko si do sada imao borbi i koliko si osvojio medalja?
Iza sebe imam dosta takmičenja i velik broj medalja.
Koji ti je bio najteži meč?
Jedan meč ću pamtiti do kraja života. Imao sam ga kao član kadetske reprezentacije Bosne i Hercegovine na turniru u Zagrebu. Borio sam se protiv reprezentativca Srbije. Tad sam slomio ruku. Međutim, sa slomljenom rukom nastavio sam borbu dok nisam pobijedio. Pobijedio sam sa 6 – 0.

Za Preporod govori dvadesettrogodišnji reprezentativac Bosne i Hercegovine u karateu Mensur Cakić, viceprvak svijeta, te prvak Evrope, Mediterana, Balkana u karateu u kategoriji do 70 kilograma
Zbirka od 70 medalja


Mensur Cakić je sjajan karatista. Osam je godina član reprezentativnih selekcija Bosne i Hercegovine. Za osvojeno drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu u Meksiku načelnik općine Konjic Emir Bubalo dodijelio mu je stan. Mensur je poznat kao miran i nenametljiv mladić. Student je na Fakultetu za sport u Mostaru. Budući da je islam u njegovom srcu i životnoj praksi, ovaj naš razgovor upriličili smo za bajramski broj našeg lista.

Na naše pitanje kad je počeo s treninzima karatea, te šta je utjecalo na njegovo opredjeljenje da se bavi ovim sportom, Mensur Cakić je odgovorio: “Prvi put sam počeo da treniran karate kada sam pošao u 1. rezred osnovne škole, dakle sa nepunih 8 godina. Za karate sam se opredijelio iz dva razloga. Prvi je što sam volio taj sport, a drugi razlog je u činjenici što su i moji roditelji bili za to da treniram karate.”
Kad si osvojio prvu zlatnu medalju i koliko si, do sada, dobio zlatnih, srebrnih, bronzanih odličja?
Mensur Cakić: “U 12 godini sam osvojio svoju prvu zlatnu medalju. Do sada sam osvojio oko 70 medalja, podjednak broj zlatnih, srebrenih i bronzanih.
Jesi li imao uzora u sportu kojim se baviš?
Mensur Cakić: “Nisam imao uzora, međutim, bilo je dosta takmičara koji su dobro radili i ja sam htio da radim kao i oni ili, čak, da budem bolji od njih..

Srebrna medalja sa Svjetskog prvenstva u Meksiku donijela mu – stan u Konjicu

Na Svjetskom takmičenju u Meksiku osvojio si srebrnu medalju. Šta je za tebe značila titula viceprvaka svijeta u karateu do 70 kg?
Mensur Cakić: Na Svijetskom prvenstvu u Meksiku koje se desilo 2004. godine osvojio sam srebrnu medalju do 70 kg u seniorskoj konkurenciji. Mnogo mi je značila jer sam prvo bio junior kada sam nastupio na tom prvenstvu, a drugo, niko poslije rata nije bio u finalu jednog svjetskog prvenstva. Dakle,  bio sam prvi takmičar iz Bosne i Hercegovine koji je donio medalju u karateu.
Građani Konjica priredili su veličanstven doček sportskom heroju Mensuru Cakiću. Koliko je takvo priznanje za osvojene rezultate od strane tvojih sugradana utjecalo na tvoj daljnji uspon u ovom sportu?
Mensur Cakić: Konjičani su, doista, organizirali nezaboravan doček. Na aerodmomu u Sarajevu dočekalo me nekoliko stotina Konjičana koji su došli autobusima i privatnim kolima, a više od dvije hiljade mojih sugrađana, među kojima je bio i načelnik Emir Bubalo, čekalo me na trgu kod spomen obilježja šehidima i poginulim borcima. Bio sam oduševljen pažnjom mojih Konjičana. Najveću nagradu dobio od načelnika Bubala. On mi je, tim povodom, dodijelio stan, što je, iskren da budem, ispunjenje sna svakog mladog čovjeka.
Standardni si član karate reprezentacije Bosne i Hercegovine. Koliko si puta do sada branio boje naše države i kakve si uspjehe postizao?
Već dugo sam član reprezentacije BiH. Mnogo puta branio sam boje naše države, jer sam bio i juniorski reprezentativac BiH. Jednom riječju, 8 godina nastupam za reprezentaciju. Pa, uspjeha ima mnogo, od državnih prvenstava, internacionalnih, balkanskih, mediteranskih, evropskih i svijetskih. Pored gore spomenutog uspjeha na svjetskom nivou, ovdje ću kazati da sam bio prvak Balkana, Mediterana i Evrope.
Koliko sport može pomoći mladom čovjeku da ne dođe u iskušenje droge i drugih pošasti savremenog doba?
Pa, mnogo znači baviti se sportom, jer onaj ko se istinski bavi sportom neće dolaziti u neka iskušenja droge. Toga u sportu nema. Svako ko je, iole, pametan drogu i ostale poroke neće probati.

Za svoje vjersko ubjeđenje ne treba se nikom pravdati

Ti si i vjernik. Praktičar. Bez kompleksa. Kako i treba da se bude. Koliko ti je vjera u Allaha dž. š. pomogla u ostvarivanju vrhunskih rezultata u sportu?
Naravno. Meni vjera u mnogome pomaže da postižem ovakve rezultate. Daje mi sabur i puno duhovne snage da ostvarim svoje ciljeve. Jer, bez vjere u Allaha dž. š. nema ni uspjeha.
Je li bilo slučajeva da si se borio i za vrijeme časnog mjeseca ramazana?
Kada sam se spremao za Svjetsko prvenstvo bio je ramazan. Usprkos jakim naporima na treninzima trudio sam se da svaki dan ispostim i da ništa od ramazanskog obilja ne izostavim. Bilo je naporno, ali se izdržalo.
Za nekoliko dana nastupa Hadžijsko-kurbanski bajram. Kako ćeš ga obilježiti?
To je naš veliki događaj, praznik koji mi, porodično, obilježimo. Tradicionalno, svake godine moja familija kolje kurban. Poslije klanjanja bajram namaza slijedi obilazak mezarja, pa čestitanja najbližima, komšijama, prijateljima...
Budući da si sjajan sportista i da, kao takav, imaš harizmu među mladim ljudima, šta bi im poručio?
Treba vjerovati u Allaha dž. š. i činiti dobra djela. I za to svoje vjersko ubjeđenje ne treba se pravdati. Treba biti uporan, jer, kad-tad, doći će ono što želimo.


B. PERVA

Komentari (0)

RSS feed Comments