Preporod.com

Draga mama,

 

da si znala, kao što nisi, mogla si rahat ostati ovdje u suverenoj i nedjeljivoj BiH i, mnogo uspješnije nego u tom dalekom inostranstvu, baviti se zoologijom. Ustvari, kad vidi koliko je hajvana u prilici da odlučuje o najvažnijim stvarima i koliko je onih koji na svakom koraku gledaju kako da ga naprave hajvanom, ovdje se pametno čeljade i nema čime povazdan baviti nego zoologijom. 

Nedavno, došao ovdje jedan iz Australije. Hoće, veli da ispita kako se u poratnom vremenu ponaša bh. populacija, jer, ako ne laže, radi na nekakvome institutu gdje se profesionalno bavi sociologijom. Došao da ostane barem tri mjeseca, a nije se zadržao ni čitava tri dana... Za to vrijeme je posjetio nekoliko preduzeća, medijskih kuća, političkih stranaka i državnih ustanova, a već četvrti dan ga vidjeli kako se na aerodromu panično raspituje za avionski vozni red. Čovjek, bezbeli, vidio da je došao na pogrešnu adresu, napravio nekoliko fotografija da ima šta pokazivati djeci i naučnicima sa veterinarskog instituta, i prvim se avionom ispalio u rodni kraj. Tako ljudi koji imaju nijet baviti se naukom često pogriješe - jedni odu tamo gdje je ljudsko društvo skroz uređeno, u namjeri da se bave zoologijom, dok se drugima ponesreći da zalutaju u zoološki vrt, gdje im je neko prije toga rekao da se mogu baviti sociologijom.

Ti bi jako pametno postupila kada bi opet doselila u našu domovinu i pridružila se nama koji ovdje živimo od pamtivijeka. Ovdje bi se mogla povazdan baviti zoologijom. Ovdje kod nas, u Federaciji BiH, mogla bi se, bar u slobodno vrijeme, baviti i botanikom, jer ovdje živi i vrlo interesantan biljni svijet. Te biljke, koje žive na dvadesetak procenata nekadašnje Bosne i Hercegovine, nazivaju se Bošnjaci, a jedna od njihovih osnovnih karakteristika je da se, poput većine vrsta iz roda trava, povijaju onako kako vjetar puše. Da bi se ta vrsta biljaka počela povijati onako kako vjetar puše, uopće ne mora puhati pravi vjetar. Da bi se ta krhka bića počela ponašati u skladu sa poznatom latinskom izrekom «Veži konja đe ti aga kaže», dovoljno je da neko iz međunarodne zajednice počne puštati vjetrove. Ovo se naročito odnosi na slobodnomisleće intelektualce, nikakonemisleće političare i većinu nezavisnih novinara.

Draga mama, kad vidim kojom brzinom se mentalitet tora širi našom domovinom, ne mogu se oteti dojmu da bi ti ovdje, kao zoolog, mogla napraviti veliku karijeru. Ovo je ambijent u kome sociolozi, poput onog nesretnika iz Australije, ruku na srce, nemaju mnogo posla, ali zato posla u izobilju ima za zoologe i veterinare. Toliko puta su me, u kojekakvim kancelarijama, organizacijama i udruženjima, napravili majmunom i oslovili sa «ovco glupa», da je čak i moje bavljenje samom sobom, vremenom, postalo bavljenje zoologijom. Inače, ovdje, svo vrijeme od rata naovamo, ljude tretiraju kao da nisu ljudi nego ovce, tako da većina nas, kada se razbolimo, nismo sigurni trebamo li se obratiti doktoru ili veterinaru. A nekakav preokret se dogodio i u glavama velikog broja doktora. Kad vidiš kako se prema tebi ne odnose kao doktori nego kao veterinari, sjedneš na onu klupu u čekaonici i pokušavaš da se prisjetiš na koliko si nogu došao u medicinsku ustanovu, na dvije ili na četiri.

Većina nas se, nakon dugotrajnog boravka u mentalnom ambijentu tora, počela osjećati i ponašati poput ovaca. Neko se čak sjetio da bi nam trebalo osigurati i čobane, što je vrlo brzo provedeno u praksu. Zbog ovoga su izmišljeni takozvani demokratski izbori, na kojima svake četiri godine biramo skoro uvijek jedne te iste čobane, čija zadaća je da nas nekoliko godina čuvaju, muzu i strižu. 

Za razliku od drugih država, gdje se ljudi koji upravljaju društvom nazivaju predsjednici, ministri, direktori itd., ljudi koji upravljaju našim društvom nazivaju se čobani. Zbog toga, obični građani se većini rukovodilaca ustanova i preduzeća ne obraćaju, kao u ostatku svijeta, sa «gospodine ministre», «gospodine direktore» i slično, nego sa – čobane. Nedavno mi je jedna prijateljica, uz kahvu, u vezi s ovim izložila zanimljivu ideju. Ona smatra da bi u našem društvu trebalo uvesti još jednu važnu inovaciju, kako bi sve stvari, konačno, bile nazvane svojim pravim imenom. Ona smatra da bi, u državi gdje se narod tretira kao stoka a političari se ponašaju i razmišljaju kao čobani, i riječ «politika» trebalo zamijeniti drugom, mnogo adekvatnijom riječju. Po njenom mišljenju, riječ «politika» bi trebalo izbaciti iz riječnika bosanskoga, srpskoga i hrvatskoga jezika i, umjesto nje, uvesti riječ «stočarstvo». Draga mama, ti si zoologinja, pa te molim da me ispraviš ako griješim.

 

Nedžib Smajlović