Preporod.com

Srpkinje kao sultanije na Osmanskom dvoru

08.03.2007

Među mnogim tajnama, koje su Srbi skrivali kao zmija noge, bila je i ona o Kosovskoj bici i rodbinskom prijateljstvu između njihovog i osmanskog dvora. Njima treba odati svjetski primat u krivotvorenju historijiskih činjenica i izmišljanju mitova. Oni su među rijetkim narodima na svijetu, koji svoje poraze slave kao pobjede. Bili su veliki prijatelji s Osmanlijama, s kojima su se pripadnici dinastija Hrabrenovića i Brankovića orodili. Ovo je kratka priča o Kosovskoj i drugim bitkama Osmanlija s neprijateljima i rodbinskim vezama tih dviju dinastija sa Osmanlijama.

Umjetnički prikaz harema u Topkapi saraju

Srbi su napali Osmanlije kod Černomena na rijeci Marici (Bugarska) u rujnu/septembru 1371. godine. Posljednjeg dana bitke, koja se odigrala 27. rujna/septembra, doživjeli su težak poraz, u kojemu je izginula glavnina njihove vojske, a poginuli su kralj Vukašin IV i njegov brat despot Uglješa. Nakon te bitke, Srpsko carstvo se raspalo i prestalo postojati kao država i vojna sila. Zemlja je podijeljena na dvije despotovine: zapadni dio, s Beogradom kao glavnim gradom, kojom je vladao despot knez Lazar (1370-1389), sin Pripca Hrabrenovića (u srpskim legendama i na vinskim etiketama unaprijeđen u cara) i južni dio, s Prištinom kao glavnim gradom (tzv. Stara Srbija), kojom je vladao despot knez Vuk Branković (umro 1397). Od tada su obje despotovine postale osmanski vazali, s obavezom da s osmanskom vojskom sudjeluju u bitkama koje Osmansko carstvo bude vodilo sa svojim neprijateljima i da svoje kćeri udaju za predstavniike dinastije Osmana.

Bitka na Kosovu

Osamnaest godina kasnije, Osmanlije potražiše Srbe i najaviše im bitku na Kosovu Polju. Osmansku vojsku predvodio je sultan Murad I (1359-1389), a srpsku despoti knezovi Lazar Stefanović Hrabrenović i Vuk Branković, potpomognuti jednim odredom bosanske vojske, kojom je zapovijedao vitez vojvoda Vlatko Vuković Kosača. Odlučna bitka, u kojoj su Srbi doživjeli težak poraz, odigrala se je 15. lipnja/juna 1389. godine. Poginula je glavnina srpske vojske, a despot Lazar teško ranjen i zarobljen. Ogromna većina zarobljenih srpskih i bosanskih (pretežno iz Hercegovine) vojnika, odvedena je u Anadoliju, prevedena na islam i tamo se trajno nastanila. U međuvremenu je osmanski špijun Miloš Kobilić (godine 1756. po Pavlu Ćulincu preimenovan u Obilića, jer je za srpskog junaka takvo prezime bilo nezgodno), ucijenjen od despota Lazara, proporio stomak sultanu Muradu. Pred izdišućeg sultana, vojnici su doveli despota Lazu, a on je naredio da mu odrube glavu. Nedugo nakon toga, izdahnuo je i sultan Murad.
Sultana Murada I naslijedio je sin Bajazid I (1389-14o3), zvani Yildrim/bos. Munja i Buyuk Amur/bos. Veliki Amur, a despota Lazara sin Stefan Lazarević (knez 1389-1402. i despot 1402-1427), koji je postao osmanlijski vazal.
Da bi obilježili svoju pobjedu nad Srbima, Osmanlije su na mjestu pobjede podigli spomenik, koji su nazvali Gazimestan (od turskih riječi gazi=pobjednik i mestan=mjesto), odnosno, prevedeno na bilo koji južnoslaveskim jezik, Mjesto pobjede (ekavski Mesto pobede). Zanimljivo je, međutim, da turski naziv nikada nije bio zamijenjen srpskim, jer nije bilo nikakve pobede.

Udaja Olivere za sultana Bajazida

Šest mjeseci nakon Kosovske bitke, Lazareva udova kneginja Milica (u legendama unaprijeđena u caricu), po savetu patrijarha i celoga sabora sveštenih lica i celoga sveštenstva, dala je pristanak da se njena kćerka Olivera uda za sultana Bajazida I. Tako su sultan Murad I i despot Lazar Hrabrenović pod zemljom postali prijatelji, a na zemlji je kneginja Milica postala punica sina čovjeka koji je izdao naredbu o smaknuću njenog muža, a Oliverin brat, novi despot Stefan Lazarević, šura sultana Bajazida. Bajazid i Olivera izrodili su tri sina: Sulejmana, Isu i Mehmeda (od arapskog ličnog imena Muhammed). Još samo treba dodati da je Lazareva kćerka Vukosava bila udata za Miloša Kobilića, a Mara za despota Vuka Brankovića.
U prvoj bici koju je, sedam godina nakon Kosovske novi sultan Bajazid I vodio kod Nikopolja protiv zapadnih križarskih vojni, pod zapovjedništvom ugarskog/mađarskog kralja Sigismunda (poznatog kao Žigmund), osmanska vojska je bila pred velikim porazom. Tada je s desnog boka sultanu u pomoć pritekla srpska vojska, pod zapovjedništvom njegovog šure despota Stefana Lazarevića. U odlučnoj bici, koja se odigrala 28. rujna/septembra 1396. godine, Osmanlije su poraz pretvorili u pobjedu i hametice porazili križarsku vojsku. Tako je šura spasio svoga zeta.
Sultan Bajazid I još se jednom našao u velikoj nevolji, jer je bio napadnut od silne tatarske vojske, kojom je zapovijedao čuveni han Timurtari /Timur. U odlučnoj bici, koja se odigrala na ravnici Čabikabad/bos. Trstikovac kod Anagore ili Angore/današnja Ankara 27. travnja/aprila 1402. godine, opet je u pomoć zetu sultanu Bajazidu I pristigao njegov šura despot Stefan Lazarević, s deset hiljada srpskih vojnika. Ovoga puta, sreća je zetu i šuri okrenula leđa: pobijedio je Timur, glavnina osmanske i srpske vojske izginula, a ostatak zarobljen ili se spasio bijegom. Među zarobljenicima našao se i sultan Bajazid I. Da bi ga ponizio, Timur je naredio da se stavi u željezni kafez i tako na kolima voda po Anadoliji, da narod gleda svoga sultana. Olivera je morala naga posluživati pijane tatarske vojnike. Kad su doveli okovanog sultana da vidi u kakvom mu je položaju supruga, on je zbog poniženja, od tuge i prevelike boli udario glavom od jedan željezni demir kafeza, razbio glavu i sa prustim mozgom ubrzo izdahnuo (14o3). Nakon toga događaja, Timur je oslobodio Oliveru i ona se s djecom sklonila na sigurno mjesto.
Kad su se prilike smirile, novi sultan postao je Mehmedov sin i Bajazidov unuk Murad II (1421-1451). Smrću despota Stefana Lazarevića 1427. godine, ugasila se je loza Hrabrenovića. Tada je Despotovinu naslijedio sin Vuka Brankovića Đurađ (1427-1456), unuk Mare, sestre despota Stefana Lazarevića.

Ženidba Murada II Durđevom kćerkom Marom

Sultan Murad II oženio se 1435. godine Đurđevom kćerkom, Marom, nazvanom Amarisa. To mu je bila treća supruga po redu, a postala je maćeha princu Mehmedu, budućem sultanu Mehmedu II Osvajaču /tur. El Fatih. Mehmed je 1451. godine zbacio oca s prijestolja, a svoju maćehu Maru, uz bogate darove, uptio bratu u Srbiju. Ona se u Srbiji nije dugo zadržala, pa se 1457. godine vratila u Tursku. Naselila se je u malom selu Ježevo u Sv. Gori, južno od Strumičkog jezera. Bila je okružena srpskom vlastelom i monasima. Tu je, između ostalih, razvila i živu političku djelatnost. Često je pozivana kao posrednik kod zaključivanja raznih ugovora o miru ili o nekim drugim pitanjima. Izdavane povelje pečatila je pečatom svoga pokojnog oca despota Đurđa Brankovića. Održavala je redovnu prepisku s Dubrovčanima, koje je nazivali svojim dobrim i starim prijateljima. Za nju je poznati češki historičar Konstantin Jireček rekao da je hrišćanima služila svom snagom. Patrijarsi Carigradske patrijaršije (u čijem sastavu je od 1459. do 1557. godine bila i Pećka patrijaršija), postavljani su i smjenjivani njenim utjecajem.
Uz ime sultanije Mare vezan je i jedan dugo vođeni spor s Dubrovčanima oko zaostavštine njenog pokojnog oca despota Đurđa Brankovića, koja je kao poklad bila pohranjena kod dubrovačkog vlastelina Marka Đoreva Gučetića. Mara se 1459. godine obratila Dubrovčanima sa zahtjevom da joj predaju očevu zaostavštinu, koja pripada njoj i njenom slijepom bratu Grguru. U ovaj spor umiješao se i sin Mehmeda II novi sultan Bajazid II (1481-1512), pa je Mari i Grguru vraćen samo mnaji dio očeve zaostavštine. Mara je se kasnije zamonašila i umrla je u dubokoj starosti 14. septembra 1487. godine. Sahranjena je u manastiru Sv. Bogorodice u Kosinici kod Drame, na području starog Pangaja.
I, na kraju, napomena da ni Olivera ni Mara nisu mijenjale svoja imena, da su zadržale pravoslavnu vjeru i da su na dvoru držali pravoslavne monahe, kao svoje isposnike.
Ovo sam ispričao, pretpostavljajući da to većini čitalaca Preporoda do sada nije bilo poznato, a nije na odmet da i to znaju.Tim prije što samoposrbljeni i posrbljeni Vlasi i Arbanasi sve južnoslavenske muslimane nazivaju Turcima.

Dr. Jusuf Mulić

Set as favorite

Bookmark

Email This

Učitavanja: 6698

Komentari (11) add comment

RSS feed Comments

Vladimir said:

	Svako ko malo bolje zna istoriju zna za ove stvari a narod je to opisao u pesmi Banovic Strahinja. Tada se to tako radilo. Onaj deo izmesanih brakova je uglavnom otisao sa Turcima sto pokazuju i genetska istrazivanja. Vlasi jesu posrbljeni ali mnogo je Srba pohrvaceno (moj otac), madjarizovano a neki od njih su promenili veru i postali Bosanci.
	prijavi zloupotrebu glas za glas protiv

May 01, 2007
Glasovi: +6

robert said:

	Ne vidim svrhe ovakovom napisu. Vjerojatno ce u narednom broju takvo sto napisati i o Hrvaticama koje su im meliorirale racu.
	prijavi zloupotrebu glas za glas protiv

May 05, 2007
Glasovi: +2

sasa said:

Poznajem profesora Mulica, i cenio sam ga kao velikog humanistu i intelektualca. Dragi moj profesore, nije fino da vasi nekadasnji studenti menjaju pozitivno misljenje koje su o Vama poneli iz Sarajeva. Ne sumnjam u istorijske cinjenice da su se na raznim dvorovima dogadjali brakovi osoba iz razlicitih dinastija. Ali nepristojno je da Vi u samom uvodu optuzujete Srbe za "krivitvorenje historijskih cinjenica..." Pa takav pristup (moram reci, nekulturno nacionalisticki)nas je i doveo na rep Evrope. Da li sada treba ocekivati da neki Vas kolega, Srbin, uzvrati traktatom o licemerju i nacionalnom kompleksu Muslimana?... To jednostavno ne doprinosi perspektivi naseg podmlatka u 21. veku. Kao osobi koja je mnoge generacije sarajevskih studenata, svih nacija i rasa, upucivala na put tolerancije, ne prilici ovakav pristup. Kao coveku koji se priblizava kraju zivotnog puta ne prilici da za sobom ostavlja seme zla generacijama koje dolaze.
Zao mi je sto ne znam bosnjacki pa Vam moram pisati na srpskom, ali kao intelektualcu, nadam se, to Vam nece smetati.

prijavi zloupotrebu

glas za

glas protiv

May 05, 2007
Glasovi: +7

kujundzija said:

	sasa, ne zna ni prof. mulic bosnjacki, nego bosanski jezik. a sad u cosak i imas jedan iz ljudskosti, a pet iz licemjerja.
	prijavi zloupotrebu glas za glas protiv

May 18, 2007
Glasovi: -1

sandra said:

joj ljudi, mene je stid ovde u chickagu reci da sam srpkinja, sta sve moj narod radi, pa imalo je mnogo nasih srba koji su se svojom voljom a ne silom poturcili, moj stric je to uradio,tako da je meni otac ostao srbin a stric musliman, i tako to, ja sam udata za hrvata,koji je mnogo dobar, ali ovo sa nasim narodom je katastrofalno vjerujte mi, i kosovo izgubismo, i to zauvek, kao sto je to jednom davno istakao seselj, slobo trazis veliku srbiju ali ces na kraju ostati sa beogradskim pasalukom,

prijavi zloupotrebu

glas za

glas protiv

June 03, 2007
Glasovi: -3

Abdulah said:

	Da je sad znati sta je ovdje istina a sta ne...
	prijavi zloupotrebu glas za glas protiv

June 18, 2007
Glasovi: +0

biljana said:

	Ispravka pametnjakovicu. Knez Lazar i njegova loza se nisu prezivali Hrabrenovic kako si ti to lupio pa ostao ziv nego Hrebljanovic.
	prijavi zloupotrebu glas za glas protiv

July 04, 2007
Glasovi: +1

brana said:

Profesore, pa i vasi su preci Srbi! Nema mnogo Muslimana koji su derivat hrvatskog naroda, 90% danas tzv. Bosnjaka je srpskog porekla, dok je oko 70% Hrvata srpskog porekla. Mi Srbi smo slobodan narod koji velikodusno pusta druge da zive sa njim. Kroz istoriju se pokazalo da je velikodusnost u ovom smislu stetna, ali je pred Bogom velika. u Srbima nema mrznje prema drugima, zivi i pusti druge da zive, toliko!
I jezik kojim govorite je srpski. Samo je upornost Beca i Berlina da uniste Srbe neunistiva i gorke plodove njihovog takvog rada beremo danas, svi mi na Balkanu. Istina je samo jedna ma koliko nas je tumacilo, a ona glasi. Hrvatski i Bosnjacki jezik su Srpski jezik, Hrvati i Bosnjaci su Srbi, istorijski i etnicki gledano, ali politicki, to je druga prica.

prijavi zloupotrebu

glas za

glas protiv

July 11, 2007
Glasovi: +3

..., Lowly rated comment [Prikaži]

Amar said:

brana ne razumije svoju historiju, ona voli onu koju pisu njeni sunarodnjaci, nadjidjanu lazima i izmisljotinama sa prevelikom dozom srpskog nacionalizma. Nas jezik nije srpski zato jer bosanski jezik je postojao prije nego je uopce srpski kao danasnji nastao. Vuk Karadzic je uzeo iz narecje iz bosanskog jezika, izbacio je i ije da bude samo e i naravno odtsranio h. Uzmi malo lingvistickih knjiga prelistaj pa su ipitaj otkud tucizmi u srpskom jeziku, nisu se sigurno sami nasli tu. Hrvati su dalmatinski narod nemaju veze sa Srbima, kao sto su i Bosnjaci narod Bosne, ili prije prihvatanja islama bogumili, koji su imali svoj jezik i svoju vjeru, i koje je Stefan Mevalja proganjao palio, bas kao sto su i srpski cetnici. Tako da brana treba malo uciti ispravne povijesti a ne one izmjenjene koja vama odgovara. Etnicki ni u kom slucaju, jer Bosnjaci, su se kao preidlsmki bogumili vec bili na ovim prostorima Bosne i Sadndzaka, a Srbi su imali svoju teritorija koja je tri puta manja bila nego sto je sad. Pa tako da znas brana, mastaj ti koliko hoces ali se povijest ili istorija nikada ne moze izmastati. Jedino koga ko ovdje zeli koga da unisti jesu Srbi da uniste sve sto nije srpsko. Ali ne znam uopce znali li velikio dio naroda srpskog sta znaci "genocid", a sigurno znaju, samo sto se uporno porice. Tipicno za narod koji je bolstan ideologijama iskrivljene proslosti....

prijavi zloupotrebu

glas za

glas protiv

July 13, 2007
Glasovi: -4

nodi said:

Kako ja znam brana, bec i berlin su pokusavali unistiti bosnu i bosnjacki narod. kad su se slozile austro-ugarska kraljevina, njemacka kraljevina, SAD, Kraljevina Rusija, i kraljevina Srbija na celu sa Otto Von Bismarckom da bosnu smanje na danasnju bosnu, Turska se nije mogla zaliti jer su se kao danas slozili katolici i krscani protiv Otomanskog carstva. Lika i Dalmacija su bili dio bosni (sjetite se Hasanagince i kliskog sandzaka(split)) i tamo su zivili samo bosnjaci i otomanski vojnici srbi koji su jedini nemuslimani koji nisu bili kmetovi i jedini nemuslimani koji su imali pravo na vlasnistvo zemlje u bosni.
1907 godine je austro-ugarska zabrinala nazivanje bosanskog jezika bosanskim i latinsko pismo je uvedeno i nase arapsko odnosno bosansko pismo je bilo zabranjeno. moja obitelj i sad ima knjiga pisanih na bosancici(turskim pismom) u svojoj posjedi.
sto se tice sandzaka sandzak je jedinica na koju su turci djelili vojno politicki osvojene djelove bosne. Bilo je tu vise sandzaka kao banja lucki sandzak, kliski sandzak (split), yeni pazarski sandzak, hercegovacki sandzak (hum), itd.
Srbi, hrvati, i bosnjaci su tri razlicita plemena sto su primali vjere razlicitih osvajaca. Srbi su bili pogrceni dok su hrvati bili pomadjareni osim dubrovnika (primili katolicanstvo od talijana).

Naravno da smo mi bili begovi i srbi i hrvati kmetovi. nastavak unistvanje bosnjacke nacije od strane austrugarske monarhije je nastavljeno od srbije pa se nigdje kmetovstvo ne spominje.

prijavi zloupotrebu

glas za

glas protiv

September 05, 2007
Glasovi: -3

Napišite komentar

« Prethodna		Sljedeća »

Preporod - Forum

Novo iz El-Kalema

RAZUMIJEVANJE ISLAMA - Frithjof Schuon je na našim prostorima već afirmiran autor, ponajviše zahvaljujući prijevodu na naš jezik njegove knjige „Dimenzije islama“. Detaljnije >>>