Preporod.com

Karen Armstrong

6.

Hittin i pohod na Jerusalem*

Ohrabren ovim uspjehom, Balian je odlučio da pokuša dogovoriti mir između Raymunda i Guya, kako bi kršćani mogli dočekati Salahuddina potpuno jedinstveni. Otišao je Guyu i objasnio mu u kakvoj izoliranoj situaciji se našao. Antiohija je sklopila primirje sa Salahuddinom da bi se distancirala od opasnih gluparija Jerusalemskog kraljevstva. Guy je izgubio svog najboljeg viteza, Baldwina od Ibelina. Ako još izgubi Raymunda, gotov je. Guy se složio da pokuša sklopiti primirje i 29. aprila, 1187. godine, mirovna delegacija, predvođena Velikim gospodarima Hrama je krenula za Tiberiju, planirajući da se sretne sa Balianom kasnije u tvrđavi La Feve na platou Esdraelon u Galileji.
30. aprila, Salahuddinov sin, El-Efdal se obratio Raymundu sa zahtjevom: Mogu li muslimani poslati izviđačku patrolu kroz Galileju? Raymund nije mogao odbiti ovaj zbunjujući zahtjev od svog novog saveznika i dao je dozvolu da muslimani uđu njegovu teritoriju, pod uslovom da ne učine nikakvu štetu gradovima ili selima kroz koje prođu te da se vrate na svoju teritoriju prije nego što padne noć. El-Efdal je spremno pristao, a Raymund je izdao naređenja da svo stanovništvo Galileje treba da ostane u svojim kućama naredni dan. Prvog maja on je posmatrao vojsku od 7 hiljada muslimana kako prolazi pored njegove tvrđave u Tiberiji prema Galileji. Te iste noći ih je gledao kako se vraćaju, kao što je dogovoreno napuštajući prostor prije noći. Međutim na vrhovima kopalja svakog vojnika iz prethodnice je bila po jedna glava viteza Templara (hramovnika).

Džamija El-Aksa, prva kibla muslimana

Raymundova naređenja su došla do La Feve u večer 30. aprila a tamo je bila Guyova delegacija, čekajući Baliana od Ibelina, koji još nije stigao. Kada je Gerard od Ridforta čuo da mu izdajnik Raymund naređuje da se sakrije od muslimana, bilo je to više nego što je njegovo ratoborno srce moglo podnijeti. On je poslao naređenja svim Templarima u regiji da mu se pridruže u La Fevi. James Mailly, zapovjednik Hrama, u dobar čas se pojavio sa devedeset vitezova, a slijedeće jutro četrdeset narodnih vitezova im se pridružilo iz Nazareta. Mala družina kršćana je odjahala da pronađe muslimane, međutim kada su ugledali veliku vojsku koja napaja svoje konje na izvorima Creson u blizini Nazareta, James Maillz i zapovjednik Bolnice prilično pogođeni prizorom su htjeli da se vrate. Gerard je bio razočaran. Izrugao kukavičluku zapovjednika Bolnice te podrugljivo se obratio Jamesu: „Previše voliš svoju plavu glavu da bi dopustio da je izgubiš“¹ Templari su se svom gospodaru zavjetovali na apsolutnu pokornost, a James je potom odgovorio: „Ja ću umrijeti u bici kao hrabar čovjek. Ti si taj koji će pobjeći kao izdajnik.“² U duhu Rolanda na Roncesvallesu, Gerard je odveo družinu u samoubilački pohod protiv muslimanske vojske: desio se masakr. Svi osim trojice Templara i vitezova su pobijeni, a među tri preživjela je bio Gerard od Ridforta.

Katastrofa koja se desila na Cressonu je potresla cijelo Kraljevstvo. Neizbježno se desilo i negodovanje protiv Raymunda od Tripolija, koji je bio optužen za konverziju na islam. Sam Raymund je bio potresen katastrofom te je odlučio da prekine svoj sporazum sa Salahuddinom te svoje trupe stavi na raspolaganje Kralju. Franci su otpočeli da mobiliziraju svoje snage da odgovore na muslimansku prijetnju. Cijela vojska Jerusalemskog kraljevstva se skupila u Akri a otuda je marširala do Sphorie; međutim, Ibnul Esir zapaža:, „bili su neradi i demoralisani“. Sami muslimani nisu bili upotpunosti uvjereni da je žestoka bitka dobra ideja. Neki emiri su savjetovali Salahuddina da umjesto toga neprijatelja oslabi stalnim čarkanjem; ostali su govorili da muslimani počinju bivati nestrpljivi: kada će ovaj čuveni džihad početi? Sam Salahuddin je zaključio da muslimani ne mogu pustiti ovu priliku da prođe bez „poduzimanja izvanrednog udara koji će uzdignuti ideju džihada.“³ Bitka se mora dogoditi prije jeseni, kraja sezone vojevanja, jer su se trupe morale vratiti kući zbog ljetine. Ali, mogu li Franci, koji su bili veoma oprezni ratnici, što je on otkrio 1183. godine, biti namamljeni u bitku? Odlučio je da im postavi zamku i molio se da Franci u nju upadnu. 1. jula svoju je vojsku prebacio preko Jordana u Galileju, polovicu ulogorio blizu jezera a sa drugom polovicom napao Tiberiju, koja je pala u muslimanske ruke nakon kratke borbe. Raymund i njegovi sinovi su bili u Sphoriji sa vojskom a civili grada su se sklonili sa Groficom u garnizon a ona je poslala vijest svom mužu da mu kaže šta se desilo. 

Kupola na stijeni je mjesto s kojeg je Muhammed, a.s., uzdignut na Miradž

Dvadeset milja odatle u Sephoriji, Franci su se žestoko prepirali o tome šta treba da se učini, i zagovornici mira i rata su pokušavali da ubijede Guya, koji je kao i uobičajeno bio uzrujan, da slijedi njihove prijedloge. Raymund je bio za to da se ostane na istom mjestu. Shvatio je Salahuddinov plan i premda je Tiberija bio njegov vlastiti grad, bio je spreman da je se zasad odrekne. Znao je da se ništa strašno neće desiti njegovoj supruzi i građanima Tiberije. Oni će jednostavno biti odvedeni u Damask i moći će lahko biti otkupljeni naknadno. Ako bi kršćani samo ostali mirni, Salahuddin bi se morao ponovno vratiti kući, kao što je to učinio 1183. godine, a onda će kršćani lahko povratiti Tiberiju.

U nastaloj situaciji bolje je bilo izgubiti jedan grad nego rizikovati cijelu vojsku i izgubiti cijelo Kraljevstvo.⁴ Ovakva politika je bila odvratna zagovornicima rata poput Reynaulda od Chatillona. On je optužio Raymunda da je simpatizer muslimana, odmahnuo na njegove argumente o ogromnoj veličini Salahuddinove vojske (biće to dobra količina goriva za vatre pakla!)⁵ i uporno je nagovarao kralja da odbaci ovu plašljivu i smotrenu politiku te svoju vojsku hrabro pokrene protiv Božijeg neprijatelja.Sam Guy je bio u dilemi. Žestoko je nastradao kada je poslušao Raymundov savjet 1183. godine a bio je i obavezan kao feudalni monarh da izađe u susret i pomogne svojim vazalima u Tiberiji. Međutim nakon šoka od masakra u Cressonu, manje je naginjao da posluša Reynauldovo samoubilačko huškanje, na kraju vijeće rata je odlučilo da stane na stranu Raymunda. Ipak na kraju kralj je poslušao posljednjeg koji mu se obratio surovo, kao što je i bila njegova navika. Kasno te noći Gerard od Ridforta, „heroj“ sa Cressona, je tajno otišao do njegovog šatora i ozbiljno ga izkritikovao što sluša izdajicu Raymunda.

Ovo je prvi zadatak koji ti je pao od kako si krunisan. I znaj dobro, radije da ne iskusiš. Templari će obući svoje bijele mantije ali i prodati ih i založiti ako ponoženje koje su Saraceni nanijeli meni i svima njima zajedno ne bude osvećeno. Idi oglasi to među vojskom da se svi trebaju uhvatiti oružja i da svaki čovjek ode u svoju jedinicu i slijedi standard Svetog Križa.⁶

Kao i uobičajeno, Guy je uradio ono što mu se reklo; vojska se skupila i počela da maršira prema Tiberiji. Salahuddin nije mogao vjerovati u tu sreću dok je gledao kako Franci polahko padaju u njegovu zamku. Ekstremni vjerski šovinizam koji je zanemarivao normalno rezonovanje kao i vojnu i političku pronicljivost je odveo cijelu kršćansku vojsku u bitku koja nikako nije mogla biti dobivena. Fanatizam otuđene manjine je nadvladao mirniju i osjećajniju politiku barona, a Jerusalemsko kraljevstvo je bilo stavljeno na milost neprijatelja koji je bio odlučan da ga uništi.

Vojska je teško prevalila brda Galileje po teškoj ljetnjoj vrućini, natovarena naoružanjem i opremom. Put koji je trebao trajati samo nekoliko sati je potrajao cijeli dan. Salahuddin je poslao strijelce snajperiste da slijede stražnje osiguranje i poberu sve one koji su zaostajali. Presjekao je ustaljeno vodosnadbjevanje te su mnogi bunari i vrela presušili, tako da su vojnici bili u poluludilu od žeđi. Najzad su stigli do Galilejskog mora u iscrpljenom stanju da bi otkrili da ih je Salahuddinov logor odsjekao od vode. Neki baroni su insistirali od kralja da se pokuša probiti do jezera, međutim Guy je bio dirnut neprilikom u koju je zapala njegova vojska i molbama Templara da postave logor za noćenje. Logorovali su na kosama u blizini brda koje se zove Rogovi Hittina, gdje je Isus, po predaji, propovijedao svoju vjeru pacifizma u poznatoj Propovjedi na Brdu. Baroni su mislili da postoji bunar na mjestu predviđenom za logorovanje, ali nakon dolaska zatekli su ga osušenog. Raymund od Tripolija je glasno uzviknuo, „O, Gospode Bože! Rat je gotov; mi smo mrtvi; kraljevstvo je propalo.“⁷

Nakon poraza na Hittinu slijedio je pohod i opsada Jerusalima

Patnja kršćana, od kojih su većina opasno dehidrirali, je bila uvećavana time što su muslimani palili velike vatre koje su slale oštar dim u njihovom smjeru. Čak gore su padali zvuci ushićenja koji su dolazili iz Salahuddinovog logora. Tamo su svježe odmorni muslimani gledali pobjedu na pomolu u preobratu koji nisu očekivali, ali ono što jesu očekivali jeste nova eksplozija vjerske vatrenosti. Treći dan jula te godine je bila noć između 26 i 27. ramazana, najsvetija noć u muslimanskoj godini, jer je to bila noć u kojoj je Muhammed od Boga primio prve riječi Kur'ana. Kao što Kur'an kaže, ova noć Kadr (sudbine) je bolja „od hiljadu mjeseci“:

Te noći meleki i Duh (Džibril) s dozvolom Gospodarevom silaze sa Njegovom odlukom. Ta noć je mir, dok zora ne svane. (97:5)

Dok su čekali zoru, ljudi u Salahuddinovoj vojsci su čekali Božansku presudu. Salahuddinov sekretar i savjetnik Imaduddin El-Isfahani je noć Kadr te godine vidio kao razdvajanje Dobra i Zla:

Noć je razdvojila dvije strane, a konjica je zatvorila oba puta. Islam je proveo noć suočen licem u lice sa nevjerovanjem, monoteizam u ratu sa vjerovanjem u Trojstvo, put dobra sa naspram zablude, vjera suprostavljena politeizmu. U međuvremenu nekoliko krugova Pakla se spremalo i nekoliko vrsta Raja se častilo. Malik (čuvar Pakla) je čekao a Ridwan (čuvar Raja) se radovao.⁸

 


USKORO: Susret Križara i Saladina 7. dio: Pohod na Jerusalem i oslobođenje grada

1. Stanely Lane-Pole, Saladin and the Fall of Jerusalem, (London and New York, 1898), str.272.
2. Steven Runciman, A History of the Crusade, 3 toma, (Cambridge, 1954; London, 1956), II, str. 453.
3. Ibid.
4. Kazivanje Ibnul-Esira u djelu: Francesco Gabrieli (prev. i ured.) Arab Historians of the Crusades, prijevod s italijanskog E.J. Costello (London, 1978, 1984), str. 119.
5. Ibid., str. 120.
6. Ibid., str. 120.
7. Citirano u: Marshall Whtihed Baldwin, Raymund III of Tripolis and the Fall of Jerusalem (Princeton, 1936), str. 113.
8. Runciman, A History of the Crusades, II, str. 457.

Komentari (0)

RSS feed Comments