|
U Apostolskoj palati u Vatikanu 6. novembra, 2007. godine desio se prvi put u historiji susret poglavara Katoličke crkve i vladajućeg monarha Saudijske Arabije.  | | Atmosfera “bliska srcima obiju strana” | Susret koji se prošle sedmice desio u Vatikanu između pape Benedikta XVI i saudijskog kralja Abdullaha bin Abdulaziza svi svjetski mediji ocijenili su kao historijski. Ovaj susret dolazi kratko nakon što je 138 muslimanskih vjerskih autoriteta poslalo otvoreno pismo i poziv svim kršćanima svijeta na dijalog i razumijevanje između dvije vjere.
Zajednička promocija mira, pravde i morala Zvanične vatikanske novine L’Osservatore Romano ističu kako se sastanak odvio u srdačnoj atmosferi i omogućio priliku da se dotaknu pitanja “bliska srcima obiju strana.” Posebno je ponovljena predanost među-religijskom i među-kulturalnom dijalogu koji za cilj imaju plodnu koegzistenciju među pojedincima i narodima, kao i saradnja između kršćana, muslimana i židova u promociji mira, pravde, te duhovnih i moralnih vrijednosti, posebno onih koje podržavaju porodicu. Vatikanske vlasti su izrazile svoju želju za prosperitet svih stanovnika zemlje (Saudijske Arabije), a pomenuto je pozitivno i radino prisustvo kršćana u Kraljevini. Mišljenja su razmijenjena o situaciji na Bliskom Istoku i o potrebi da se pronađe pravedno rješenje za sukobe koji pogađaju region, posebno između Izraelaca i Palestinaca. Kralj Abdullah se potom susreo i sa državnim sekretarom Vatikana kardinalom Tarcisiom Bertoneom, a sastanku je prisustvovao i nadbiskup Dominique Mamberti, sekretar Vatikana za odnose sa državama.
Status nemuslimana u Saudijskoj Arabiji U komunikeu koji je izdat povodom sastanka utančanim diplomatskim jezikom iskazuje se briga Vatikana za status i prava kršćana u Saudijskoj Arabiji. Smatra se da u Saudijskoj Arabiji živi oko 1.5 milion kršćana, mahom stranih radnika, od čega je oko 890 hiljada katolika. Vatikanski izvori su prije susreta kazali da očekuju da Benedikt potegne i ovo pitanje. Vatikan traži veća prava za katolike koji žive u Saudijskoj Arabiji kojima je dozvoljeno da svoju vjeru praktikuju privatno i nisu u prilici nositi oznake svoje vjere u javnosti. Uz informaciju o ovoj historijskoj posjeti svi zapadni mediji su iznijeli, u dosta kritičnom tonu, napomenu o nepovoljnom položaju nemuslimana u Saudijskoj Arabiji. Inače u Kraljevini se primjenjuje vjersko tumačenje po kome se sveta okolina gradova Mekke i Medine smatra “distriktnom zonom” koja za islam ima istu svetost i vjersku nepovrijedivost poput “distriktne zone” Vatikana. Ova dosta konzervativna teorija se danas uzima i kao polazište na osnovu kog se, uz još neka sporadična mišljenjima, cijelom Arabijskom poluotoku pripisuje taj status. Ipak, o ovim delikatnim pitanjima ostala su samo nagađanja i nejasne izjave izvora koji su tražili anonimnost na obje strane. Na kraju sastanka saudijski kralj Abdullah je papi Benediktu poklonio zlatnu sablju ukrašenu draguljima, u skladu sa beduinskom tradicijom koju Saudijci slijede prilikom posjete stranih lidera njihovoj zemlji. Kralj je također papi poklonio i zlatni simbol svoje kraljevine - palmino drvo ispod kojeg je čovjek koji jaše kamilu, dok je Papa saudijskom monarhu uzvratio poklonivši mu sliku iz 16. stoljeća i zlatnu medalju koja označava njegov pontifikat.
Impuls u jačanju diplomatskih veza Diplomatski odnosi nisu uspostavljeni između ove dvije vjerske države i o njima pri ovom susretu nije ni bilo govora. Vatikan svoje diplomatske veze održava sa 176 država i institucija uključujući i mnoge zemlje u muslimanskom svijetu. Ipak, vatikanske novine L’Osservatore Romano ističu kako se Vatikan nada da će susret sa saudijskim kraljem potaknuti “iskreni” dijalog o pitanju ispovjedanja kršćanstva u ovoj zemlji. Prema vatikanskim izvorima inicijativa za susret, koji je prvi put na nivou saudijskog monarha i rimskog patrijarha, došla je sa saudijske strane, premda je sadašnji kralj Abdullah ranije imao prijeme u Vatikanu u svojstvu premijera i saudijskog prijestolonasljednika. Iniciranje kontakta između Saudijske Arabije i Vatikana počelo je još prije 30 godina na prijedlog vjerskih savjetinka tadašnjeg kralja Fejsala ibn Abdulaziza. Prvi susret se i desio oktobra, 1974. godine kada su Fejsalov ministar pravde šejh Muhammed El-Harekan, njegov zamjenik šejh Rašid bin Hunejn, šejh Muhammed bin Džubejr, tadašnji predsjednik saudijskog parlamenta Medžlisu-š-šura, te šejh Abdullah El-Musned, dekan Odsjeka za vjerske studije na Univerzitetu Imam Muhammed u Rijadu, posjetili papu Pavla VI. Ovi odnosi će rezultirati gradnjom džamije i islamskog centra u Rimu nakon čega će se dijalog nastaviti prijemom kojeg je kralj Fejsal upriličio u Rijadu za Kardinala Pignedolija, tadašnjeg predsjednika vatikanskog Ureda za pitanja nekršćana, koji je Kralju prenio: “pozdrave Njegove Svetosti, koji su potaknuti iskrenim vjerovanje u ujedinjene islamskog i kršćanskog svijeta u obožavanju Jednog Boga.” Progres koji je napravljen u kontaktima i odnosima između predstavnika Vatikana kao sjedišta katoličanstva i Saudijske Arabije čiji se kraljevi tituliraju kao “Čuvari dva Sveta Hrama”, Mekke i Medine, zadnjih godina bio je znatno zakompliciran papinim izrazito kontraverznim govorom na Univerzitetu Regensburg u Njemačkoj, u septembru 2006. godine, kada je citirao prosudbe bizantijskog cara Manuela II Paleologa o poslaniku Muhammedu, a.s. Ovaj incident je izazvao buru reagovanja i protesta širom muslimanskog svijeta nakon čega se papa izvinuo kazavši kako to nisu bile njegove vlastite riječi i izrazio je žaljenje zbog uvrijeda koje su njegove izjave izazvale širom muslimanskog svijeta. Imajući u vidu današnju napetu klimu u globalnim odnosima između islama i kršćanstva, te česte ispade i incidente, ali i hvale vrijedne inicijative, poput zadnjeg pisma muslimanskih vjerskih autoriteta, historijska posjeta kralja Abdullaha daje još jedan impuls u nastojanju za reformiranim i balansiranim pristupom svim otvorenim pitanjima među pripadnicima dvije najveće religijske skupine na svijetu.
M. Kovač
|